U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Antonio Rodrigo Nogueira, zvan Minotaur ili Big Nog, bio je jedan od najboljih MMA boraca u povijesti teške divizije. Kao čovjeka i borca obilježila ga je stravična nesreća koju je doživio kao dijete. Preko tri sporta i japanskih jakuza došao je do svjetske slave.

DEVETOG studenog 2003. godine čitava Hrvatska navila je alarm za jutarnje sate kako bi buljila u televizor, isto onako kako je godinu dana ranije to činila kako bi pratila reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Razlog je, barem prema tadašnjem javnom mnijenju, samo donekle bio sportske naravi. MMA je preko Mirka Filipovića ušla u Hrvatsku na velika vrata i nacija je željno iščekivala gladijatorski okršaj u Tokio Domeu.

Najbolji gladijator kojeg je Hrvatska ikad imala izašao je na megdan mističnom i čudnom Brazilcu koji je vladao sportom već četiri godine. Cro Cop je pred 55 tisuća ljudi uživo i nekoliko milijuna pred TV ekranima krajem prve runde pogodio legendarni high kick, koji je suparnika bacio na guzicu.

Ipak, Brazilac je imao sreće jer se zvono oglasilo točno u tom trenutku i hrvatski borac nije mogao dovršiti posao. Antonio Rodrigo Nogueira otišao je na predah između rundi. Kako će godinama kasnije priznati, nije u tim trenucima razmišljao ni o svojem suparniku ni o prijašnjim borbama u kojima se našao u sličnoj situaciji. Razmišljao je o jednoj igri na ulici kada mu je bilo deset godina.

Dječja igra prerasla je u tragediju i noćnu moru

Sedamnaest godina ranije, tada desetogodišnji Nogueira imao je već šest godina iskustva u judu. Bio je najsnažniji klinac u susjedstvu i već je do svoje desete godine nabrao zavidan broj trofeja u svojem gradiću u Bahiji na krajnjem zapadu Brazila, revolucionarnog imena Vitoria da Conquista.

Jednog dana igrao se s mlađim bratom, Antoniom Rogeriom Nogueirom, i još 11 djece na ulici. "Sjećam se svega. Bio mi je to najteži trenutak u životu. Pričao sam s nekim i nisam ni primijetio da je kamion na mojoj strani. Nisam imao vremena ni mjesta pobjeći", rekao je Minotauro o događaju koji mu je promijenio život.

Ogroman kamion parkiran na ulici krenuo je u rikverc i nije ni primijetio da se iza njega igraju djeca. "Kotači su mi prešli preko cijelog tijela. Sjećam se da me brat htio spasiti, ali nisam se uspio izvući.

Najviše mi je u pamćenju ostalo koliko su me boljele noge kad ih je kamion gazio. Nakon toga mi je prešao preko trbuha i ramena. Mislio sam da ću umrijeti. Zaustio sam nešto reći bratu, htio sam razgovarati s obitelji, ali onda se odjednom sve zacrnilo."

Ostao je bez pola jetre, slezene, plućnog krila, u komi i s polomljenim kostima. Bio je invalid i to je trebao zauvijek ostati

Iduća četiri dana mali je Nogueira proveo u komi. Polomljene su mu obje noge, a skršena rebra uzrokovala su ogroman broj unutarnjih ozljeda. Morali su mu odstraniti dio jetre, slezene i plućnog krila, a disati je mogao samo uz pomoć stroja. Liječnici su rekli njegovim roditeljima da se pomole za čudo da im dijete ostane živo, ali da više nikad neće hodati.

Nakon par tjedana došao je do razine da može sam disati, ali se i dalje nije mogao kretati. Noge su mu bile slomljene, a nekoliko kralježaka i diskova mu je bilo oštećeno i izvan ležišta i svaki medicinski stručnjak i udžbenik upućivao je na to da će cijeli život ostati invalid.

Kasnije je Minotauro pričao da je ključnu ulogu u svemu odigrala njegova baka, koja nije napuštala njegov krevet, koja se neprekidno molila i koju je čuo čak i kad je bio u komi. Te trenutke nikad nije zaboravio.

Kako je dijete iz kvarta postalo mitološko biće

Izašao je iz bolnice nakon dva mjeseca, a točno toliko mu je trebalo da prohoda svim prognozama unatoč. "Znao sam da ja to mogu. Taj period je bio nešto što me odredilo kao čovjeka, ali i borca. Svaki put kad bih dobivao batine, u ringu bih sam sebi rekao da ništa ne može biti gore i bolnije od kamiona koji te gazi."

Nogueira je uskoro postao "Minotaur", grčko mitološko biće koje je pola čovjek, a pola bik. Nadimak mu je dao rođak zbog "nadljudske snage i veličine". Iduća dva desetljeća provest će po ringovima i kavezima diljem svijeta, gdje će dokazivati da je ono najbolnije i najgore već prošao.

Osim ogromnog ožiljka koji se protezao preko trbuha i cijelih leđa, na to ga uvijek podsjeća rupa u njegovim leđima gdje se nalazio mišić kojem nije bilo spasa nakon nesreće. U tome je bio dio njegove mistike i veličine.

Bilo je u povijesti većih i boljih boraca, onih koji su uzeli više pojaseva i koji su imali bolji omjer. Ali nitko nije tako dobro, tako uporno i tako žestoko primao batine pa, po tko zna koji put u svom životu, sve prevario i izašao kao pobjednik.

Sa 17 godina je upoznao najveću ljubav svog života. Njome će pokoriti svijet

Četiri godine trebale su mu da se vrati treninzima u judu, ali je uskoro shvatio da ga zanimaju sve borilačke vještine. S 15 godina je prvi put u životu otišao na boksački trening. Na prvom sparingu u životu je odradio sedam rundi. 

Svih sedam je uvjerljivo izgubio. "Bilo mi je teško. Cijeli život sam navikao nekom uletjeti u noge. Nisam se mogao naviknuti na borbu u stojci. Prebijali su me svi, čak i moj brat blizanac koji je bio niži skoro deset centimetara i imao je deset kilograma manje", rekao je Minotaur.

Relativnim neuspjehom na boksačkim treninzima utabao je put do najveće ljubavi svojeg života. Sa 17 godina je počeo trenirati brazilski jiu-jitsu, vještinu kojom će iduća dva desetljeća dominirati najvećim svjetskim borilačkim arenama.

Učio je od najboljih i postao najbolji

Jiu-jitsu ga je natjerao da promijeni puno toga u svom životu. "Izleti" u Rio de Janeiro postali su stalni na mjesečnoj bazi kako bi Big Nog (kako će ga godinama kasnije Amerikanci prozvati, za razliku od mlađeg brata, Lit Noga) išao u akademiju povezanu s jednim od pionira i najvećih majstora u povijesti sporta, Ricarda De La Rive.

Nogueira se borio pod paskom De La Rivinih učenika, ali vrlo brzo je prešišao sve s kojima je trenirao i natjecao se. De La Riva je u njemu vidio nešto posebno i uzeo ga je pod svoju pasku. Vrlo brzo Minotaur je zanat počeo učiti od onih koji su ga stvorili.

Foto: minotauromma Instagram

Obitelj Gracie stara je veleposjednička obitelj koja je početkom 20. stoljeća preuzela izvorno japansku vještinu i dala joj današnja prepoznatljiva obilježja. Shvatili su da, za razliku od japanskih judoka, Brazilcima više od bacanja odgovara borba puno bliža brazilskim uličnim tučnjavama s bandama i drugim napadačima koja se zasniva na borbi na podu (grappling), zahvatima i gušenjima.

Jiu-jitsu je imao sve osim jedne stvari - love

U samo par godina Minotaur je postao jedan od najboljih učenika u povijesti obitelji koja je izumila sport. Do 22. godine je dvaput bio prvak Brazila, dvaput je osvojio Panameričke igre, a na Svjetskom prvenstvu je uzeo srebro i broncu. 

Jiu-jitsu je nudio sve što je on u životu htio i tražio osim jedne stvari - love. "Lijepo je osvajati medalje, ali ja sam kao judoka i jiu-jitser zaradio par tisuća dolara u životu. Od nečeg moraš živjeti", rekao je Minotauro koji je točno mjesec dana nakon zlata na Panameričkim igrama prvi put u životu profesionalno ušao u MMA kavez.

Radio je stvari koje nikad nisu viđene. To ga je preko Amerike odvelo u obećanu zemlju

Svoj prvi meč odradio je u američkoj Floridi protiv Davida Dodda. Amerikanac je izdržao svega tri minute i dvanaest sekundi borbe prije nego što mu je Minotaur zavukao kimuru i natjerao ga na tapkanje.

U mjesecima koji slijede pokazat će se koliko je Dodd zapravo tvrd bio. Idući meč Nogueira je imao za samo četiri mjeseca. Opet je pobijedio, ovog puta armbar polugom za minutu i 52 sekunde borbe. Dvadeset dana kasnije opet je bio u ringu.

Ovog puta je preko puta njega bila opasna njuška - Valentijn Overeem, brat puno poznatijeg Alistaira, ali čovjek s bogatim amaterskim iskustvom u kikboksu i MMA-u te 15 profesionalnih mečeva u slobodnoj borbi.

Izdržao je sekundu manje nego zadnji Minotaurov protivnik, a onaj u četvrtom meču nije izdržao ni minutu u kavezu s Big Nogom. Naravno, ne treba posebno napominjati da je pobijedio nakon tapkanja na poluge. S 23 godine u životu i skorom od 5-0 priskrbio si je priliku života. SAD je bio samo odskočna daska za prijestolnicu i Meku borilačkih sportova tih godina - Japan. 

Japanska mafija dala je Minotauru ponudu koja se ne odbija

Dugo godina su Japanci smatrali da su vještine njihovih profesionalnih hrvača jedino oružje u stvarnoj i realnoj borbi. Japanski kečeri su godinama izazivali suparnike na prave i "freak" borbe, uglavnom po kalupu koji je savršeno odgovarao hrvačima koji su u 9 od 10 mečeva lako odnosili pobjedu.

Ta teorija poljuljana je kada je Rickson Gracie, vjerojatno najvještiji potomak jiu-jitsu obitelji, u ringu na mrtvo ime prebio najveću japansku hrvačku zvijezdu, Yojija Anja. Japan je morao sačuvati čast pred cijelim svijetom pa je 1997. godine osnovao organizaciju koja će obilježiti idućih deset godina borilačkog sporta i dali su joj simbolično ime - Pride FC.

Jedan dio priče oko Pridea vrti se oko toga da su Japanci zvali najbolje borce iz čitavog svijeta i svih mogućih borilačkih vještina i koji su se, za razliku od tradicionalno zatvorenih i mističnih istočnjačkih borilačkih tradicija, otvorili prema svijetu i napravili najveći spektakl dotad.

Prideovi eventi bili su kombinacija profesionalnih mečeva, borbi kečera, koncerata čudnog japanskog rocka i oživljavanja doživljaja iz anime crtića. Drugi dio priče oko Pridea je puno mračniji. Iza njega su stajale jakuze koje su organizaciju koristili ne samo da bi širili teritorij i oprali novac nego i da bi u domaćoj javnosti oprali svoje ime. Tu su valutu bili spremni platiti zlatom.

Foto: minotauromma Instagram

Puno godina kasnije dosta Pride boraca je priznalo da nikad nisu imali nikakve ugovore, da su novce dobivali na ruke i da su, ovisno o fazi karijere i interesu, znali dobiti milijune da prodaju meč koliko god to tragikomično izgledalo.

Minotaur je prvu šansu u Japanu dobio u sestrinski povezanoj organizaciji, Fighting Network Ringsu, a 2001. godine je debitirao u Prideu kao najopasniji Brazilac i grappler na svijetu. "Taj novac nisam mogao ni sanjati. To je bila ponuda koja se ne odbija", rekao je uz znakoviti smiješak u brazilskom podcastu 2017. godine.

Pod patronatom jakuza stvorilo se najveće rivalstvo u MMA povijesti. Brazilci protiv brazilskih divljaka

Baš je najveći sportski događaj pod patronatom japanskih jakuza bio platforma stvaranja najvećeg rivalstva u povijesti MMA sporta kada je riječ o suprotstavljenim dvoranama, odnosno timovima. Obje su bile brazilske.

S jedne strane postojao je Brazilian Top Team, kojem je pripadao i Minotaur. Bila je to ekipa sa snažnim vezama s obitelji Gracie i američkim dvoranama, čiji je skoro pa isključivi cilj bio promovirati jiu-jitsu na najvećoj sceni. Braća Nogueira, Vitor Belfort i Ricardo Arona najpoznatija su imena te ere iz BTT-a.

S druge strane je stajao Chute box, a o njima je možda dovoljno reći da im je neformalan naziv i u Brazilu i u Japanu bio "divljaci s Amazone". Njihov stil u borbi zasnivao se na ludosti, tempu i zastrašivanju protivnika, a činjenica da je najpoznatijem borcu tima Wanderleiju Silvi nadimak bio Ubojica sjekirom govori kako se borio, ali i ponašao.

Chute box nije zanimalo pronošenje nacionalne slave niti predstavljanje plemenite brazilske vještine. Zanimalo ih je samo dobro staro nasilje. Dva tima su se godinama sukobljavali i u ringu i van njega za titulu najbolje brazilske dvorane, a Minotauru su dvije borbe protiv članova Chute boxa na vrhuncu karijere otkazane zbog ozljede.

Poruka Cro Copu: "Jebite mu mater"

"Imao sam osjećaj da nas pokreće samo mržnja. Danas to ne mogu objasniti i glupo je. Ali i ja i Antonio smo postali bolji borci jer smo htjeli pokazati da Brazilci nisu divljaci", reći će godinama kasnije Minotaurov brat. 

Koliko je važna i stvarna mržnja između dva tima bila, najbolje svjedoči situacija prije meča Cro Copa i Wanderleija Silve, a ispričao ju je Igor Pokrajac, hrvatski rekorder u UFC-u i dugogodišnji Filipovićev prijatelj i trening partner. 

Bilo je to točno tri godine nakon borbe između Minotaura i Cro Copa u polufinalu teškaškog Grand Prixa, koji je Pride organizirao. Minotaur je zaustavio Cro Copov tim i imao je samo jednu poruku i želju usmjerenu protiv svojeg sunarodnjaka: "Molim vas, jebite mu mater."

Kasnije će se rivalstvo ublažiti ili barem poprimiti nove forme raspuštanjem pojedinih ekipa ili fuzijama s trećim dvoranama. Borbe i stil su Minotauru donijeli planetarnu slavu, ali u Brazilu su ga obožavali prije svega kao tipa koji zemlju predstavlja na ispravan način, nasuprot divljacima i ubojicama sjekirom.

Tri borbe su mu bile dovoljne u Prideu da dođe na svjetski tron

U svojoj prvoj Pride borbi Minotaur je bivšeg svjetskog prvaka u obaranju ruke, Garyja Goodridgea, porazio tako što mu je napravio polugu takozvanim trokutom. Na isti način je u idućoj borbi porazio prvog UFC-ovog teškaškog šampiona u povijesti, Marka Colemana.

U svojem trećem meču u Prideu izborio se da se potuče za prvi pojas prvaka u povijesti organizacije. Amerikanac Heath Herring bio je najtvrđi protivnik dosad, ali su suci jednoglasno odlučili da je Minotaur bio bolji.

S 25 godina imao je svijet na dlanu. Bio je prvak najmoćnije i najbrže rastuće organizacije na svijetu, zaradio je milijune, a način na koji je svladavao suparnike samo su doprinosili mitu o nepobjedivom biću.

Cijeli svijet je htio vidjeti tko je pravo čudovište. Zvijer iz Amerike ili polubik iz Brazila

Naravno, mitološko biće može doživjeti svu puninu slave i veličine samo kad porazi drugo mitološko biće. Za vlasnike Pridea i sve fanove borilačkog svijeta diljem svijeta nije bilo dvojbe koga treba upariti s Nogueirom.

Bob Sapp bio je čudo prirode, zvijer dotad neviđenih fizikalija u slobodnoj borbi. Tip od 197 centimetara i 150 kilograma čistih mišića u Japanu je u kikboksu unutar dva mjeseca čak dvaput nokautirao starog, ali legendarnog Ernesta Hoosta, jednog od najboljih boraca u povijesti.

Sapp je odradio dvije MMA borbe koje je ekspresno riješio i Japanci su dali sve od sebe da njegov okršaj s Minotaurom prikažu kao sukob polubogova. U tome su apsolutno uspjeli. Svi koji vole tučnjavu su 28. kolovoza 2002. godine pred TV-om čekali odgovor na pitanje koje je od dva čudovišta stvarno, a koje je izmišljeno.

U prvoj sekundi borbe Minotaur se bacio u noge bitno većem i težem suparniku. Sapp je to na vrijeme prepoznao, spustio se u koljenima i uhvatio suparnika oko struka. Već u idućem trenutku ga je podigao metar u zrak i svom snagom zakucao u pod ringa. Diljem arene su se čuli urlici jer nema šanse da neki čovjek to preživi. Srećom, Minotaur je samo napola čovjek.

Sapp ga je žestoko udarao šakama, a Nogueira je primio najveće batine koje su viđene na TV ekranima još od partizanskih filmova u kojima stradavaju vagoni nesretnih Nijemaca. Amerikanac se ispuhao, a Nogueira je dočekao svoj trenutak u drugoj rundi. Poluga na ruci, tapkanje i kraj priče. 

Dan kada je cijelu Hrvatsku bacio u očaj

S tim, ali i mnogim drugim hvalevrijednim skalpovima (doduše, ovaj put bez titule prvaka koju mu je preuzeo Fedor), Minotaur je stigao na okršaj protiv Cro Copa s početka ovog teksta, onog koji je cijela nacija sa strepnjom iščekivala.

Scenarij uoči borbe je bio spreman. Fedor je otkrio da se i minotaure može pobijediti, a najbolji udarač u svijetu slobodne borbe imao je zadaću zakucati Brazilca, uzeti pojas privremenog prvaka i izazvati Fedora za najveći spektakl u povijesti sporta.

U prvoj rundi sve je išlo prema tom scenariju. Cro Cop, koji je sad već mjesecima radio s najvećim svjetskim majstorima grapplinga i hrvanja koji su ga naučili osnovama obrane, bez većih problema je branio Minotaurova rušenja, a u borbi na nogama dao mu je poprilične batine uz nokdaun na kraju runde.

Prije druge runde Minotaur je još jednom odlučio da će pobijediti svaku prognozu protiv sebe. Brazilac ga je srušio i strpljivo radio na podu obgrlivši ga poput anakonde. Cro Cop je htio pobjeći u krivom trenutku i bilo je to dovoljno da mu Minotaur zgrabi ruku, izvuče polugu i novom predajom dođe do najveće pobjede u svojoj karijeri i titule privremenog prvaka.

Sveto trojstvo Pridea

Bila je to pobjeda koja brazilskom majstoru nije samo donijela novu šansu da izazove Fedora i napadne "pravi" pojas. Tih godina u Japanu se stvorilo Sveto trojstvo svjetskog MMA-a. Fedor, Mirko i Nogueira nisu samo bili najbolji borci svijeta.

Bili su tipovi koji su popularizirali MMA u svakom kutku svijeta. S njima trojicom se, više nego ikad prije, slobodna borba odmaknula od etikete brutalnog iživljavanja i nasilja i primaknula konceptu sporta u kojem je poštovanje i odricanje sve.

Fedor je sve do odlaska u Ameriku bio nepobjediv, a Minotaura je pobijedio dvaput. No, Brazilac je, baš poput njegovih prethodnika iz obitelji Gracie, cijelom svijetu pokazao koliko je moćan brazilski jiu-jitsu, koji će uskoro promijeniti koncept samoobrane i ući u sve tečajeve i dvorane ovog svijeta.

Njegovi rezultati debelo su premašivali okvire sporta, a njegova nevjerojatna izdržljivost i otpornost na udarce bila je za Brazilce veliki odraz njihovog fajterskog, drskog i upornog nacionalnog duha. Svatko u Brazilu je barem jednom zaigrao nogomet i svatko se barem jednom potukao. Za ove druge Minotaur je bio ono što je Ronaldo bio za ove prve.

Japansku karijeru završio je omjerom od 29 pobjeda, četiri poraza i jednim prekinutim mečom u kojem nije proglašen pobjednik. Baš kao i ostatak Svetog trojstva, pad Pridea i japanske borilačke industrije dočekao je s izdašnim ugovorom iz SAD-a. I to najekskluzivnijim mogućim, UFC-ovim.

U UFC-u ispisao povijest

I Cro Cop i Fedor su imali velikih problema nakon prelaska u SAD, a Minotaur je tu tranziciju najbolje odradio. U svojem prvom meču u UFC-u svladao je starog znanca Herringa, a već u drugom meču dobio je napad na pojas privremenog prvaka.

U tom ogledu je pobijedio bivšeg prvaka Tima Sylviju, koji je zapeo u Brazilčevoj giljotini. Minotauro je time postao jedan od samo tri čovjeka u povijesti, uz Dana Hendersona i Marka Colemana, da je imao pojas i u Prideu i u UFC-u.

Činilo se kako bi njegova američka priča mogla biti velika skoro kao i japanska. Onda je, kako to obično biva, naglo i nasilno ugušen još jedan mit. Tek je s 31 godinom Minotaur postao čovjek u punom smislu te riječi.

Izdalo ga je najveće oružje, a legenda je brzo otišla u povijest

U borbi za pojas prvaka protiv još jednog vrhunskog BJJ majstora Minotauru se dogodilo ono što nije nikad dotad u karijeri. U točno 37. borbi svoje karijere doživio je poraz prekidom. Mir ga je nokautirao u drugoj rundi i nagovijestio početak kraja.

U iduće četiri borbe Minotaur je doživio još dva poraza. Nokautirao ga je Cain Velasquez i potvrdio da je čvrsta brada daleka prošlost za Brazilca, koji je u karijeri jednostavno pretrpio previše štete. Bio je pretvrd čak i za svoje vlastito dobro.

Da mu vjerojatno više nije mjesto među elitom, sugerirao je revanš protiv Mira u kojem je američki borac svom suparniku, jednom od najboljih jiu-jitsu majstora u povijesti slobodne borbe, slomio ruku kimurom. Zadnje tri borbe njegove karijere bile su pomalo tužne, kako to obično biva kada se borci koje je biologija pregazila požele zadnji put naplatiti.

Sve tri borbe je izgubio, a sjaj prvaka i nepobjedivosti otišao je davno prije toga. Na scenu su stupili neki novi klinci, a on je 2015., s 39 godina na leđima, ostavio rukavice u kavezu u kojem je suparnike pobijedio 34 puta, od čega 21 predajom. Nije loše za klinca koji ni po čemu nije trebao hodati.