HRVATSKA rukometna reprezentacija izgubila je od Francuske u zadnjoj pripremnoj utakmici pred odlazak na Olimpijske igre u Parizu. Domaćin i aktualni olimpijski prvak je u utakmici igranoj u Chartresu slavio s 31:26. Pobjeda Francuske ni u jednom trenutku nije došla u pitanje.

Od prve minute su domaćini napravili razliku i nisu dozvolili Hrvatskoj da ih ugrozi. Francuzi su na početku drugog poluvremena imali čak sedam golova razlike, ali su sredinom nastavka stali i Hrvatska se vratila u utakmicu najviše zbog raspoloženog vratara Mateja Mandića. Imala je Hrvatska nekoliko prilika za doći na samo -2, ali u tim trenucima nije bilo potrebne mirnoće i Francuska je relativno lagano privela susret kraju.

Za komentar utakmice nazvali smo Ivana Čupića, legendarno desno krilo hrvatske reprezentacije. Čupić je na kraju prošle sezone završio igračku karijeru te se posvetio trenerskoj, a u nadolazećoj sezoni bit će pomoćnik Andriji Nikoliću u Zagrebu.

Kakav je Vaš prvi dojam nakon poraza od Francuske?

Da sumiram prvu utakmicu s Egiptom i ovu sad, mislim da smo napadački i trkački bili puno kvalitetniji nego u obrani. Tu ima puno prostora za napredak. No mora se uzeti u obzir da su treninzi teški, da su pripreme u tijeku, da se još uigrava i da je ovaj sistem od 14 igrača težak izborniku za kombiniranje.

Sigurno je da su utakmice koristile za te završne probe i da izbornik vidi na koga se može više ili manje osloniti. Vidi se da smo dosta radili na ubrzavanju lopte u napadu i na kontranapadima te zabijanju laganih golova. Mislim da je taj dio bio vrlo dobar.

Obrana je stvar uigravanja i treninga i ako nam nešto u ovom trenutku šteka, onda je to upravo obrana, iako su nam golmani u obje utakmice bili vrlo dobri. Treba reći i da je možda naš najbolji defenzivac Zvonimir Srna vrlo rano dobio crveni karton. Sigurno nas je i to poremetilo. Sve u svemu, najbitnije je da su svi zdravi i da s Duvnjakom nije ništa strašno.

Mislim da ove dvije utakmice pokazuju da smo na dobrom putu i da se dobro radi, ali normalno je da to još nije ono kako mi svi očekujemo da igra Hrvatska. Trebamo gledati pozitivno, ima još vremena za neke popravke.

Što točno treba popraviti u obrani? Je li možda problem i svojevrsna neuigranost, krenuli smo s Veronom Načinovićem i Nikolom Grahovcem u sredini obrane, a oni nisu puno puta igrali zajedno?

Obrana bi trebala biti pokretljivija i agresivnija, a vjerojatno je i ta neuigranost problem. Kad imaš 14 igrača, a ne 16, nemaš onog pravog defenzivca ili pravog ofenzivca kao što inače imaš pa da ih možeš rotirati i imati bolju obranu i bolji napad.

U tim segmentima smo možda prije gubili na kontranapadu, ali sad se osjeti ta situacija da svi igraju u oba smjera, svi imaju svoju rolu po 10-15 minuta prije nego što krenu zamjene. Vidi se da je još to sve malo neuigrano i da nedostaje malo komunikacije i agresivnosti, ali normalno je da ni noge nisu lake i svježe i sve je to razumljivo u ovoj fazi priprema.

Sami ste spomenuli probleme koje izbornici imaju jer mogu zvati samo 14 igrača. Sigurdsson je zbog toga odlučio da će u sastavu biti samo po jedno krilo sa svake strane. Koliki će problem biti Mariju Šoštariću i Lovri Mihiću iznijeti praktički cijeli turnir na svojim leđima?

Vidjelo se da Klarica zna nakratko stati na krilo, pa i Šipić koji onda utrčava na drugog pivota. Sigurno je da izbornik ima najbolji uvid u situaciju jer svaki dan radi i komunicira s njima. Kad ti na bilo kojoj poziciji fali rezervno rješenje, naravno da je to jedna doza rizika.

Ali jednostavno pravila na Olimpijskim igrama svim izbornicima, pa tako i Daguru, diktiraju da negdje moraju riskirati i neku poziciju možda oslabiti. Naš izbornik se odlučio za to, iako među tri rezerve jesu naša dva krila, Jelinić i Glavaš. Ako bude trebalo, sigurno će moći uskočiti. 

Može li se s tim varijantama sa Šipićem i Klaricom nešto dobiti ili će to samo biti situacije u kojima krila dobivaju nešto malo predaha?

Naravno da se može dobiti. Šipić kada uđe kao drugi pivot, imamo Duvnjaka i Cindrića koji imaju dobru komunikaciju i imaju jednu opciju više kod tih plitkih zona ili u situacijama kad te ne ide šut s devet metara. 

S Klaricom kao čistim krilom možda nećemo dobiti nešto puno, ali u kombinaciji s Martinovićem možemo dobiti kvalitetniji povratak u obranu i mogućnost da se Martinovića odmara za fazu napada. S Klaricom dobivamo kvalitetnijeg halfa u fazi obrane i čovjeka koji je jako brz i može dobro istrčati kontru. Nije to savršeno, no ima nekih pluseva.

Mislim da je i izbornik išao s tom namjerom da svih 14 igrača ima razne uloge i razne faze igre gdje ih on želi koristiti. Osim golmana, mislim da nije bilo igrača koji igraju samo jednu stvar. Tako i moraš graditi roster zbog tih 14 igrača, što je jako malo jer se već desetak godina igra sa 16. Dva igrača puno znače, pogotovo kad ti krene turnir od 7-8 utakmica u 15-16 dana, osjeti se.

Šoštarića je izbornik isto tako koristio i na poziciji halfa, odnosno vanjskog igrača u obrani. Kako Vam se činio u toj ulozi i koliko će to utjecati na njegovu potrošnju tijekom turnira?

Sigurno je da će morati kroz utakmice igrati i halfa i krajnjega, no u nekim trenucima će morati izlaziti da Klarica uđe na krilo. Šoštarić je cijeli život krilo, iako ima antropometriju i visinu da igra halfa, no nije ga se tako koristilo u klubovima.

Dagur mu je dao šansu i mislim da je i protiv Njemačke i protiv Austrije u kvalifikacijama za Olimpijske igre te sada u fazama utakmice protiv Egipta i Francuza pokazao da može dobro odraditi tu rolu.

Kroz zadnje dvije utakmice bio je naš najbolji strijelac, i to ne samo kroz sedmerce. Kako turnir bude odmicao, to će biti sve zahtjevnije, ali zasad je pokazao da može odraditi obje role. Vjerujem da će se s rotacijama uspjeti odmoriti između utakmica i da to, kako sad stvari stoje, ne bi trebao biti problem.

Može li jedan ovakav poraz uoči velikog natjecanja biti dobar i upozoriti na neke stvari? Ako povučemo paralelu s nogometom, uoči Eura se nakon pobjede nad Portugalom činilo da je sve sjajno, a onda na prvenstvu to baš nije bilo tako...

Prijateljske utakmice prije velikih turnira znaju zavarati, igrači koji imaju dosta iskustva to znaju. Ja se sjećam 2016. kad smo prije Eura u Poljskoj izgubili 15 razlike od Slovenaca, a dva tjedna poslije toga osvojili broncu.

Dagur i naši igrači imaju jasan cilj da ostanu zdravi, da se dobro spreme i da ne razmišljaju previše o prijateljskim utakmicama. Kada dođu u to olimpijsko selo, trebaju se što više homogenizirati te se koncentrirati samo na utakmice i trening i pokušati izvući maksimum od sebe.

Naravno da nitko ne voli izgubiti deset razlike, svi vole pobijediti deset. No moramo gledati sebe i posvetiti se tome da zdravi i bez nekih velikih problema i promjena u zadnji tren uđemo u turnir jer takve stvari su najgore.

Što očekivati od Hrvatske na Olimpijskim igrama i koji je njezin realan doseg?

Teško je govoriti o realnim stvarima. Mi već par godina nismo blizu medalje, nikako da uđemo u to polufinale. Jasno je da smo samim tim za rukometnu javnost autsajderi. Ali evo, ja vidim da imamo kvalitetu, dobar roster i odlične golmane. Uvijek se nadam najboljem pa se tako nadam da će ovo biti jedan naš dobar turnir i da ćemo daleko dogurati. To je moja želja, ali olimpijski turnir je težak. 

Četvrtfinale je specifično, križanja su nepredvidiva, možeš odigrati super u grupi, ali nakon jedne loše utakmice ideš doma. No isto tako ta jedna utakmica te dijeli od borbe za medalje i vjerujem da ćemo se nastaviti dizati kroz grupnu fazu, a onda sve ovisi o jednoj utakmici. Bit će teško, ali vjerujem da možemo pokazati više na ovom turniru nego prijašnjih godina.