LIVERPOOL ipak nije uspio. City je obranio naslov prvaka, a navijači Redsa morat će nastaviti proživljavati noćnu moru koja traje već punih 30 godina. Naime, peterostruki prvak Europe i klub koji je čak 18 puta bio prvak Engleske, posljednji put bio je najbolji u svojoj zemlji 1990. Nevjerojatno, ali istinito.

Navijači Liverpoola već 30 godina sanjaju isti san kao Delboy i Rodney

''This time next year, we'll be millionaires'', legendarna je rečenica iz još legendarnijih Mućki. Njome vječni optimist Delboy tješi poslovično mrzovoljnog Rodneyja i uvjerava ga da će sljedeće godine u ovo vrijeme napokon postati milijunaši. Podsjeća li vas to na navijače Liverpoola koji danas, tridesetu godinu u nizu, vjerojatno jedni druge uvjeravaju da će sljedeće godine ipak postati prvaci?

Ove sezone Liverpool je bio blizu, jako blizu, ali nije izdržao. 

Legendarni vratar je priznao: ''Da, uklet smo klub''

Da je Liverpool punih 30 godina proklet, potvrdio je i legendarni vratar Redsa Bruce Grobbelaar. Čuveni vratar rodom iz Zimbabvea još lani je to rekao u zanimljivom intervjuu za The Guardian. Izjava čovjeka koji je za Redse branio u njihovom zlatnom razdoblju, u periodu od 1981. do 1994., nakon današnjeg epiloga Premiershipa dodatno je dobila na aktualnosti.

''Jedini je način da se popišam na vratnice na Anfieldu. Popišao sam se na dvije, ali su me uhvatili i potjerali. Bilo je to 2014., a tada je Liverpool završio drugi. Ne osvojimo li naslov ove sezone, morat ću se vratiti na Anfield i popišati se na preostale dvije'', rekao je veliki vratar.

Priča o Gerrardu i jednom padu

Da, zaista je nevjerojatno da klub koji je sinonim za trofeje i pojam nogometa, 30 godina ne može do 19. naslova prvaka. Bili su Redsi na korak do skidanja prokletstva prije pet godina. Tada su također vodili mrtvu utrku sa Cityjem. Imali su sve u svojim rukama, ali su sve prosuli s nevjerojatnom lakoćom. Na Anfield im je došao Mourinho s nemotiviranim Chelseajem. Londončani nisu mogli ni gore ni dolje, ali kako je kasnije pričao Mourinho, nisu imali namjeru biti statisti u proslavi na Anfieldu. Kod rezultata 0:0 kapetan momčadi i ikona kluba, Steven Gerrard se poskliznuo, do lopte je prvi stigao Demba Ba, a sve ostalo je povijest. Prokletstvo se nastavilo.

Bizarni događaji iz 1989.

Ipak, ovo što se dogodilo Liverpoolu ove sezone, kao i ono što se odvilo 2014., kamilica je za događaje iz proljeća 1989. Liverpool je godinu dana kasnije uzeo titulu prvaka, svoju posljednju, no način na koji je ostao bez naslova prvaka 1989. nevjerojatan je i graniči s bizarnim.

Arsenal koji 18 godina nije mogao do titule prvaka, vodio je tijekom cijele sezone. U jednom trenutku Topnici su imali čak 11 bodova prednosti pred Redsima, no s nekoliko očajnih rezultata u samom finišu sezone prokockali su cijelu prednost i poklonili Liverpoolu nevjerojatnu šansu da uzme naslov. Zanimljivo, o prvaku se odlučivalo u posljednjem kolu. Liverpool je kod kuće čekao Arsenal, a uoči zadnjih 90 minuta sezone imao je prednost domaćeg terena i tri boda viška na ljestvici. Utakmica je trebala biti odigrana 23. travnja, ali zbog katastrofe na stadionu Hillsborough 15. travnja, kad je poginulo 96 navijača Liverpoola, odgođena je i termin joj je prebačen za kraj sezone. Sedam dana ranije prvenstvo je bilo završeno, svi klubovi su bili na odmoru, samo se trebala odigrati utakmica svih utakmica na Anfieldu - susret za titulu prvaka.

Topnicima je trebalo čudo, svi su ih već bili oplakali, a onda je Graham pokazao zašto je legenda

Topnicima je trebalo čudo i pobjeda od najmanje dva gola razlike. U tom slučaju bi se izjednačili s Liverpoolom, imali bi identičnu gol-razliku, ali bi na temelju više postignutih golova bili prvaci. No s obzirom na očajnu formu Arsenala pred utakmicu godine, malo tko je vjerovao u čudo.

Liverpool kod kuće nije izgubio s dva razlike više od tri godine. Arsenal u gostima nije na Anfieldu slavio 15 godina. Liverpool nikad nije izgubio utakmicu kad su u napadu zajedno igrali John Aldridge i Ian Rush. Sve je upućivalo samo na jednu stvar – da je Liverpool prvak. Daily Mirror objavio je čak i naslov upućen Arsenalu ''Molitve vam neće biti uslišane''.

Tadašnji trener Topnika, veliki George Graham, znao je da mora smiriti momčad i nakon razočaravajućeg remija s Wimbledonom dao im je dva slobodna dana. Kako bi podigao moral svojim igračima koji su počeli gubiti vjeru u sebe, tijekom vožnje iz Londona prema Liverpoolu u autobusu im je puštao snimke za Topnike slavne 1971./72. sezone, kad su posljednji put bili prvaci, a igrači su čak na raspolaganju imali i minibar. Graham je znao da ovu utakmicu može dobiti samo ako mu momčad počne disati kao jedno. U tome je uspio.

Utakmica koja je inspirirala najpoznatiju nogometnu knjigu u povijesti

Bila je to najgledanija nogometna utakmica u povijesti engleske televizije. Nakon prvih 45 minuta golova nije bilo, a onda je u nastavku počelo ludilo. Arsenal je u 52. minuti poveo golom Alana Smitha. Do kraja je ostalo dovoljno vremena za drugi gol, a u igrače Liverpoola se uvukla nervoza. Topnici su dali sve u napad, igrali su preko svojih granica, no do promjene rezultata nije došlo. Utakmica je otišla u sudačku nadoknadu, a Anfield je već slavio titulu. A onda se dogodilo ono u što nitko nije vjerovao. Michael Thomas je primio jednu dugu loptu, obrana Liverpoola loše je reagirala i napadač Arsenala izašao je sam pred Brucea Grobbelaara i hladnokrvno ga probušio za konačnih 2:0. Arsenal je napravio čudo, toliko veliko da je Nick Hornby inspiriran tim događajem napisao ''Nogometnu groznicu'', bez dvojbe najpoznatiju knjigu o nogometu u povijesti (kasnije je snimljen i izvrstan film s Colinom Firthom u glavnoj ulozi).

Tog je dana rođena ideja o Premiershipu i prekinuta je dominacija jedne od najvećih nogometnih institucija

Većina engleskih analitičara slaže se da je ta utakmica bila prekretnica za engleski nogomet te da je označila početak njegove renesanse. Jason Cowley napisao je da su ozloglašeni navijači Liverpoola, koji su četiri godine ranije izazvali smrt 39 navijača Juventusa, ovaj put pljeskom i pjesmom pozdravili igrače Arsenala. Engleski nogomet je nakon zlatnih godina (druga polovica 70-ih i prva 80-ih) nakon tragedije na Heyselu zapao u prosječnost. Klubovi su im izbačeni iz Europe, a najbolji svjetski igrači izbjegavali su Otok. Nužno je trebala promjena.

''Ponašali su se kao da su shvatili da smo svi na početku nečeg novog. Rekao bih da se tog dana engleski nogomet ponovno rodio'', napisao je Cowley koji tvrdi da je ta utakmica, s obzirom na interes javnosti, bila okidač za pokretanje Premiershipa 1992.

Dominic Fifield sugerirao je da je Arsenalova pobjeda "razbila mit da je Liverpool bio nepobjediv", dok je Si Hughes u The Daily Telegraphu napisao: ''Bio je to početak pada jedne od najvećih nogometnih institucija."