LEICESTER CITY je 2016. godine osvajanjem Premiershipa priredio jednu od najvećih sportskih senzacija svih vremena, ali nakon što su mu velikani pokupovali najbolje igrače, vratio se u prosjek, kao i tolika jednokratna čuda prije njega. Međutim, pet godina kasnije, zahvaljujući pametnim ulaganjima, od rasprodaje dijelova šampionske momčadi vratio se u sam vrh te postao ozbiljna prijetnja engleskim divovima.

Tijekom povratničkog puta u elitu izgubio je i predsjednika kluba Vichaija Srivaddhanaprabhu, koji je poginuo u helikopterskoj tragediji pokraj stadiona, ali njegov sin Aiyawatt nastavio je širiti očeve vrijednosti i nije dozvolio da klub skrene s tog puta.

Pet godina kasnije Leicester je opet u samom vrhu

Leicester je prošle sezone, nepune dvije godine nakon smrti predsjednika, tek u posljednjem kolu propustio plasman u Ligu prvaka, a sada, devet kola prije kraja prvenstva zauzima treće mjesto na tablici s osam bodova više od petoplasiranog West Hama, koji ima utakmicu manje, i čak 10 više od šestoplasiranog Liverpoola.

To je ogroman napredak za ekipu koja je u tri sezone između čudesnog osvajanja titule i prošlosezonske borbe za Ligu prvaka redom zauzimala jednom 12. i dva puta deveto mjesto.

Do takvog uspona Leicester je stigao maksimalno koristeći sve benefite koje mu je donijela filmska sezona 2015./2016. Novac zarađen na velikim uspjesima i prodajom najboljih igrača ulagao je na pravi način, a onda je na mjesto trenera doveo odličnog stručnjaka kojem je u ruke dao roster po njegovom ukusu.

Leicester se 2014. godine vratio u Premiership i u povratničkoj sezoni je nakon 31. kola bio posljednji, ali je serijom sjajnih rezultata u preostalih sedam utakmica izborio ostanak i zauzeo sasvim solidno 14. mjesto.

Osvojili titulu i srca neutralnih navijača pa ih šokirali otkazom karizmatičnom treneru

Godinu kasnije postao je prvak Engleske kada to nitko nije očekivao. Potom je u sezoni 2016./2017. krenuo s lošim rezultatima te je vodstvo kluba u drugom dijelu sezone uručilo otkaz Claudiju Ranieriju, što je bio šokantan potez koji je razočarao nogometnu javnost jer su mnogi smatrali da je karizmatični Talijan zaslužio više kredita zbog čuda iz prethodne sezone. Zamijenio ga je Craig Shakespeare koji je odveo klub do 12. mjesta.

Rastanak s Ranierijem i 12. mjesto na tablici ukazivali su da je Leicester u panici i da je njegova titula samo još jedna priča o jednokratnom čudu kakve smo samo u ligama Petice vidjeli barem desetak puta u ovom vijeku. 

U Njemačkoj je Stuttgart 2007. bio prvak, ali je od tada samo jednom bio rangiran bolje od šestog mjesta, dok je čak dva puta ispadao iz lige. Slično je bilo i s Wolfsburgom koji je nakon titule iz 2011. godine tri puta bio osmi, jednom 15. i dva puta 16. klub Bundeslige.

Mali klubovi se uglavnom ne znaju nositi s velikim uspjehom

Postoje i primjeri klubova koji nisu osvajali titule, ali su stizali do plasmana u Ligu prvaka i šanse da postanu velikani. No nisu uspjeli u tome. Odlični primjeri su Real Sociedad i Celta Vigo koji su 2003. godine izborili Ligu prvaka, ali sezonu kasnije Celta je ispala iz lige, dok je Sociedad tijekom tri iduće sezone boravio u donjem dijelu tablice, da bi u četvrtoj sezoni nakon plasmana u elitno natjecanje ispao u niži rang.

Možda je najbolji primjer Monaco koji je nakon osvajanja titule prvaka Francuske 2017. godine i plasmana u polufinale Lige prvaka prodao Kyliana Mbappéa, Thomasa Lemara, Fabinha i mnoge druge igrače te pao u borbu za ostanak, a tek se u ovoj sezoni pod vodstvom Nike Kovača vratio u vrh.

Leicester je pad izbjegao time što mu nije smetalo biti u sredini tablice ako usput dovodi i razvija igrače velikog potencijala uz koje može napredovati i kasnije ih skupo prodati. Većina igrača dovedenih na ljeto 2016. godine bili su promašaji, ali odmah se moglo vidjeti kojim putem klub želi ići.

Mogao je Leicester kao prvak Engleske tražiti skupocjena zvučna pojačanja, ali odlučio je nastaviti s radom po ranijem receptu. Naime, u klubu je do ljeta 2016. godine kao član stručnog stožera radio Steve Walsh koji se smatra najzaslužnijim za dovođenje N'Gola Kantea, Jamieja Vardyja i Riyada Mahreza koji su stigli za ukupno 10.5 milijuna eura, a danas su igrači svjetske klase.

Leicester se nastavio voditi istim parametrima pri dovođenju igrača. Tražio je nogometaše za budućnost, i to one koji dolaze iz klubova slične reputacije kako bi se lakše naviknuli na promjenu. Jasno, morao je ulagati više nego prije, ali opet su cijene bile puno manje u usporedbi s najvećim klubovima lige.

U prvom prijelaznom roku pogodili su samo s dvojicom

U sezoni nakon osvojene titule uložio je 92 milijuna eura u šest novih igrača, ali ispostavilo se da je pogodio samo s Wilfredom Ndidijem i Nampalysom Mendyjem koji su i danas u klubu, dok su ostali promijenili sredine. No taj pogodak nije zanemariv jer Ndidi sada, s 24 godine ima 137 nastupa u Premiershipu i prema Transfermarktu vrijedi 45 milijuna eura. Iako su u toj sezoni imali više promašaja, već se moglo naslutiti na što Leicester cilja jer je uglavnom dovodio mlade igrače.

Istu filozofiju prenio je i na naredne prijelazne rokove. Opet je imao promašaje poput Adriena Silve koji je kao 28-godišnjak stigao za 25 milijuna iz Sportinga, a otišao bez odštete u Sampdoriju, ili Rachida Ghezzala koji je kao 26-godišnjak došao za 14 milijuna eura iz Monaca, nakon čega ga klub šalje na posudbe. 

No bilo je i genijalnih poteza koji su opravdali sve promašaje. Prvi u redu je dolazak Harryja Maguirea koji je stigao za 13.7 milijuna eura iz Hulla, a prodan je za klupski rekord od 87 milijuna Manchester Unitedu. Vrhunski potez je bio i pružanje prilike mladom Benu Chilwellu koji je u prvu momčad prebačen iz omladinskog pogona, a ovog ljeta je otišao u Chelsea za 50 milijuna eura.

Od ljeta 2016. godine Leicester je na ulazne transfere potrošio 461, a od prodaje igrača zaradio je 354 milijuna eura. Dakle, u pet sezona ima minus od 107 milijuna eura, što je ispodprosječna potrošnja u Premiershipu jer u tom periodu u najjačoj engleskoj ligi igralo je 30 klubova, a njih 13 ima veći minus od Leicestera.

Naprimjer, Brighton je od 2016. godine u minusu od 226 milijuna eura, Everton čak 284 milijuna, a oba kluba su konstantno ispod Leicestera na tablici.

Trener koji je nedostajao da zaokruže priču

Paralelno s dovođenjem igrača klub je pametno birao i trenere. Od listopada 2017. do veljače 2019. vodio ga je Claude Puel koji je radom u Lyonu, Nici i Southamptonu pokazao da zna razvijati mlade igrače. On je u sezoni 2017./2018. odveo Lisice do respektabilnog devetog mjesta, što nije bilo puno bolje u odnosu na Shakespearea, ali pod njegovim vodstvom stasali su Maguire, Chilwell, Ndidi i drugi mladi igrači. Međutim, i Puel je u svojoj drugoj sezoni upao u veliku krizu pa ga je zamijenio Brendan Rodgers. On je bio Leicesterova točka na i.

Na sve pogotke u transferima Leicesteru je trebao trener koji, osim razvijanja talenata, gaji napadački nogomet. Rodgers je takve kvalitete pokazao u svim klubovima, a vodio je Swansea, Liverpool i Celtic. S Liverpoolom je 2014. zamalo bio prvak Engleske, dok je sa Celticom vladao Škotskom. 

"Znali smo da će zbog resursa, kvalitete i veličine klubova na ovoj razini biti zaista teško boriti se za plasman među šest najboljih u Engleskoj, ali zbog tog izazova sam došao ovdje", kazao je Rodgers koji se već drugu sezonu uzastopno bori za Ligu prvaka, dok je plasman među šest najboljih postao minimum.

Rodgers je u svlačionici zatekao značajan broj igrača iz šampionske generacije te velike talente koji su stigli kasnije. Od igrača koji su osvojili titulu tu su i dalje Kasper Schmeichel, Wes Morgan, Christian Fuchs, Daniel Amartey, Marc Albrighton i Vardy koji je prvo ime momčadi, a ove sezone je postigao 14 golova u svim natjecanjima.

Pored ovih iskusnih imena tu su Kelechi Iheanacho, koji je u posljednje tri ligaške utakmice zabio pet golova, kao i Youri Tielemans (23), Claglar Soyuncu (24), Ndidi (24), Wesley Fofana (20) i Harvey Barnes (23), koji vrijede preko 180 milijuna eura. Uskoro će se oporaviti i najskuplji pojedinac ekipe James Maddison (24) čija se vrijednost procjenjuje na 55 milijuna eura.

Ozbiljna prijetnja velikanima

Pred ulazak u završnicu sezone Leicester drži treće mjesto na tablici, a s 53 gola treća je najefikasnija momčad lige, iza Manchester Cityja (64) i Uniteda (56). Do takvih rezultata klub je došao unatoč ogromnim problemima s ozljedama i paralelnom borbom u Europa ligi i FA kupu gdje će u četvrtfinalu za vikend igrati protiv Manchester Uniteda kod kuće. Rodgers se nakon ispadanja iz Europe može fokusirati samo na dva domaća natjecanja, a sad ima skoro sve igrače na raspolaganju.

Leicester će eventualnim plasmanom u Ligu prvaka biti ozbiljna prijetnja za budućnost svih engleskih velikana čiji treneri obično ovise o plasmanu u elitno klupsko natjecanje. Rodgers i njegovi igrači su prošle godine imali sve u svojim rukama i propustili su plasman, ali ovaj put se čini da će uspjeti.