DINAMO u srijedu na Maksimiru protiv Atalante kreće u ovosezonsku avanturu u Ligi prvaka gdje će, osim s Talijanima, još igrati protiv Šahtara i Manchester Cityja.

Nakon susreta s Atalantom, momčad Nenada Bjelice u utorak, 2. listopada, na Etihadu stiže na noge moćnom Manchester Cityju, po mnogima trenutačno najboljoj momčadi na svijetu. Utakmica će se igrati skoro na godišnjicu jednog drugog legendarnog Dinamova gostovanja u Manchesteru, onog 14. rujna 1999. godine.

Tadašnja Croatia, koja je za sve prave dinamovce bila i ostala Dinamo Zagreb, u 1. kolu Lige prvaka gostovala je na Old Traffordu protiv velikog Manchester Uniteda. U skupini su uz Dinamo i United bili još Sturm iz Graza i Marseille.

Odnosi snaga hrvatskog i engleskog predstavnika bili su slični kao i ove godine, uz jednu “malu” razliku - Manchester United je bio aktualni prvak Europe.

United u nezaboravnom finalu LP-a pobijedio Bayern 2:1

Nezaustavljivi stroj sir Alexa Fergusona je samo četiri mjeseca ranije u epskom finalu na Nou Campu pobijedio Bayern 2:1 s dva gola u sudačkoj nadoknadi i tako kompletirao trostruku krunu - Premiership, FA Cup i Ligu prvaka. Dinamo je, slično kao i danas, imao jako dobru, čvrstu i neugodnu momčad, ali kojoj nitko nije davao ni najmanje šanse protiv Beckhama, Giggsa, Scholesa i ubojitog napadačkog tandema Andy Cole i Dwight York. Iako je teško uspoređivati nogomet danas i 1999. godine, taj Manchester United bio je jedna od najboljih momčadi u povijesti nogometa.

Ferguson je od svojih igrača napravio vojsku, ratnike koje je bilo gotovo nemoguće pobijediti i koji bi, kad se sve činilo izgubljeno, uvijek našli neku dodatnu snagu i okrenuli utakmicu. No, te večeri na Old Traffordu protiv “tamo nekog” Dinama iz Zagreba nisu mogli ništa. U jednom od najvećih iznenađenja u to vrijeme u Ligi prvaka Dinamo je u herojskoj predstavi na Old Traffordu, nošen gromoglasnom podrškom nekoliko stotina Boysa, izvukao nestvarnih 0:0. U konačnici taj bod nije bio Dinamu dovoljan jer je skupinu završio s pet bodova na zadnjem mjestu, ali je ta utakmica u Manchesteru ostala jedan od najvećih rezultata zagrebačkog kluba.

Na jubilarnu godišnjicu te velike utakmice sjeli smo na kavu s Edinom Mujčinom i Mihaelom Mikićem, legendama zagrebačkog kluba koji su te večeri u različitim ulogama bili na Old Traffordu. Mujčin, legendarni Deda, kao iskusni 29-godišnjak i jedan od nositelja Dinamove igre i Mika, 19-godišnji klinac koji je utakmicu započeo na klupi. Uz kavu i sjajne kolače u Mikićevom kafiću na Knežiji vrtjeli smo dojmove, njihove igračke i moje navijačke.

Liga prvaka, 1999./2000., 1. kolo skupine D:

Manchester, Old Trafford, 14. rujna 1999. godine

Manchester United: Van der Gouw, Henning Berg, Jaap Stam, Michael Clegg (od 76. Quinton Fortune), Phil Neville, Mark Wilson (od 61. Teddy Sheringham), David Beckham, Paul Scholes, Andy Cole, Dwight Yorke, Ryan Giggs

Trener: sir Alex Ferguson

Dinamo Zagreb: Dražen Ladić, Danijel Šarić, Mario Cvitanović, Goran Jurić, Stjepan Tomas, Mario Tokić, Krunoslav Jurčić, Tomislav Rukavina (od 89. Tomislav Šokota), Igor Bišćan, Edin Mujčin (od 70. Miljenko Mumlek), Josip Šimić (od 67. Mihael Mikić)

Trener: Osvaldo Ardiles

“Tko se toga ne sjeća… Ja sam prije ždrijeba želio Real Madrid, Bayern ili Manchester United i želja mi se ostvarila. Svi smo bili sretni kad smo izvukli United i jedva smo čekali tu utakmicu. Stvarno nam nitko nije davao nikakve šanse, a iskreno ni mi nismo mislili da možemo nešto izvući. Dan ranije došli smo na trening i dok smo izlazili na teren ja sam se uštipnuo i rekao si ‘Seljačiću iz kolibe, vidi gdje si došao’. Dok smo se vozili prema stadionu na dan utakmice ja sam se našalio i rekao dečkima da bih ja volio izvoditi što je više moguće auta da budem što više u kontaktu s loptom jer je inače neću baš često imati u nogama”, prisjetio se Edin Mujčin.

Moćni United očito je podcijenio Dinamo koji se lavovski borio na Old Traffordu. Sijevalo je ispred gola, Ladić je branio čuda, ali Englezi nikako nisu uspijevali zabiti. Dinamo nije imao previše šansi. Točnije, nijednu, ali je krajem prvog poluvremena Igor Bišćan prošao Nevillea i sjurio se s desne strane u kazneni prostor. Na drugoj stativi imao je potpuno samog Josipa Šimića, a na povratnoj lopti se Mujčin izvukao od Stama i čekao pas. Svi mi koji smo stajali ispred televizora i gledali utakmicu sjećamo se te situacije, a sjeća je se i Mujčin.

Deda još pamti Bišćanovu akciju

“Dan danas sanjam tu situaciju, kao da je jučer bilo. Imao me samog na povratnoj, samo sam trebao gurnuti loptu u gol, ali on je tražio Šimića koji je bio u čistoj šansi. Gađao je Henningu Bergu kroz noge, jedini put kojim je lopta mogla proći, ali ga je pogodio u nogu i spasili su se. Da je meni vratio povratnu, bio bi siguran gol”, govorio je Deda, a Mikić ga je prekinuo:

“Možda bolje da nismo ni dali taj gol jer bismo ih vjerojatno naljutili pa tko zna kako bi završilo, ha, ha. Nevjerojatno je to. Ja sam bio klinac od 19 godina koji je United gledao na televiziji i nama je svima taj klub bio pojam. Dobro je Edo rekao, on seljačić, a ja klinac iz Bistre na Old Traffordu”, rekao je Mika.

Slavne igrače Uniteda nisu naljutili na terenu, ali jesu poslije utakmice.

“Bili su strašno ljuti, nitko nije želio promijeniti dresove s nama. Tek smo tamo negdje u hodniku uspjeli zaustaviti par igrača i zamijeniti dresove, ja sam dobio od Dennisa Irwina. Beckham je bio jako ljut, sve te zvijezde su nas ignorirale. A, kako i neće, za njih je to bio golemi šok”, kaže Mujčin.

Iako je za njih to bio fantastičan rezultat, prevelike euforije nakon utakmice ipak nije bilo. Naime, nekoliko sati nakon što je utakmica završila, u jednom hotelu u Manchesteru preminuo je legendarni hrvatski novinar Darko Tironi.

“To je bio strašan šok za nas, jer je on uvijek bio uz nas i pratio naše uspjehe tako da nije bilo nekog prevelikog slavlja. Ali, nismo mi još tada bili svjesni što smo napravili. Sve ekipe našeg ranga su na Old Traffordu u pravilu dobivale pet, šest komada. Mislim da nitko osim nas nije njih ostavio na nuli. To je bila senzacija, kao što bi bila da Dinamo odigra 0:0 sa Cityjem za par tjedana”, kaže Mikić pa dodaje:

“Mi smo na Old Traffordu imali sjajnu podršku Bad Blue Boysa. U vrijeme kad nije bilo tako lako putovati kao danas oni su potegnuli preko pola Europe zbog nas i Dinama. U tim utakmicama vidiš koliko ljubavi ti dečki imaju prema klubu i volio bih da se vrati taj naboj. Bez obzira na sve, slažeš li se s nekim ili ne, klub se uvijek voli jer je Dinamo iznad svega toga.

Ključ sjajnih rezultata Dinama s kraja 90-ih godina bio je, osim u velikim igračima, i u atmosferi koja je tih godina vladala u maksimirskoj svlačionici. Bilo je tu svakakvih likova, mlađih i starijih, ali je sve savršeno funkcioniralo.

Neizmjerno poštivanje prema starijima

“Mislim da je to bila najbolja kemija starih i mladih igrača u povijesti Dinama. Bilo je Zagrepčana, Zagoraca, Bosanaca, Hercegovaca, Dalmatinaca i malo stranaca. Svatko je mogao svakome reći što god želi u zezanciji i nitko se nije uvrijedio. Nije bilo spuštenih noseva. S druge strane, konkurencija u momčadi je bila strašna, ali vrlo zdrava jer te tjerala da budeš bolji. Nitko nije bio ljubomoran što netko igra umjesto njega jer je znao da je ovaj u tom trenutku u boljoj formi. Meni je to bilo najljepše vrijeme u karijeri. Postojalo je golemo poštovanje nas klinaca prema starijim dečkima, a mislim da toga danas nema. Nosili smo im torbe, slagali kopačke, ja sam čak i Goci Juriću mazao leđa na bazenu. To je jedini pravi put jer ćeš jednog dana i ti onda imati respekt mlađih igrača u momčadi”, prisjetio se Mikić i dodao da mu je to bio najljepši period u karijeri.

Mujčin je puno duže od njega bio u Dinamu te je bio dio svih generacija od 1996. do 2003. godine. 

“Svašta sam ja prošao s tim dečkima, ali Goca Jurić je bio najjači. On bi nas uvijek skupljao i tjerao da idemo svi van zajedno. Mi smo stalno izlazili skupa, ali smo drugi dan na treningu grizli. Evo, Mika je znao zaspati usred noći u kafiću pa sam ga ja pazio. Bili smo velika klapa i strašna momčad. Prve godine smo u Ligi prvaka osvojili osam, a druge pet bodova”, rekao je Mujčin.

Dinamo će ove sezone u Ligi prvaka imati strašno težak zadatak. Skupina sa Cityjem, Atalantom i Šahtarom vrlo je teška, no oba naša sugovornika vjeruju da hrvatski prvak može nešto izvući iz tih utakmica. Dvadeset godina nakon njihove avanture, Dinamo će opet igrati u Manchesteru, ali ovaj put na Etihadu, protiv moćnog Cityja.

“Iako je nogomet potpuno drukčiji nego te 1999. godine, odnos snaga između onog Uniteda i Dinama i današnjeg Cityja i Dinama je identičan. Ipak, mislim da je City puno opasniji i zahtjevniji protivnik današnjem Dinamu nego što je nama bio United. Stil igre i način na koji City igra je nevjerojatan i ne treba uopće govoriti koliko će Dinamu biti teško. Da ponovi rezultat kao mi, to bi bio podvig. No, teško je računati da City nekome neće zabiti gol. Pa Tottenhamu, finalistu Lige prvaka su utrpali pet komada”, kaže Mikić, iako je Deda nešto optimističniji:

“Ne znam kako bi se trebalo protiv njih postaviti, ali uvijek možeš računati na neki loš dan protivnika. Neće lopta u gol, imaš sreće, a ti odigraš hrabro i dobro i sve je moguće. No, kako je Mika rekao, City je neusporedivo brža i jača ekipa i teško će im se biti oduprijeti”.

Dvadeset godina kasnije obojica će biti navijači. Deda je danas pomoćni trener u Lokomotivi, a Mika, osim što pohađa trenersku akademiju, ima spomenutu slastičarnicu. No, nogometom se i dalje bave, ali samo rekreativno. Obojica su članovi zagrebačke veteranske lige koja sve više nalikuje na neki All-Star turnir. U Mikićevoj momčadi su Šokota, Marić, Vukojević, Šimunić, Vrdoljak, Mujdža, Šimić i mnogi drugi i legendarno Dinamovo krilo opet je dio velike ekipe.

Baš kao što je bila ona koja je šokirala veliki United na Old Traffordu 14. rujna 1999. godine.