LUKA MODRIĆ osvojio je Zlatnu loptu France Footballa. Nije to samo veliko priznanje za njega kao igrača, nego i Hrvatsku.

Također, nagrada Modriću otvara novu eru svjetskog nogometa.

Hrvatska u elitnom društvu, Real na vrhu

Hrvatska je Modrićevim osvajanjem Zlatne lopte dobila počast kakva pripada rijetkim državama. Florian Albert, veliki mađarski igrač čija majka je Hrvatica, osvojio je nagradu 1967. godine, ali to je više zemljopisno-povijesna trivija nego postignuće koje si Hrvatska može pripisati. Tako je Šukerovo "srebro" u utrci za Ballon d'or 1998. godine (ispred Ronalda) dosad bilo najbliže čemu je Hrvatska došla u borbi za najglamurozniju individualnu sportsku nagradu na svijetu. Hrvatska je postala 20. država na svijetu koja je osvojila ovu prestižnu nagradu. Po jednu takvu nagradu imaju: Liberija (Weah), Ukrajina (Ševčenko), Škotska (Law), Sjeverna Irska (Best), Mađarska (Albert), Danska (Simonsen) i Bugarska (Stoičkov). Čile, Urugvaj, Kolumbija, Grčka, Austrija, Belgija i Švedska samo su neke od zemalja koje su u određenom trenutku u povijesti bile ili centar nogometnih zbivanja, ili imale nevjerojatne generacije i igrače koji su osvajali velike međunarodne turnire, a da nikad nisu osjetili ovu čast.

Bitnije od ovog popisa je to da je Hrvatska dobila igrača za sva vremena u povijesti nogometa. Malo onih koji su danas živi su uživo gledali Lava Jašina, pa će ga ipak proglasiti jednim od najboljih golmana svih vremena. Za 50 godina neki klinac u Kini, Rumunjskoj ili Mozambiku neće imati nimalo dvojbe oko toga koliko je velik igrač bio Modrić. Ostat će zapisano da je jedan Hrvat 2018. osvojio najveću individualnu nagradu u najvećem svjetskom sportu. Konačno, Modrić je donio i veliku satisfakciju svom klubu - igrači Real Madrida proglašavani su najboljima na svijetu 11 puta u povijesti, čime od danas dijele prvo mjesto te tablice s Barcelonom.

Priznanje za nogomet kao igru, a ne samo njen ishod

Nogomet je često prilično nezahvalna igra. Danas ste junaci, a sutra pripadate kasti nedodirljivih. Titule heroja uglavnom se dodjeljuju tako što se pogleda na semafor - oni čije prezime bliješti pored minute u kojoj su postigli pogodak postanu u javnosti bitniji i bolji igrači od onih čije ime se tamo ne nalazi. A da se takvom logikom vodi i struka, potvrđuje i Zlatna lopta. Lav Jašin jedini je golman koji je u povijesti osvojio nagradu. Nju su osvojila tek dva "čista" braniča - Fabio Cannavaro i Franz Beckenbauer (dvaput). Ako od ostatka družine odbijemo napadače, ofenzivna krila i "polušpice", ovom popisu odabranih možemo pridružiti još svega nekoliko imena: Josef Masopust, Lothar Matthaus i Matthias Sammer. Luka Modrić time je postao tek sedmi igrač u 62 godine koji je proglašen najboljim na svijetu, a da ne pripada uskom krugu onih koji svoju dominaciju demonstriraju brojem postignutih golova.

Modrić već 10 godina igra nogomet na vrhunskom nivou, jedan je od najboljih veznih igrača svoje generacije i svojevrsna avangarda - tip koji s minimalnim brojem asistencija i golova upravlja utakmicama, a ono što radi u sredini terena navijači, struka i mediji cijene i uživaju u tome više nego u onome što se događa u završnici napada. Luka Modrić prvi je pravi "metronom" u povijesti igre koji je dobio ovu nagradu, tip koji drži kontrolu utakmice u svojim nogama i vuče sve konce iz sredine terena. Blizu i relativno blizu bili su i Xavi i Pirlo, i nešto stariji i drugačiji Giresse i Rijkaard, kao i brojni drugi, ali nisu dobili konačnu potvrdu svoje veličine u obliku Zlatne lopte. Nagrada Modriću konačno je priznanje da se nogomet igra i prije zadnje trećine terena i kako smo u prethodne 62 godine propustili nagraditi barem onoliko golmana, stopera, bekova i veznih igrača, koliko je Zlatnih lopti dodijeljeno napadačima. Nagrada njemu pobjeda je za nogomet jer je, barem nakratko, opet priznato na najvišoj razini kako je nogomet proces, a ne samo ishod. Modrićeva nagrada je i poziv nogometnom puku da počne promatrati igru i načine na koji se stvara prednost, da cijene oni čija je greška puno bolnija i vidljivija od one koju učini napadač i da zavole one koji u izrazito skučenim vremensko-prostornim uvjetima današnjeg nogometa stvaraju dodatnu vrijednost. Ukratko, da cijene one koji proizvode igru, a ne samo one koji ju realiziraju u ono što se vidi na semaforu, tom ultimativnom sucu nogometne kvalitete i učinka. 

Kraj jedne ere

Ova godina simbolično je donijela kraj jedne nogometne ere, one u kojoj su točno 10 godina Ronaldo i Messi bila dva nedodirljiva i neporeciva kralja svjetskog nogometa. Najveće individualno nogometno rivalstvo u povijesti igre obilježilo je posljednje desetljeće nogometa i često se činilo da Lige prvaka i druga natjecanja najprije služe kao podloga da se dokaže tko je od njih dvojice bolji, a onda za to da se neki klub okiti trofejem. Modrić stoga ima i čast da je prekid tog duopola personaliziran baš u njemu, a ne nekim drugim licima od kojih su se od najranijih dana stvarale superzvijezde, poput Kevina Mbappea, Paola Dybale ili Neymara. Sjetite se svojeg razmišljanja otprije godinu ili dvije i koliko se malo vjerojatnim činilo da će itko "skinuti" Messija i Ronalda, dok god oni igraju nogomet na ozbiljnoj razini i dok su u iole pristojnoj razini svoje forme. Danas, Modrić je uspio ono što nije uspjelo desetinama sjajnih igrača u posljednjem desetljeću.

Nogomet polako, ali sigurno ulazi u post-Messi-CR eru. Njegova nagrada je hrvatska, koliko i njegova. Ona je oda nogometnoj igri i kulturi, koliko i njegovim kvalitetama i talentu. Konačno, ona je prekretnica ne samo njegove karijere, nego i nogometne povijesti. 

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Luku Modrića instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Luka Modrić