LJUDI su generalno jako površni. O većini događaja informirat će se skenirajući naslove i Facebook komentare, a kroz život će rijetko mijenjati mišljenje formirano takvim brzinskim informiranjem. A ako je riječ o ljudima koji prate sport, stanje je nešto gore od prosjeka.

Zato je jako zamorno pratiti rasprave o slučaju Livaja i najčešće je dovoljno samo pogledati grad iz kojeg osoba komentira da znaš točno kakve će argumente upotrebljavati.

A osnovni problem zbog kojeg su rasprave toliko žestoke je - što su svi u pravu.

Da, Livaja je trebao biti profesionalac i prešutjeti uvrede umjesto da trči na ogradu, pogotovo jer je prije 10 dana i sam vrijeđao preko megafona. 

Da, HNS je trebao stati iza svog igrača i Livaja je sasvim u pravu što je otišao kad je vidio da to ne želi napraviti (jer, suprotno površnim interpretacijama, nije otišao zato što ga je netko vrijeđao).

Ovisno o klubu koji simpatizirate, naglasak ćete staviti na prvi ili drugi argument, malo se svađati po internetu ako baš imate vremena i sve okej. Realno, što god odabrali, legitimno je i može se braniti.

Međutim, slučaj Livaja posljednjih dana prerastao je u nešto više, u jedan od onih sticky trenutaka za koje znamo da će ostati u kolektivnoj memoriji, koji redefiniraju stavove o nogometu i reprezentaciji, koji se analiziraju s pozicija morala, zajedništva, čak i definicije obitelji, i koji na vrlo stvarne načine utječu na napetosti u odnosima među regijama.

Raspravlja se toliko detaljno i s takvih pozicija da se, osim ako baš ne želimo ispasti totalno licemjerni, moramo zapitati zašto u prijašnjim slučajevima, koji su bili puno ozbiljniji, (kao društvo, mediji i navijači) to nismo radili.

Konačno - ako smo zbog Livaje imali ovakvu javnu raspravu, onda je u svrhu razumijevanja problema hrvatskog nogometa vrijeme da u mainstreamu racionalno i iskreno pričamo o Modriću.

Moramo pričati o Modriću

Marko Livaja pjevao je priglupu pjesmu o mlaćenju Šibenčana i sukobio se s navijačem u Rijeci. Ne postoji medij/stručnjak/komentator koji se nije bavio pitanjem treba li ga zbog toga izbaciti iz reprezentacije.

Luka Modrić spreman je riskirati odlazak u zatvor da bi prikrio najveći kriminal modernog hrvatskog nogometa. Sjećate li se ijedne ankete o tome je li imati takvu osobu u svlačionici pretežak teret za atmosferu u reprezentaciji?

Ako ste jedan od onih kojima se stišću šake od bijesa čim vidite riječi "Modrić" i "kriminal" u istoj rečenici, evo samo podsjetnik na stvar zbog koje je to potrebno baš tako pisati.

Pravomoćnom presudom Vrhovnog suda dokazano je da je Luka Modrić namjerno lagao na sudu i time počinio kazneno djelo s ciljem da zaštiti kriminalce Zdravka i Zorana Mamića. Bilo je to prije nešto više od dvije godine, a DORH do danas nije podnio prijavu protiv Modrića zbog djela koje mu je već dokazano i za koje je propisana maksimalna kazna do pet godina zatvora.

A koliko god bilo lako pronaći argumente zašto je Modrić lagao da zaštiti Mamiće, pristati na to da je nekima dozvoljeno kršiti zakon jer su omiljeni, poznati ili dobro udaraju loptu stvar je koja ruši temelje društvenog ugovora i zato je čak ni hrvatske institucije ne mogu legitimizirati oslobađajućom presudom (ali možda mogu nedjelovanjem). Da, po svemu što smo imali prilike vidjeti, Luka Modrić (i Dejan Lovren) treba biti osuđen. Isto kao što su Boris Becker, Marion Jones, Tony Adams i svi drugi legendarni sportaši završili iza rešetaka kad su napravili sranja koja su napravili.

Livajina glupost je problem, Modrićev kriminal nije?

Ako ćemo tvrditi da je nogomet više od sporta, a nogometaši naš ponos, uzori djeci i najbolji ambasadori, kako onda objasniti da je Livajina glupost legitiman razlog za rasprave o izbacivanju iz reprezentacije, a Modrićev kriminal nije?

Ako ste samo navijač, ne morate se ni zamarati odgovorom. Jednakom lakoćom kojom će navijač Hajduka opravdati Livajine poteze netko drugi će isto tako opravdati Modrićeve.

Ali ako ste komentator, novinar i profesionalac te utječete na javno mnijenje - a upravo takvi su povod ovom tekstu - i ako ste o Modriću odabrali šutjeti ili relativizirati, a sada ste pisanjem o preteškom teretu Livajinih grijeha pridonijeli javnom pritisku i, ako baš hoćete, utjecali na nečiji život i karijeru, onda nažalost ne treba vjerovati da su vam motivi ikakvi drukčiji nego navijački. Ili ste naprosto glupavi, što je u nekim slučajevima, doduše, realnija opcija.

Razumjeti slučaj Livaja i slučaj Modrić te razlike u obliku javnog pritiska koji se pojavio nakon njih znači razumjeti korijene današnjeg antagonizma sjevera i juga i načine na koji se možda mogu riješiti.

Ako želite da reprezentacija postane mjesto koje spaja i opće mjesto domoljublja ili, ukratko, ako imate dalićevske poglede na život, onda morate biti svjesni da se to neće dogoditi dok netko ne ponudi suvisao odgovor na pitanje zašto je Modrićev prijestup manje štetan od Livajinog.

Ako ste žestoki navijač kluba pa tek onda reprezentacije, onda svaka čast što ste čitali ovoliko dug tekst.

A ako shvaćate da nogomet nije više od sporta, ali jest ogledalo društva u smislu da ni u nogometu ni u društvu poštenja nema, klubovi nisu bezgrešne svetinje, nogometaši nisu heroji, izbornik nije moralna vertikala, a HNS jest parapolitička organizacija u kojoj smiješni tipovi brutalno dobro žive od pažnje koju nogometu daju oni u prvoj i drugoj skupini, onda iskreno - svaka čast i blago vam se.

Čiji je grijeh veći?

Kako se, na kraju, postaviti prema slučajevima Livaja i Modrić? Nemam pojma, svatko za sebe treba odabrati gdje postavlja granice morala i kakve ljude odabire nazivati herojima i uzorima. To nisu jednostavne odluke, ali kod teških dilema često je stvari korisno spustiti na najosobniju moguću razinu. 

Da imam prijatelja koji je napravio to što je napravio Livaja, nazvao bih ga i najiskrenije pitao zašto je takva budala, a da imam prijatelja koji je napravio to što je napravio Modrić, ne bih više imao prijatelja.