KAD SE PRIČA o najvećima u tenisu, od igrača koji su još aktivni, logično, priča se o Federeru, Nadalu, Đokoviću i Sereni Williams. To je nedodirljivo društvo u singlovima, no vrlo često se iz tih rasprava izostave braća Bryan. Čudesni američki blizanci Mike i Bob u karijeri su osvojili rekordnih 16 grand slamova (Mike još dva ove sezone s Jackom Sockom), više od 100 titula i srušili čitav niz rekorda koje je teško sve i pobrojati.

Deset sezona završili su kao najbolji svjetski par. Deset sezona zaredom osvajali su najmanje jedan grand slam. Petnaest sezona zaredom igrali su najmanje jedno finale grand slama, a zajedno su dobili 24 meča za SAD u Davis Cupu, koji su osvojili 2007. Kad su 2016. godine u Portlandu izgubili od Čilića i Dodiga, oprostili su se od igranja za reprezentaciju. No izbornik Jim Courier odlučio je pozvati Mikea za meč s Hrvatskom. Zvao bi i Boba, ali bio je na operaciji kuka.

“Bio sam s Bobom na ručku i njega sam prvog pitao slaže li se da Mikea pozovem u reprezentaciju. Tek kad je on rekao da nema problema, nazvao sam Mikea i pitao ga želi li igrati”, objasnio je Courier na press konferenciji nakon što su Mike i Ryan Harrison pobijedili Pavića i Dodiga 7:6 u petom setu polufinala Davis Cupa.

Dobro raspoloženi Amerikanci nisu se predugo zadržali, a kad su završili, Mikea smo zamolili za razgovor. U teniskom svijetu takvu veličinu ipak se ne sreće svaki dan. Mi priliku nismo željeli propustiti, a simpatični Mike nije imao baš ništa protiv.

"Ovo je smisao sporta" 

“Uh, sjajno je bilo. Mogu vam reći da sam i ja ponosan na ovu publiku i atmosferu koju su napravili. Vidite, za ovakve mečeve se živi. Zbog toga sam se vratio u Davis Cup reprezentaciju. Kad jednog dana odem u mirovinu, ovo će biti jedan od mečeva kojih ću se uvijek sjećati. Najozbiljnije. Trube, bubnjevi, zadirkivanje pri servisima, pljeskanje na naše dvostruke pogreške… Ma, to je Davis Cup atmosfera, to je smisao sporta”, govori nam Mike ispred svlačionice Višnjika.

Za Harrisona je to bio tek sedmi meč za Sjedinjene Države. Za Mikea već 34., ali tek drugi koji za svoju zemlju nije igrao s bratom Bobom, blizancem s kojim ima neraskidivu vezu. Razina do koje su Bob i Mike povezani naprosto je fascinantna. Svaki par blizanaca, kažu, ima neku posebnu vezu, no Bryani su priča za sebe. Djeca bivših tenisača koji su imali vlastiti klub, Bob i Mike su sa šest godina počeli igrati tenis. Zajedno. Svaki dan.

“Prve teniske korake napravili smo zajedno i nekako je logičan slijed bio da počnemo igrati u paru. Vrlo brzo je postalo jasno da nam to poprilično dobro ide i bio je neopisiv gušt zajedno igrati, a onda i pobjeđivati”, kaže Mike koji je od Boba stariji dvije minute.

Prvi trofej osvojili su kad su imali šest godina, i to u konkurenciji do 10 godina. U juniorskoj konkurenciji osvojili su više od stotinu naslova, a bili su prvaci SAD-a u gotovo svim dobnim kategorijama. U ranoj fazi karijere igrali su i singlove. Kad god bi se u ždrijebu našli jedan protiv drugog, roditeljsko pravilo bilo je da jedan od njih preda meč kako slučajno ne bi drugome nabijao komplekse.

“Tako su odlučili i možda je dobro da jesu jer smo se sve više fokusirali na parove. Kad smo došli na Tour, shvatili smo da bismo mogli puno napraviti i samo smo, onako, odlučili - idemo!” kaže Mike i priznaje da mu brat jako fali.

Prvi grand slam osvojili su 2003. godine u Roland Garrosu, u jednom razdoblju karijere igrali su sedam finala zaredom, a na prijelazu s 2012. na 2013. godinu u nizu su osvojili US Open, Australian Open, Roland Garros i Wimbledon. Zajedno imaju spomenutih 16 grand slamova, ukupno 116 osvojenih turnira i zlato s Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine.

Kad igram s Bobom, sve je podsvjesno 

“Otkako je ozlijeđen, igram sa Sockom i nekim drugim dečkima i to je strašno zanimljivo. Ja unesem malo iskustva, oni malo svježeg talenta i to dobro funkcionira. No igranje s Bobom je posebno. Sve što radimo na terenu je podsvjesno i potpuno prirodno. Ja točno znam što će on napraviti u ključnim trenucima i kako će reagirati. To je jednostavno tako jer smo cijeli život zajedno. Nekad kad gledam snimke naših mečeva, vidim da se identično krećemo, imamo potpuno istu energiju i zapravo smo jedan, a ne dva igrača. S njim uopće ne komuniciram na terenu kao s drugima. A i zrcalni smo blizanci, odnosno ja sam dešnjak, a on ljevak, što je ubojita kombinacija za parove”, objašnjava Bryan koji je na Touru odigrao nevjerojatnih 1449 mečeva (1099-350) u parovima.

Pitali smo ga tko je bolji igrač?

“A ne mogu vam to reći. On puno bolje servira, vjerojatno najbolje na svijetu, a ja sam jači na reternu. On je malo kreativniji i ima mekšu ruku, ja sam proračunat i često igram na sigurno. Ja imam bolji bekend, on forhend. Dobar retern izgradio sam upravo trenirajući s njim jer sam morao kontrolirati te njegove bombe. Nevjerojatno se nadopunjujemo i to nam je najjači adut”, otkriva Mike.

Imate li brata blizanca? E, onda vam ne mogu objasniti..

U jednom intervjuu za Washington Post, njihov otac Wayne rekao je da su ih u školu upisali u različite razrede, ali nisu mogli funkcionirati jedan bez drugog pa su ih spojili. Na Sveučilištu Stanford, na kojem su imali stipendiju, studenti nisu mogli birati cimere pa su završili na suprotnim stranama studentskog doma. Bob je jednog dana došao Mikeu na vrata s madracem i uselio se. Ne razlikuju se čak ni na društvenim mrežama. Bobov nadimak na Twitteru je @Bryanbros, a Mikeov je @Bryanbrothers. Igraju istim reketom.

“Imate li brata blizanca? Aha, nemate. Teško vam to mogu objasniti. On je meni istovremeno brat i najbolji prijatelj. Sve što radim svaki dan i u svakom trenutku želim s njim podijeliti. Evo, nakon meča sam prvo njega nazvao, rekao mu kako se osjećam i on meni. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. Ne znam razumijete li...”, govori Mike kroz smijeh.

On i Bob poznati su i po specifičnoj proslavi poena i pobjeda, legendarnom “chest pumpu” u kojem se zalete jedan prema drugome i u skoku se sudare prsima. To je isto napravio s Harrisonom, što možda Bobu nije bilo drago…

“Valjda se neće ljutiti. Kad ti tip krene u susret, to je to - chest pump. Nemaš izbora, ali mi je bilo malo čudno”, kaže Mike.

Braća su ‘78. godište, ali ne namjeravaju tako skoro prestati igrati. Zadnji grand slam osvojili su 2014. u New Yorku i od tada su izgubili tri finala. Bobu se promijenila obiteljska situacija i dobio je treće dijete, a Mike je imao osobnih problema i na kraju se razveo od supruge, što se odrazilo na rezultate. Imali su velike planove za ovu godinu koju su otvorili polufinalom Australian Opena, ali onda su došle Bobove ozljede. Mike je nastavio sa Sockom i ponovno je prvi igrač svijeta, ali to nije - to.

“Željeli smo otići u mirovinu na vrhu, kako i treba. No nismo uspjeli, ali probat ćemo dogodine. Vratit će se Bob možda već i na kraju ove sezone pa ćemo još nešto i odigrati. Imamo već godina, ali ja se zaista sjajno osjećam. Nemam nikakvih problema s ozljedama i odlično se osjećam. Istina, možda sam ove godine odigrao malo previše mečeva i morat ću ih malo smanjiti. U mojim godinama morate jako paziti na svoje tijelo i raspored igranja ako želite još igrati. A ja nas vidim i na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju”, otkrio je Mike i dodao:

"Ne znam još čime ću se baviti nakon kraja karijere, ali sigurno ćemo Bob i ja nešto zajedno raditi. Sigurno ćemo živjeti u istom kvartu, a hoćemo li ostati u tenisu, to još ne znamo. Možda otvorimo akademiju, a možda se dodatno posvetimo svojoj humanitarnoj udruzi."

Vrijeme za razgovor bližilo se kraju. Morao je Bryan odraditi neke obveze pa smo ga samo još pitali kako mu se čine hrvatski igrači.

“Sjajni dečki. Protiv Dodiga sam igrao nekoliko puta. Pa on vam je već legenda na Touru! Pavić će biti u vrhu godinama, strašan je talent. Imate vrhunsku reprezentaciju”, zaključio je veliki Mike.