"NITKO ne može znati je li meč namješten. Niste ni svjesni koliko je profesionalnim tenisačima lako poslati lopticu jako blizu crte, ali izvan terena. Može me gledati deset tisuća ljudi, no ako želim namjestit ću meč da nitko ne posumnja", poručuje Austrijanac Daniel Koellerer, jedan od rijetkih kojem je dokazano varanje i koji je zbog toga doživotno izbačen iz tenisa.

 

Klađenje, odnosno namještanje rezultata zbog zarade na klađenju, najveći je problem tenisa danas. U siječnju je BBC otkrio da je najmanje 16 tenisača iz TOP 50 u proteklom desetljeću osumnjičeno za namještanje, Talijani su za namjeran poraz optužili čak i Novaka Đokovića, najboljeg tenisača svijeta koji je sam priznao da su mu nudili novac da izgubi meč, a zbog ilegalnog klađenja suspendiran je i hrvatski sudac Denis Pitner.

 

 

Tenis je posljednjih godina postao zanimljiv kladioničarskoj mafiji jer je teniske mečeve najlakše namjestiti. Za razliku od momčadskih sportova poput nogometa, košarke ili rukometa, ne morate namještaljku dogovoriti s pola momčadi, već samo s jednim čovjekom koji će u odlučujućem gemu napraviti jednu dvostruku pogrešku, poslati jednu lopticu u dno mreže i izgubiti meč, a da nitko ni ne posumnja da je namjerno izgubio.

 

 

A zašto bi tenisač pristao "prodati" meč i tako dovesti godine svakodnevnog treniranja u pitanje? Novak Đoković, koji je dosad zaradio skoro 100 milijuna dolara samo od turnirskih nagrada, sigurno ne bi gubljenjem meča riskirao ugled zbog dodatne zarade od nekoliko stotina tisuća dolara, ali...

 

 

Što sa silnim tenisačima, koji su na korak od TOP 100, a godine redovito završavaju u financijskom minusu? Da biste od tenisa zarađivali morate biti među 50 najboljih. Oni na pozicijama od 50. do 150. mogu financije držati pod kontrolom, ali oni lošije rangirani ne mogu živjeti od tenisa.

 

Za taj problem krive su teniske organizacije, koje su u posljednjih deset godina gotovo udvostručile nagrade na najvećim turnirima, dok su nagrade na nižim razinama ostale iste. I dok Đoković zarađuje poput Cristiana Ronalda ili LeBrona Jamesa, 200. tenisač na svijetu godišnje zaradi 50 tisuća dolara, koliko i nogometaš Reala Lucas Vazquez - za jedan tjedan!

 

 

"Ljudi moji, trgnite se! Tenisač koji osvoji Futures može tek platiti hotelsku sobu i put na turnir. U tenisu, ako niste u vrhu, gubite novac. Mnogi moji prijatelji su s 21-22 godine prestali igrati tenis jer ga više nisu sebi mogli priuštiti", razočaran je Andy Murray, drugi na ATP ljestvici. 

 

I onda tenisaču, koji se godinama ne uspijeva probiti u TOP 100 i koji je u deset godina karijere zaradio samo stotinjak tisuća dolara, odjednom stigne ponuda od 200 tisuća dolara da izgubi meč na malom turniru na kojem nema publike, na kojem je samo jedan sudac i na kojem tenisači sami skupljaju loptice. Neki će odbiti i takvu ponudu, ali postoje i oni koji prihvate ponudu i tako postanu "suigrači" kladioničarske mafije.

 

Osim što se mečevi u tenisu lako namještaju, mogu se namjestiti i na razne načine:

 

 

"Malo me rame boli, a za dva tjedna počinje Wimbledon. Neću se truditi", tako izgleda jedan razgovor između tenisača, koji najavljuje "tankiranje", i njegovog prijatelja, koji kasnije priču podijeli s ostalim i zaradi na kladionici.

 

"Tankiranjem" se obično bave tenisači iz vrha uoči velikih turnira, nakon osvajanja turnira ili tenisači koji u jednom tjednu ostvare iznenađujuće dobar rezultat na ATP razini, a sljedeći tjedan ih čeka povratak na Challenger na kojem tada "neočekivano" izgube od autsajdera.

 

Za "tankiranje" i otkrivanje informacija prijateljima da će izgubiti meč talijanski Tuttosport optužio je Novaka Đokovića. Srpski tenisač izgubio je 2007. godine u Parizu od veterana Fabricea Santoroa, a Talijani tvrde da je prijateljima otkrio da će izgubiti kako bi se što bolje pripremio za završni Masters u Šangaju. Koeficijent na pobjedu Francuza bio je iznad osam.

 

 

 

Dva su načina na koji tenisači predajama mečeva "igraju" za kladioničare.

 

U nekim kladionicama predaja meča računa se kao pobjeda suparnika, pa tenisači mogu predati meč zbog visoke temperature, žuljeva, upale grla... Kako ćete dokazati da je tenisač namjerno predao kako bi netko na tome zaradio?

 

Ima i onih koji predaju kada su blizu poraza kako oni koji su se kladili na njih ne bi izgubili novac.

 

"Hej, dat ću sve od sebe da pobijedim, a ako budem gubio - predat ću", tako zvuči razgovor između tenisača i njegovog poznanika koji će se na pobjedu kladiti u kladionici u kojoj se predaja računa kao "koeficijent 1". Tako nema šanse da izgube, mogu samo zaraditi na njegovoj eventualnoj pobjedi.

 

 

"Dobit ću prvi set, a onda se kladite protiv mene", jedna je od najčešćih preporuka tenisača koji namjerno gube. 

 

Nakon osvajanja prvog seta, koeficijent na njihovog suparnika drastično raste, pa kladioničari "opljačkaju kladionice" njihovim "neočekivanim" porazom.

 

Uz ovo se veže i jedna od najvećih kladioničarskih priča u tenisu dosad. Nikolaj Davidenko 2007. godine bio je veliki favorit protiv Martina Vassalla Arguella, koeficijent na Argentinca bio je čak pet, što znači da biste na 100 uloženih kuna dobili 500.

 

Međutim, uoči samog meča u Rusiji, odakle je Davidenko, počelo se masovno uplaćivati na pobjedu Arguella. Budući da se koeficijenti formiraju prema uplatama, koeficijent na Arguella je počeo padati. Iako je Davidenko dobio prvi set, koeficijent na njegovu pobjedu bio je 2.28.

 

"U 20 godina, koliko se bavim istraživanjem namještanja u sportu, to nikad nisam vidio. Nevjerojatno je koliko je novca uplaćeno na pobjedu autsajdera", izjavio je Mark Phillips, istražitelj koji je pokrenuo istragu o meču.

 

Nakon što je Arguello izjednačio u setovima, koeficijent na Davidenka bio je nevjerojatnih 6.00, a ubrzo je Rus predao meč i tako donio zaradu onima koji su igrali protiv njega. Nisu samo zaradili Rusi, već je otkriveno da je informacije da će, tada jedan od najboljih tenisača na svijetu, izgubiti imala i talijanska mafija, koja je s Arguellom na dan meča razmijenila čak 82 SMS poruke.

 

 

 

Davidenko je bio pod istragom, ali mu ATP nije mogao dokazati namještanje, dok su neke kladionice odbile isplatiti novac onima koji su se kladili na njegov poraz.

 

 

Tenisači se uoči meča dogovore da će obojica dobiti po jedan set, kako bi donijeli novac onima koji su igrali da će u meču biti tri seta, a onda u odlučujućem setu počnu normalno igrati i boriti za pobjedu. Bolji u trećem setu je pobjednik njihovog dvoboja, a kladioničari su već samim trećim setom pobijedili kladionice.

 

 

Tenisač u dogovoru s kladioničarima izgubi određeni gem na svoj servis po poznatom receptu - dvostruka pogreška, mreža, aut i winner suparnika. Koeficijenti na to su uglavnom iznad 3, teško se može dokazati da je zaista namjerno izgubio jedan gem, a njemu ostaje prilika da u ostatku meča nadoknadi break zaostatka.

 

Namještanju u tenisu gotovo je nemoguće stati na kraj jer kao što jedan bivši sudac kaže: "Kada biste trebali izmisliti sport koji je stvoren za namještanje, taj sport zvao bi se tenis."