TONI KUKOČ je na Gripama, gdje je počela njegova fenomenalna karijera, govorio povodom ulaska u Kuću slavnih. Nakon što je godinama bio zapostavljan, konačno je dobio najveću počast za košarkaša.

"Bilo bi bolje da je iz prvog pokušaja, ali drago mi je da me ta vijest zatekla u mom Splitu, u ovoj dvorani. Kada ovdje uđem, vrate se sve uspomene, kad uđem u ovu dvoranu, sjetim se treninga, koliko sam vremena proveo ovdje, svih ljudi koji su nam pomogli doći do velikih uspjeha, trenera koji su nas vodili. Ništa u sportu ne možeš sam."

Koji su Vam najdraži trofeji?

Svaki trofej ima svoju draž, a jedan od dražih mi je prvi od tri osvojena Kupova prvaka, onaj u Münchenu. Totalno neočekivano, bili smo mladi, nismo imali poštovanje od nikoga u Europi. Dali su nam zadnji termin za trening, mali hotel, mislili su da ćemo odmah kući. Također, prva titula s Bullsima, to je već jedan veći level. Ali svi su mi dragi.

Tko Vam je čestitao od bivših suigrača?

Manje-više svi. Čestitaju porukama, pozivima da je bilo i vrijeme i koristim priliku da svima zahvalim jer je veliki njihov udio u mom ulasku u Hall of Fame.

Tko bi vas mogao predstaviti u HOF-u?

Imam ideju, normalno da ima puno kandidata, ali neću ih spominjati. Moram ih pitati.

Ima li Michael Jordan prste u ovome?

Ne znam. Vidio sam ga na golfu, valjda bi mi rekao. 

Koliko ste dugo morali čuvati tajnu da ste primljeni?

Zvao me Jerry Reinsdorf, gazda Bullsa. Rekao mi je da su ga zvali i da ulazim u sklopu generacije 20./21. te da će me zvati da mi to službeno objave. To se i dogodilo. Vijest sam saznao ovdje, na Gripama. Gledao sam utakmicu protiv Sparsa, kad sam došao kući Ivica Dukan me zvao i kazao da me trebaju iz kluba i zašto im se ne javljam. Javio sam se i to je to.

Što su kazali suigrači?

Naši su kazali redom "fala ku*cu'", a Amerikanci da je to zasluženo. Bili smo na večeri Dino, Peras i Goran, rekao sam im i normalno je da su bili presretni i čestitali su mi. Rekao sam im da su i oni zaslužni za ovo jer ima tu puno njihovog doprinosa. 

Razmišljate li o povratku u Split?

Ovdje šest mjeseci, tamo šest mjeseci bilo bi idealno. Normalno da bi mi odgovarala lipa splitska klima, nego minus 30 u Chicagu.

Perasović je rekao da je Vaša sezona 1990./91. najdominantnija sezona jednog europskog igrača?

A dao sam mu jedno 500 eura da to kaže, hahaha! Normalno da sam presretan da jedan tako trofejni igrač i trener ima takvo mišljenje o meni. 

Stalno ističem i trenere jer da me nisu gurali da istrčim taj Marjan i da mi nisu dokazivali da ne znam sve o sportu, ne bi mi sada bili ovdje. To sam shvatio kada sam došao u Ameriku i kada sam shvatio da je tek to najveći level košarke. 

Utakmica s Amerikom u Barceloni '92. bila je poguranac da odem u NBA, da se protiv igrača kao što su Jordan i Pippen moram dokazati. Da ja tu ekipu koja je tri godine zaredom osvojila NBA mogu učiniti još boljom.

"Između običnog koša i dobre asistencije, uvijek biram ovo drugo." Tako ste govorili?

To dite nije znalo što govori, hahaha. Neću reći da se za mene nisu zvale akcije, ali moram priznati da to nije bilo često. Mater bi mi rekla "ne znam jesi li igrao jer u novinama vidim da nisi dao koš", a ja bih joj rekao da ako sam dao 2, da sam živ, a ako sam dao 10, neloše sam odigrao. Aramis Naglić mi je rekao da ne bi došao pola puta do Hall of Famea da mi on nije otvarao sve one šuteve, hahaha.

Praktično svi igrači osim Vas su iz te najbolje generacije Splita i Jugoplastike postali treneri, i to jako dobri?

Dosta smo vremena proveli na vrhunskom levelu košarke. Normalno je da onda tvoje iskustvo i razumijevanje dođe na višu razinu. Ako zatim imaš želju i znanje prenijeti to znanje, normalno je da ćeš pokušati biti treneri. Zato su svi oni postali dobri treneri jer govore i uče iz prve ruke. To su osobno iskusili, a ne preko televizije. 

Maljković je govorio da Vi imate ugovor s Bogom?

Nisam to znao, ali nije moj život bio baš takva pjesma. Kada spominjete njega, moram se vratiti na trenere. Karković, Bezelj, Grašo, Trninić, Pino Grdović, Krešo Ćosić, Moka Slavnić... svi oni su me napravili igračem kakav sam postao i zaslužni su za tu fenomenalnu generaciju Jugoplastike i Splita. Posebno Slavko Trninić, koji nam je dao fundamente košarke kakve nam nitko nije mogao dati. Učinio nas je svemu; od tehnike preko kondicije do fizikalija. Na terenu smo morali znati sve, bez obzira na pozicije. Danas, 35 godina kasnije, se tako igra; nema originalnog playa ni petice, nego da svi igraju sve. Svi ovi treneri imali su maksimalno povjerenje u nas i mi smo im ga morali vratiti na svakom treningu i utakmici. 

Krešo Ćosić je '84. na odlasku iz Jugoplastike rekao da ostavlja momčad s igračem koji će biti bolji od Dražena Petrovića?

Dino Rađa! Ne šalim se, Dino je tada bio daleko bolji od mene. Ja sam bio previše mršav, štrkljav. Nisam bio siguran ni za kadetsku reprezentaciju, a on me pozove u seniorsku. Tamo su me izlupali i izmaltretirali ljudi stariji od mene po desetak godina, a Krešo me zvao sa strane i govorio mi što da napravim. Zamislite kakav je on bio vizionar kada je to prepoznao kod mene, klinca od 16 godina, koji nije znao ništa.

Najdraži koš u karijeri?

Akcija protiv Indiane koja je bila pravljena za Jordana. Ostao sam sam na penalu i našao načina za šut, ali ima tu akcija i koševa jako puno. Zahvaljujući YouTubeu mogu ih sada sve gledati. Taj koš protiv Reggieja Millera bio je poseban jer je bila poznata netrpeljivost između Chicaga i Indiane. Da je Reggie u Splitu napravio što i u Chicagu, zabio i poklonio se na centru, ne bi živ izašao odavde.

Najdraža petorka?

Uf, morat ću sastaviti dvije momčadi.

Europa: Zdovc, Dražen, Dino, Divac i... Neću sebe stavit. Sabonisa ne možeš zaboraviti, pa ni Paspalja. Komazec je mogao dati koš kada je htio....

NBA: Iverson, Jordan, Pippen, Rodman, Olajuwon, jer je on kao centar bio drugačiji od svih. Govorili su mi da sam ja bio odličan tehničar kao vanjski igrač za svoju visinu. On je to bio među centrima. 

Sjećaš li se kada ste prvi put uvršteni u seniorsku momčad i prvog koša?

Mislim da je to bilo protiv Olimpije, ali pamtim jedan važniji detalj. Finale kadetskog prvenstva izgubili smo od Cibone tu na Gripama. Ja nisam odigrao ništa u finalu. Međutim, ta tuga i plač svih u svlačionici nakon izgubljenog finala dirnuli su me i potaknuli da više nikada ne izgubim nijedno finale. Na sutrašnjem treningu sam letio.

Drugi detalj je kada se Jordan vratio u Bullse. Izgubili smo od Orlanda, ušli smo u svlačionicu, a Phil Jackson je rekao da je jako razočaran. Jordan je uzeo riječ: "Ne znam što ćete vi raditi sutra, ali ja se krećem pripremati za iduću sezonu." I što ćeš onda ti napraviti kada Jordan to kaže? Do kraja te sezone smo završili regularni dio rekordnim omjerom 72-10. Zatim smo uzeli naslov, Jordan je proglašen MVP-jem, Jackson najboljim trenerom, a ja najboljim šestim igračem NBA lige.

Stalna kriza reprezentacije Hrvatske?

Imamo najviše NBA igrača, ali reprezentacija od toga nema koristi jer su svi u Americi. Međutim, ako ove sezone ispadnu ranije u NBA doigravanju, doći će na kvalifikacijski turnir za Olimpijske Igre. Uz to, te što se turnir igra kod nas, imat ćemo šanse.

Bojan Bogdanović je nekidan u NBA-u s 48 koševa srušio Draženov rekord?

On je sjajan igrač, praktički veteran u NBA-u. Šuter koji ima odriješene ruke i dobru ekipu oko sebe. Ne vidim razloga zašto on ne bi zabijao 20-25 po svakoj utakmici, a ponekad, kao što je bila ova, i puno više. 

Što kažete na matični KK Split?

Kao navijač, očajno. Vidim neke stvari koje su mi toliko jednostavne za ispraviti, a igrači ih ne vide. Od 85 koševa koje smo dobili protiv Sparsa, oni su 75 zabili zicere ili slobodna bacanja, dok nisu mogli zabiti izvana. Usprkos tome, mi i dalje igramo agresivno i dajemo im tako da nas pobijede. To nije stvar trenera, nego igrača. Prilagodba u toku same utakmice je bitna.

Budućnost Splita?

Tu ima igrača koji znaju i vrlo su talentirani i perspektivni, ali najviše je na njima. Koliko imaju želju napredovati i raditi, da se pogledaju u ogledalo i kažu sami sebi da nemaju lijevu, desnu ruku, loše pucaju penale, igraju obranu i da rade na tome. To govorim zato što sam godinama trenirao s najboljim igračem svih vremena, koji je sam sebi na svakom treningu tražio manu. U tri godine kada smo osvajali uzastopne naslove nije propustio nijedan trening. Dina, Perasa, Gorana i mene je to nosilo. U zadnjoj sezoni u Splitu mene je Sretenović upozoravao da ne treniram kao što sam prije radio i to me trgnulo.

Koliko je The Last Dance realan?

To je većinom serijal o Jordanu i on je za sve trebao dati svoj blagoslov. Znali smo da će se naša zadnja sezona pratiti u stopu i da će se snimati sve utakmice, kao i događaji iza kulisa. Međutim, mislio sam da će više biti o načinu košarke koju smo mi igrali, da sva ova djeca koja LeBrona i Curryja smatraju najboljima ikad vide da je i tada bila igrana eksplozivna, super košarka. Kada Michaela pitaju je li GOAT, on kaže da ne može to reći jer nikada nije igrao protiv Russella, Chamberlaina, Curryja... Što se tiče Last Dancea, mislim da je 70 posto iskreno i točno. Ostalo je bilo da se ta serija proda. Moram priznati da neke stvari objavljene tamo nisam ni znao jer kada igraš i treniraš ne znaš što se događa u uredima ili na drugom kraju busa.