Ivković: Diego se smijao, sudac se smijao, samo sam ja bio smrtno ozbiljan
MJESTO radnje Napulj. Vrijeme radnje 26. studenog 1989. Na mitskom San Paolu uzvratnu utakmicu Kupa Uefe igrali su Napoli i Sporting iz Lisabona. Koliko je Kup Uefa u to vrijeme bio jako natjecanje, dovoljno govori činjenica da su čak četiri talijanska predstavnika nastupila u toj sezoni. Uz Napoli bili su tu Juventus, Fiorentina i Atalanta. Kad dodamo da je u to vrijeme, koncem osamdesetih, Serie A postala nogometna NBA, onda ne treba biti previše mudar za zaključak da je Kup Uefa bio puno jače natjecanje od Lige prvaka, odnosno Kupa prvaka, kako se u to vrijeme zvalo elitno natjecanje u kojem je nastupao samo prvak države.
Vratimo se mi događajima sa San Paola te prohladne napuljske noći. Sporting je na jug Italije stigao s 0:0 iz prvog dvoboja u Lisabonu. Kako u uzvratu ni nakon 120 minuta nije bilo golova, pristupilo se izvođenju udaraca s bijele točke.
Detalj koji je Ivkovića obilježio više nego sve utakmice u karijeri
Na vratima portugalske momčadi bio je Tomislav Ivković, a u četvrtoj seriji loptu je uzeo Diego Armando Maradona. Argentinac je mogao odlučiti pobjednika jer su Talijani bili u prednosti. Dok je s loptom u ruci prilazio bijeloj točki, Tomislav Ivković izveo je performans koji ga je obilježio možda više nego sve obrane u karijeri. Uspio je psihički omesti najboljeg igrača svijeta.
''Dok je stavljao loptu na bijelu točku, pitao sam ga hoće li se kladiti u sto dolara da ću mu ga skinuti. Smije se Diego, smije se sudac, jedino sam ja ozbiljan. Valjda je mislio da se šalim, ali kad sam mu ponovio pitanje, ipak je prihvatio. Udarac je bio dobar, ali obrana je bila još bolja. Nažalost, to nam nije pomoglo da prođemo. Gomes je za nas promašio, Ciro Ferrara je pogodio i bio je to kraj za Sporting'', priča nam Ivković.
Nakon nekoliko mjeseci opet duel Diega i Ivkovića i opet Hrvat bolji
Nekoliko mjeseci kasnije novi duel Maradone i Ivkovića. Ovaj put s puno većim ulogom. Mjesto radnje Firenca. Vrijeme radnje 30. lipnja 1990. Na stadionu Artemio Franchi četvrtfinale SP-a igrali su Jugoslavija i Argentina. Premda je od 30. minute morala igrati bez isključenog Refika Šabanadžovića koji je drugi žuti dobio nakon faula na Maradoni, momčad Ivice Osima je bila bolja. Igralo se po paklenoj vrućini, ali deset igrača u bijelom bilo je bolje i opasnije od 11 igrača u plavom. Dragan Stojković i Robert Prosinečki su odigrali fantastično, a Dejan Savićević je promašio zicer za polufinale. Nakon 120 minuta igre nije bilo golova i pristupilo se izvođenju penala.
''Bila je to još luđa priča od one u Napulju''
Piksi je promašio za Jugoslaviju, Serrizuela i Burruchaga su bili precizni za Argentinu. Prosinečki je vratio nadu, a onda je loptu u ruke uzeo veliki Diego.
''Bila je to još luđa priča nego ona iz Napulja. Uoči utakmice u naš kamp je došao jedan njemački novinar i pitao me hoću li opet ponuditi okladu Maradoni dođe li do penala. Rekao sam mu da ovaj put prvi korak prepuštam njemu, da ja neću inzistirati, ali ako on hoće, rado ću prihvatiti. Taj je novinar odmah otišao do kampa Argentine i ispričao sve Diegu. Maradona je odbio. Rekao je da se mora koncentrirati na utakmicu i da ne razmišlja ni o kakvom klađenju. Spletom okolnosti do penala je ipak došlo. Točno se sjećam kad je od centra s loptom u ruci prilazio bijeloj točki. Gledao je samo u pod i par puta se prekrižio. Nije me želio ni pogledati. Viknuo sam mu: 'Pazi se, Diego, znam gdje ćeš pucati.' Pravio se da me nije čuo. Viknuo sam opet. To ga je vjerojatno omelo. Zaletio se, a ja sam napravio fintu da ću se baciti u stranu u koju sam se bacio u Napulju i samo sam se vratio na sredinu vrata. Dodao mi je loptu praktički u ruke. Nije mogao vjerovati. Čak i takvi igrači znaju podleći pritisku'', kaže nam bivši reprezentativac Jugoslavije.
Nakon promašaja Maradone pogodio je Savićević, a onda je Pedro Troglio zatresao vratnicu. Jugoslavija je bila korak od polufinala. Kasnije se pričalo da nitko od straha nije želio pucati. Da je Osim išao od igrača do igrača i doslovce ih vukao za rukav. Nesretni Dragoljub Brnović je pristao, uzeo je loptu i izveo je jedan od najlošijih penala u povijesti. Vratar Goycoechea samo je pokupio loptu. Dezzotti je zabio za 3:2, a Goycoechea je obranio u Faruku Hadžibegiću i Argentina je prošla u polufinale i otišla je u Napulj na domaćina Italiju.
''Nemam pojma zašto je Brnović pucao ta penal. Što je najluđe, šutirao je svojom slabijom nogom. Ni danas mi nije jasno zašto je to napravio. Šteta, imali smo sjajnu šansu za polufinale Mundijala'', čudi se Ivković.
Tomislava Ivkovića smo pitali kako se osjećao kad je čuo za smrt Diega Maradone.
''Znam da je živio kako je živio, ali bio sam šokiran i tužan. Pratio sam njegovo zdravstveno stanje i nisam se nadao tragičnom epilogu. Bio sam optimističan nakon posljednje operacije. Jednostavno, tijelo mu nije izdržalo. Velika šteta.''
Pele i Maradona, da danas igraju, bili bi najbolji na svijetu
Mnoge fanove zanima bi li Maradona, Pele i ostali velikani iz prošlosti mogli opstati u današnjem nogometu. Za Ivkovića nema dvojbe.
''Naravno da bi mogli. Posebice Diego i Pele. Svaka čast svim današnjim zvijezdama, uključujući Cristiana Ronalda i Messija, ali Pele i Maradona su bili puno kompletniji igrači od njih. Imali su raznovrsniji repertoar udaraca, imali su puno veću karizmu od današnjih zvijezda. Sjećam se Diega kako bi na zagrijavanju radio šou, a publika bi bila u transu. On bi se samo smijao i uživao je. Užitak ga je bilo gledati, a još veći užitak je bilo igrati protiv njega. Tko misli da Pele i Diego ne bi mogli igrati današnji nogomet, taj nema pojma. Isto jedu, isto piju… Vrlo brzo bi se navikli na brži i jači ritam. Dat ću vam primjer. Kažemo da je HNL loša liga. U redu, možda i je. Onda neka mi netko objasni zbog čega najbolji igrači iz HNL-am kad odu van, nakon samo par mjeseci prilagodbe postanu zvijezde u najvećim svjetskim klubovima? Klasa uvijek ostaje klasa, a njih dvojica su najveći ikad'', zaključio je Ivković.