Foto: FFC

NA zagrebačkom FFC 20 eventu nalazi se borba Matije Blažičevića i Adama Boricsa. Blažičević se u FFC ring vraća po prvi put nakon lipnja prošle godine te je prezadovoljan činjenicom da nastupa pred svojom publikom.

Hrabro srce zadarskog FFC 13 eventa bio je Matija Blažičević. Ono što je on prikazao protiv Darka Banovića se rijetko viđa, a unatoč porazu, za gotovo sve u publici on je bio moralni pobjednik. Borbu je završio s nekoliko ozljeda, ali nije se predavao. Upravo ta upornost je glavni razlog zašto FFC nije imao nikakve dvojbe hoće li ga ponovno angažirati. Nešto više o povratku, rekao nam je Matija u ovom razgovoru.

16 je mjeseci prošlo od tvog posljednjeg FFC nastupa. Tad si poražen od Darka Banovića, no svima si ostao u sjećanju po velikom srcu koje si ostavio u ringu. Nastavljao si se boriti unatoč ozljedama te ti je na kraju iskazan respekt od strane protivnika i publike. Možeš li nešto reći o toj borbi?

Naravno da mogu, iako se pola borbe gotovo niti ne sjećam, što od adrenalina, što od primljenih udaraca. Borbu sam jako dobro otvorio i bio sam jako dobro pripremljen. Dogodio mi se peh kod jednog udarca šakom, osjetio sam bol, a i moji dečki su rekli da su čuli neki 'kvrc'. No, mislio sam kako sam samo natukao šaku.

Kad je završila prva runda, gledao sam šaku i rekao da je to trenutno. Nastavio sam se boriti, a kad sam ga par puta pogodio u glavu sam osjetio strašnu bol i shvatio sam da mi je ruka ozbiljnije ozlijeđena. Kako sam nastavio i kako sam to sve prošao, iskreno ne znam. Kad me trener na kraju pitao zašto im nisam dao znak da me boli i odustao, ja sam rekao da me samo tenk može zaustaviti u borbi. Nema predaje, izgurao sam to.

Koliko su ozljede bile ozbiljne i koliko si se dugo oporavljao od njih?

Ruka je totalno pukla, a u zadarskoj bolnici su mi išli namještati, no bilo je više od dvije trećine pomaka, pa je bila indikacija za operaciju. Radio sam i rendgen kosti lica, pa sam, dok su mi šivali arkadu, saznao i da mi je slomljen nos, bez pomaka. Isto tako mi je pukla i maksilarna kost s lijeve strane, pa je i tu bila potreba hitna operacija. Kasnije sam gledao CT glave i pipao sam se po licu gledajući da li je sve na mjestu.

Proces oporavka nije potrajao toliko dugo i već u kolovozu sam bio u dvorani. Imao sam longetu na ruci i radio sam što sam mogao. Boksao sam s prednjom, trčkarao i izbjegavao kontakt. U razgovoru s doktorima sam pratio kako sve zarasta i strpljivo sam čekao oporavak. Pazio sam na rehabilitaciju ruke i pločicu koju sam imao u licu. Radio sam što sam mogao i čekao.

Borbama si se vratio u svibnju, na jednom malo slabijem eventu te si ostvario pobjedu, a nakon toga si trebao nastupiti i u Trstu, no taj event je na kraju otkazan. Koliko si bio zadovoljan onim što si prikazao, posebno ako se uzme u obzir jednogodišnji "ring rust"?

Imao sam priliku vratiti se i prije, ali doktor koji mi je liječio lice me je malo usporavao i rekao da budem strpljiv. Išao sam na pokušaj vađenja pločice, no na kraju je srasla s kosti pa smo vadili samo šarafe i to je sve ukupno potrajalo. No, čim sam ušao u potpuni trenažni proces, tražio sam borbu. Onda se pojavila ta prilika. Znao sam da sam iskusniji i bolji od protivnika, no bojao sam se baš tog "ring rusta". Nisam znao hoću li imati straha i kako ću reagirati na udarce, no na kraju je dobro prošlo. Odlično sam se pripremio i došao do pobjede. Kad sad sve pogledam, možda mi je ta cijela pauza na kraju i dobro došla.

Napokon povratak u FFC ring i to u Zagrebu. Koliko si sretan zbog prilike da nastupaš baš na ovom eventu i jesi li se nadao da će to sad dogoditi?

Najbolje što se borcu može dogoditi je da se priprema u svom gradu te da onda samo ode u drugu dvoranu i tamo odradi borbu. No, također sam uvijek najbolje nastupe imao pred svojom publikom, odnosno svojim navijačima. Tada dam svoj maksimum. A pričao sam s trenerima i oni su mi obećavali kako bi uskoro moglo doći do borbe. Nisam bio siguran hoće li to doći, vjerovao sam nekako 50-50, no ja sam redovan u dvorani, pa sam čekao i prilika je došla.

Protivnik ti je Adam Borics, kojeg smo imali prilike gledati u Sarajevu. Protiv Marka Burušića je prezentirao sjajno hrvanje i kontrolu, a našeg je borca više puta vrlo lako bacao na pod. Kako se tebi činio?

Tu sam borbu tek sad dobio, pa ću ga tek analizirati, no gledao sam neke njegove druge borbe. Mislim da ne bi trebao imati većih problema, ukoliko mi se baš ne poklope neke loše stvari. Ukoliko se sve poklopi kako treba, doći ću do pobjede u toj borbi.

Gdje vidiš svoju priliku i na koji način misliš doći do situacije da ju iskoristiš?

Svoju priliku vidim u tranziciji hrvanja i udaranja. Probat ću ga slomiti na tempo i mislim kako je tu moja prednost. On mi djeluje podosta statičan i mislim da ću tu iskoristiti svoju prednost u brzini.

Treniraš u American Top Teamu u Zagrebu? Koliko si zadovoljan s pripremama te s kim si najviše radio, odnosno s kojim trenerima i sparing partnerima?

Promijenio sam nekoliko timova i sad sam u ATT Europa. Jako sam zadovoljan i ovo su mi najkompletnije pripreme do sada. Treneri jako puno rade s nama, krenuvši od samog Dražena Forgača, a tu su i hrvački trener Sabo, zatim Krešimir Merčep i Stipe Todorić. Ekipa je stvarno dobra i pridaju nam veliku pažnju.

Što se tiče sparinga, ovdje je jako puno kvalitetnih momaka, pa smo se i dosta rotirali. Nekako sam najviše radio s Matejem Truhanom te Sašom Drobcem, koji mi je prenio i nešto svog iskustva koje je stekao u Americi. Da ne nabrajam pojedinačno, od svih kolega u timu sam imao bezgraničnu pomoć u pripremama za ovu borbu.

Bio si prisutan kad je došao Conan Silveira. Kolika je zapravo razlika u pristupu treninzima, između onoga što on prezentira i onoga što si do sada imao prilike vidjeti kroz svoje treninge u više zagrebačkih klubova?

Pristup treningu i svemu oko njega je drugačiji, no ne znam kako da to točno opišem. Sport je jako evoluirao, pa je tako i tehnologija treninga malo drugačija nego što je to slučaj kod nas. Paze na puno više detalja i rade situacijski upravo ono što je potrebno. Sam pristup MMA treningu i kako se kombiniraju vještine, tu vidim najveću razliku.

Tako sad i mi ovdje radimo sve u nekoj kombinaciji, dok sam u bivšim klubovima imao situaciju da se radi samo stojka ili samo parter. Ovako je sve povezano i na kraju to izgleda tečnije.

Kako si zadovoljan svojom karijerom? Misliš li da je mogla imati neki drugačiji put, koji bi doveo do boljeg skora nego što je trenutni, odnosno 7-7?

Da sam imao bolju podršku trenera te da sam imao neko vodstvo, odnosno nekoga tko bi mi bolje vodio karijeru, bilo bi to sigurno drugačije. Ovako sam u početku išao glavom kroz zid i sam si pronalazio borbe te ih sve prihvaćao.

Borio sam se protiv puno iskusnijih boraca, a na kraju sam shvatio da sam se i loše pripremao. Što je tu je, vrijeme ne mogu vratiti. Mislim da sad imam neki renome, pa taj moj skor i ne znači toliko puno.