Jugoslavija to još nije doživjela, 25 tisuća ljudi stiglo je na meč Mate Parlova
HRVATSKI sport danas bilježi tužnu obljetnicu. 11 godina prošlo je od smrti legendarnog boksača Mate Parlova koji je preminuo 29. srpnja 2008. godine. Parlov je u intervju koji je s njim vodio Igor Lasić 2004. godine izjavio legendarnu rečenicu: "Ne mogu biti nacionalist, ja sam svjetski prvak?".
U suradnji s Yugopapirom, donosimo tekst Ratka Zvrke iz srpnja 1976., objavljen u Areni, nakon što je Parlov prvi put postao europski prvak pobijedivši u Beogradu Talijana Domenica Adinolfija.
NAŠ NAJBOLJI boksač svih vremena vratio je u Jugoslaviju naslov profesionalnog prvaka Europe u poluteškoj kategoriji...
Prošle subote navečer na stadionu Crvene zvezde u Beogradu Mate Parlov je u briljantnom stilu doslovno deklasirao dojučerašnjeg prvaka Europe u teškoj kategoriji Domenica Adinolfija i prisilio suca iz Walesa Jamesa Brimmela da sredinom jedanaeste runde prekine meč i pošalje dosadašnjeg europskog šampiona u kut.
Mate Parlov je tako poslije punih sedam godina vratio u Jugoslaviju naslov profesionalnog europskog prvaka poluteške kategorije. Prisjetimo se u ovom trenutku da je prije sedam godina, točnije početkom srpnja 1969. godine, Zagrepčanin Ivan Prebeg pobijedio u Zagrebu mladog Velšanina Eddyja Avotha i tako osvojio prvi naslov profesionalnog prvaka Europe u boksu za Jugoslaviju. Bilo je to također u poluteškoj kategoriji. Samo sedam mjeseci kasnije Prebeg je na meču u Milanu taj naslov morao prepustiti Talijanu Pierru del Papi.
Pobijedivši Adinolfija, Parlov se na neki način revanširao i za Prebega.
Ovaj meč u Beogradu ostat će dugo u sjećanju i onima koji su mu prisustvovali, kao i onima koji su ga gledali na malim ekranima, i to ne samo po izvanrednom boksu koji je prikazao novi prvak Europe, već i po rekordnom posjetu. Naime, računa se da je susret promatralo oko 25.000 gledatelja. Time je nadmašen dosadašnji rekord promatrača na jednoj boksačkoj priredbi u našoj zemlji. Dosadašnji rekord postignut je na meču amaterskih reprezentacija Jugoslavije i Italije na stadionu JNA u Beogradu 1950. godine, kojemu je prisustvovalo 22.500 gledatelja.
Najbolja taktika
Deset i pol rundi trajao je Matin završni put do prijestolja. Trideset i jedna minuta oštre borbe i taktičkog nadmudrivanja. No ako je u prve četiri, najviše pet rundi, i bilo neizvjesno tko će od dvojice boraca na kraju trijumfirati, što je borba dalje tekla, razlika u klasi dvojice suparnika bila je sve očiglednija.
Prva je runda protekla u ispitivanju i nijedan od dvojice nije stekao ni najmanju prednost. Tek u drugoj borci otkrivaju svoje note i glazbu po kojoj će plesati. Mate je svoju snažnu ljevicu prilijepio uz vlastitu bradu, stavljajući time do znanja i protivniku i gledateljima da će barem u prvoj fazi meča glavnu pažnju posvetiti čvrstoj obrani.
Međutim, istovremeno njegovi kratki, trzavi desni direkti pokazuju se kao efikasno protuoružje prema branitelju titule, koji uporno ide naprijed tražeći borbu izbliza. Tek u toj drugoj rundi prvi put je sijevnula i Matina opasna ljevica, ali više kao upozorenje da i takvo oružje čuva u svom arsenalu, negoli kao ozbiljan pokušaj da temeljitije prodrma nasrtljivog protivnika.
Nema dvojbe da je taktika za koju se odlučio Jugoslaven pametna i korisna. Ona mu već u toj drugoj rundi donosi malu prednost.
U trećoj rundi je gotovo sve na vlas isto kao i u drugoj, samo što je tempo borbe za nijansu življi.
Bit će da je i četvrta runda ocijenjena neriješenom, jer Mato kao da je svoju ljevicu pohranio u uredu za izgubljene stvari: nijednom je nije aktivirao. Doduše, zato njegova desna radi dvostruki posao: pogađa Adinolfija u lice upravo u onim trenucima kad se Talijan sprema nasrnuti. Tim snažnim direktima Mato zapravo paralizira protivnikove akcije već u samom začetku, pa kao da prgavi Rimljanin sve više gubi koncentraciju i živce.
Jedna runda za prvaka
Slijedi zatim runda u kojoj su se već sasvim jasno izdiferencirale vrijednosti i mogućnosti dvojice protivnika. Adinolfi napada sve nervoznije, ljutit što protivnik ne prihvaća borbu izbliza. On se zalijeće širokim desnim krošeima prema protivnikovom pleksusu, ali Mato lako izmiče tim naletima, a ujedno sve češće pušta u opticaj svoju snažnu ljevicu. Pri svemu tome djeluje sigurno i samouvjereno.
Trenutak krize i malih iskušenja za domaćeg boksača nastupio je u šestom kolu. Tada Adinolfi u svojim bijesnim naletima uspijeva nekoliko puta pogoditi Matu u lice, i to kao da mu daje snage i poticaja za veće ambicije. Ako je ijedna od dosadašnjih rundi mogla pripasti Adinolfiju, onda je to ova šesta, i to najminimalnijom prednošću. A nakon toga stvari se u ringu počinju razvijati sve nepovoljnije za branitelja naslova.
"Izbliza, Domenico!", viče nekolicina talijanskih navijača iz redova oko ringa, ali ih Domenico ne može čuti, jer čitavo gledalište zapravo grmi. I ne zna se gdje više sijevaju munje, da li na tribinama, ili u ringu, gdje Mato sve češće ispaljuje serije od po četiri i po pet topovskih udaraca.
Impresionira izdržljivost prvaka Europe. Njegova glava kao da je od čelika. Lice mu je crveno od udaraca, ali ne krvari. I što više udaraca prima, nasrće sve bjesomučnije, sve nekontroliranije.
Njegovi napadi širokim krošeima, jedinim udarcima koje smo kod njega vidjeli, nalik su lamatanju krila vjetrenjače. Svaki njegov nalet Mate paralizira hitrim korakom unatrag, da bi odmah zatim doskočio u blizinu i sasuo seriju teških udaraca u lice.
Vjetrenjača bez vjetra
Razlika u klasi sve je očitija. Izazivač sada boksa u stilu velikog šampiona, a prvak Europe nalik je na čovjeka koji na mahove kao da ne zna gdje se nalazi, što želi i kamo srlja.
Grme tribine, pucaju direkti Matinih željeznih šaka, Adinolfi na mahove potpuno gubi kontrolu obrane ali - ne pada! U toj osmoj rundi nazire se početak kraja jednog europskog šampiona.
Odlično pripremljeni Parlov izvanredno je racionalno rasporedio svoje snage. Borba je predviđena u 15 rundi, a od osme nadalje Mate nameće sve oštriji i ubitačniji tempo. Adinolfi u devetoj prolazi kroz grdna iskušenja, njegove su kretnje sve sporije, zamasi ruku sve mekši i mlitaviji. Povremeno potpuno otkriven nalijeće, zaigravši očigledno na kartu "sve ili ništa". I u devetoj i u desetoj rundi Parlov radi precizno kao najtočniji švicarski sat. Udarci su mu sve silovitiji, prednost u bodovima sve veća.
A onda dolazi ona fatalna jedanaesta runda.
Sve su baterije Adinolfija već ispražnjene. Zamasi njegovih ruku sada su nalik krilima vjetrenjače u kojima više nema vjetra, već se kreću samo po zakonu inercije. A potkraj prve minute jedanaeste runde uslijedila je serija od pet udaraca topovske snage: lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva... Adinolfi zastaje. Kao da je kod njega između instrumenata za razmišljanje i ruku nastao kratki spoj.
Sudac James Brimmel dobro vidi da je Adinolfi potpuno izgubio kontrolu obrane. Uskače između Parlova i ošamućenog Domenica, na trenutak kao da razmišlja da li da počne brojati ili ne, a onda naglo odlučuje da ipak prekine meč. Gura Adinolfija prema njegovu kutu. Prvak Europe rastaje se od svoje titule staklenim, izgubljenim pogledom, ne shvaćajući što se zapravo zbiva. Zatim, kad je malo došao k sebi, prilazi onom dijelu ringa kraj kojeg sjede talijanski novinari i kaže:
"Ovaj je sudac lud."
Istini za volju, i po pogledu i po kretnjama i po čitavom izgledu čovjeka koji to kaže, vidljivo je da ni u njegovoj glavi tog trenutka misli nisu baš bistre.
Skok u orbitu
U publici urnebes. Mate Parlov stoji nekoliko trenutaka poput kipa kao da nije svjestan da se njegov veliki san konačno ostvario. Onda od sreće počinje skakati, ali dvadesetak četvornih metara ringa premalen je prostor za njegovu ogromnu radost.
Zalijeće se i u pravom akrobatskom preskoku preko konopaca ringa leti u publiku. Oduševljeno mnoštvo kraj ringa dočekalo ga je na ruke.
Mate je te večeri skočio u orbitu europskog profesionalnog boksa.
Amaterski prvak Balkana, dvostruki prvak svijeta Mate Parlov uvrstio je u svoju bogatu riznicu trofeja još jednu krunu: postao je i profesionalni prvak Europe.
Postigao je to u četrnaestom meču svoje profesionalne karijere, nakon samo jednog poraza. Četrdeset i peti prvak Europe u poluteškoj kategoriji, otkako je pokojni Francuz George Carpantier prvi put osvojio taj naslov 1911. godine.
I dok su Mate Parlov, njegov trener Nello Barbadoro, menedžer Boris Kramaršić i ostali iz štaba pobjednika likovali u radosti, u taboru talijanskih novinara i stručnjaka nastala je konsternacija. Zapravo, svi su oni u svojim komentarima osuli drvlje i kamenje na velškog suca Brimmela.
"Pa ovo je profesionalni boks", ljutio se Adinolfijev menedžer Viligiardi. "Zbog ovakvih se stvari meč ne prekida. Sudac je potpuno pogriješio. Domenico je još imao šanse da nokautira Parlova. Pa borba je do prekida bila gotovo sasvim izjednačena..."
"Šlagvort" za opravdanje
Te tvrdnje talijanskog menedžera, iako netočne barem u procjeni dotadašnjeg tijeka borbe kao i Adinolfijevih šansi da tobože nokautira Parlova, većina razočaranih talijanskih novinara prihvatila je kao "šlagvort" za opravdanje poraza svoga zemljaka. I upravo zbog toga, zbog takvih tvrdnji talijanskih novinara, skloni smo i mi konstatirati da je sudac pogriješio.
A ako je tko oštećen tom pogreškom, onda je to Mate Parlov. Zaustavljen je u svom silovitom naletu, kad je potpuno razbio čitavu obranu i sve šanse Domenica Adinolfija da meč nekim iznenadnim udarcem preokrene u svoju korist. Parlov je već imao toliku prednost u bodovima, da nije imao ama baš nikakve potrebe da se upušta u bilo kakve riskantne pothvate ili eventualnu tučnjavu, koju je inače Adinolfi tražio tijekom čitavog meča, vidjevši jedino u nekom takvom načinu borbe šanse svoga spasa.
Zbog svega toga, zabilježit ćemo kao zanimljivo i mišljenje Tršćanina Nina Benvenuttija, bivšeg prvaka svijeta u srednjoj kategoriji. Razgovarali smo u beogradskom hotelu "Slavija" nekoliko sati nakon završetka meča. Nino je, naime, komentirao meč za gledatelje talijanske televizije.
"Sudac je pogriješio", kaže Benvenuti. "Borba je još bila otvorena i moglo se svašta dogoditi. Sudac je svojom odlukom oštetio i oba boksača i gledatelje, ali ipak najviše Matu Parlova, koji je, očigledno, tek bio došao u puni zamah."
Ta je ocjena popularnog Nina potpuno na mjestu. Pa ipak, i taj izvrsni sportaš nije mogao a da ne padne pod utjecaj svojih talijanskih kolega novinara, koji su neprekidno ponavljali da Parlov do prekida nije postigao značajniju prednost u bodovima.
"Ako je i bila kakva prednost", rekao je Nino, "ona je bila minimalna".
Tu se nikako nismo mogli složiti. Pogotovo zato što je Benvenutti, komentirajući meč za gledatelje talijanske televizije, u nekoliko navrata, primoran razvojem događaja istaknuo da je Parlov bolji. Uostalom, dobar prilog pogrešnoj procjeni meča dao je i belgijski sudac Desgain, koji je nakon deset rundi upisao jednak broj bodova obojici boksača.
Nijemac Thomser, međutim, prvih je deset kola ocijenio sa četiri boda prednosti za Jugoslavena, a na listi suca u ringu Brimmela Jugoslaven je u trenutku prekida imao čak devet bodova prednosti.
Uostalom, deplasirana je svaka rasprava o zasluženosti pobjede Mate Parlova. Televizijski gledatelji u Italiji i u Jugoslaviji imali su prilike sasvim lijepo vidjeti i procijeniti kako su događaji tekli i kolika je razlika u kvaliteti bivšeg i sadašnjeg europskog prvaka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati