SAMO nekoliko tjedana nakon što su osvojili prvi naslov NBA prvaka, Toronto Raptorsi ostali su bez glavne zvijezde i MVP-a finala Kawhija Leonarda. Napustio ih je i Danny Green, čiji bi ostanak ublažio posljedice Leonardova prelaska u LA Clipperse. Mnogi su im prognozirali borbu za doigravanje i častan oproštaj od titule.

Međutim, unatoč gubitku najboljeg igrača i činjenici da su svi starteri zbog raznih ozljeda propustili dobar dio sezone, Raptorsi su bolji nego ikad. Sinoć su protiv Minnesote (137:126) došli do 15. pobjede zaredom i popravili klupski rekord te se učvrstili na drugom mjestu Istoka.

Na putu prema najboljoj sezoni u povijesti

Trenutačno su na omjeru 40-14, a kad bi do kraja sezone pobjeđivali u istom ritmu, završili bi je s omjerom 61-21 koji bi bio za dvije pobjede bolji od klupskog rekorda i za tri u odnosu na prošlu, šampionsku sezonu.

Sve to rade unatoč nizu ozljeda najboljih igrača. Dosad su igrači Raptorsa propustili ukupno 181 utakmicu zbog ozljeda. Na popisu prednjači Marc Gasol koji je zasad izbivao s 19 susreta, Norman Powell propustio ih je 16, a obojica su i sad na popisu ozlijeđenih. Kyle Lowry izostao je s 12 susreta, Pascal Siakam i Serge Ibaka s 11, a Fred VanVleet s 10. Jedini igrač koji je nastupio na sve 54 utakmice je nedraftirani rookie Terence Davis.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Ozljede ne biraju ni mjesto ni vrijeme niti žrtvu. Uglavnom su napadale više igrača istovremeno pa su prvo oko tri tjedna zajedno izbivali Lowry i Ibaka, onda su na istoj utakmici ostali bez Siakama, Gasola i Powella, a VanVleet je s nekoliko lakših ozljeda popunjavao rupe, tek toliko da trener Nick Nurse nikako ne može računati na puni sastav. Dosad je morao koristiti čak 12 različitih postava i davati veliku minutažu igračima s kraja klupe, pa ih čak u dugačkim razdobljima držati zajedno u igri.

Kako je moguće da su, unatoč svim tim problemima, Raptorsi ostali ozbiljan kandidat za naslov prvaka i postali najugodnije iznenađenje sezone?

Sedam legitimnih startera

"Nemam pet, nego sedam startera", objasnio je Nurse uslijed jednog razdoblja s brojnim ozljedama. Time se istovremeno požalio na konstantne promjene u sastavu i pohvalio širinom kadra jer zaista sedam igrača kvalitetom zaslužuje igrati u početnoj petorci. I da nije bilo svih tih ozljeda, Nurse bi se igrao s postavama i eksperimentirao, ovisno o protivniku. Sve te ozljede "samo" su ga natjerale da te eksperimente izvodi prisilno, umjesto svojevoljno.

Nadalje, Raptorsi su već godinama ogledni primjer razvijanja mladih neafirmiranih talenata i njihova oblikovanja u igrače koji mogu doprinositi pobjedama. Nitko ne koristi Razvojnu ligu bolje od Toronta, čija je filijala Raptors 905 osvojila to natjecanje 2017., igrala finale godinu kasnije i ispala u polufinalu prošle godine. 

U toj su se momčadi razvijale dvije današnje najveće mlade zvijezde Raptorsa. Pascal Siakam prošle je sezone proglašen igračem koji je najviše napredovao, a ove je već izabran u startnu petorku na All-Star utakmici. Fred VanVleet je prije četiri godine bio nedraftirani rookie koji je od četvrtog razigravača u momčadi napredovao do nezamjenjivog startera koji postiže 18 koševa u prosjeku. Za Raptors 905 igrali su i Powell te pričuvni centar Chris Boucher, kao i klinci koje su kasnije iskoristili u slaganju lanjske šampionske momčadi, poput Jakoba Pöltla, kojeg su poslali u San Antonio kao dio paketa za Leonarda ili Delona Wrighta, kojeg su iskoristili za dovođenje Marca Gasola.

Raptorsi majstorski "izmišljaju" talente pa su prošlog ljeta potpisali još jednog nedraftiranog rookieja, Terencea Davisa koji se kladio na sebe i odbio da ga se draftira u drugoj rundi jer bi ga takav status vjerojatno bacio u Razvojnu ligu. Ovako je riskirao da se uopće ne izbori za sastav u nekoj NBA momčadi, ali Raptorsi su vjerovali u njega i dali mu priliku, a on im uzvraća postižući osam poena u prosjeku, uz 43% šuta za tricu i ubitačnu obranu. Početkom veljače predvodio ih je s 31 poenom do pobjede protiv Chicaga.

Koga nema, bez njega se može

U tu kategoriju spada i Boucher, Kanađanin koji s 206 cm visine i jedva 90-ak kila izgleda kao da mu probleme stvara i malo jači vjetar, a kamoli gorostasi pod NBA obručima, no skočnošću i eksplozivnošću te mekanim vanjskih šutom izrastao je u vrlo korisnog igrača.

Na utakmici protiv Dallasa, u kojoj su postavili klupski rekord preokrenuvši zaostatak od 30 koševa u posljednjih 14 i pol minuta, Raptorsi su "pojeli" prednost Mavsa dok je na parketu bila nekonvencionalna postava s Lowryjem i četvoricom igrača s ruba klupe. Bio je to dokaz, nipošto jedini, da prvaci mogu pobjeđivati bez obzira na to tko se nalazio na parketu.

Štoviše, te neobične postave s jednim ili dvojicom startera, bez obzira na mali uzorak, redovito su stvarale razliku ili nadoknađivale zaostatak.

"Prošli smo kroz sve, čovječe, sve te ozljede najboljih igrača, All-Star startera... To nas je učinilo ovakvima kakvi smo sad. Borimo se, bez obzira na sve, takav nam je mentalitet. Koga nema, bez njega se može, uskače sljedeći igrač s klupe", pojasnio je Davis.

Najbolji primjer stigao je baš u sinoćnjoj utakmici protiv Minnesote, prvoj u kojoj je Toronto bio bez oba centra - Gasola i Ibake. Nema centara? Nema problema. U petorku je uskočio 200 cm visoki Richard Hollis-Jefferson i morao se nositi s jednim od napadački najboljih centara lige Karl-Anthonyjem Townsom. Nije mu pomoglo 13 cm prednosti u visini, Towns je odigrao prosječnu utakmicu, a Hollis-Jefferson je zabio 21 koš, od čega devet u trećoj četvrtini, kad su Raptorsi prelomili utakmicu.

"Pobjede dolaze na različite načine"

U ovom nizu od 15 pobjeda Raptorsi su "ukrali" neke utakmice koje po nijednoj logici nisu trebali dobiti, poput one protiv Indiane, kad su nadoknadili zaostatak od 19 poena u trećoj četvrtini i slavili 119:118 tricom Ibake; ili protiv Brooklyna, kad su prokockali 12 razlike u posljednjoj četvrtini i spasili se samo zahvaljujući nevjerojatnim propustima Netsa.

"Očito, ovo nije bio klasičan način da dobiješ utakmicu, ali kad imaš ovakav pobjednički niz, pobjede dolaze na različite načine", rekao je VanVleet.

I tu, konačno, do izražaja dolazi trener. Nick Nurse u svojoj prvoj sezoni u ulozi glavnog trenera osvojio je naslov. U drugoj nadmašuje apsolutno sva očekivanja. I pronalazi, kako je VanVleet rekao, različite načine da odvede momčad do pobjede.

Nurse je trenersku karijeru započeo odmah nakon odlaska sa sveučilišta, iako je godinu dana bio trener-igrač u engleskim Derby Ramsima. Upravo je u Velikoj Britaniji proveo najveći dio svog trenerskog staža, čak 10 godina. Iako se radi o slabašnoj ligi, u europskoj košarci puno je naučio i nikad se nije bojao primijeniti naučeno, bez obzira na reakcije i posljedice.

Tako je, primjerice, u lanjskom finalu upotrijebio "box and one", zonsku obranu s isturenim VanVleetom kao flasterom na Stephenu Curryju, jer nitko od ostalih Warriorsa nije bio u stanju ništa pogoditi izvana. Javnost mu se smijala jer je takav tip obrane svojevrsna sramota u NBA ligi, ali upalilo je. Raptorsi su dobili utakmicu i nakon toga osvojili naslov. U gore spomenutom preokretu protiv Dallasa Raptorsi su zaostatak od 30 poena prepolovili u samo nekoliko minuta presinga po cijelom terenu, u kojem su se Mavericksi potpuno izgubili. Kad tim primjerima dodamo eksperimentiranje s postavama i "matchupovima", jasno je da je Nurse spreman i na inovacije i na korištenje naizgled arhaičnih taktičkih varijanti ako to situacija zahtijeva.

Sve je super u regularnom dijelu sezone, no što kad dođe doigravanje?

Toronto u ovom trenutku djeluje kao momčad spremna za obranu naslova, ali kad počne doigravanje, stvari se mijenjaju. Skraćuje se rotacija, većina momčadi koristi sedam ili osam igrača, pa je širokoj klupi Raptorsa ipak teže nositi se s onim najboljim što protivnik može ponuditi. Osim toga, više nema iznenađenja, proučava se svaki detalj protivničke igre, zna se sve o svakom igraču i više nikog neće iznenaditi kad Davis pogodi tricu ili Boucher doleti iz drugog plana i zakuca odbijanac pokraj šokirane obrane.

U doigravanju bi se konačno mogao i trebao osjetiti odlazak Kawhija Leonarda jer bez obzira na uzlet Siakama u zvijezde, Toronto više nema superstara koji bi mogao uzeti loptu u svoje ruke i riješiti utakmicu kad obrana stisne i oduzme sve normalne košarkaške opcije. Tako su Raptorsi izgledali godinama prije Kawhija, kad su bili odlični u regularnom dijelu sezone, ali nemoćni kad bi u play-offu naletjeli na LeBrona Jamesa.

No s druge strane, malotko ih je i u regularnom dijelu ove sezone vidio ovako visoko, malotko je mogao očekivati da će biti drugi na Istoku, da će nanizati 15 pobjeda i srušiti klupski rekord, a sve to uz nevjerojatan niz ozljeda važnih igrača. U prva četiri mjeseca sezone dokazali su se svim skepticima. Tko sa sigurnošću može reći da neće i u doigravanju?