Foto: Guliver Image/Getty Images
SERIJAL o legendarnim momčadima počeli smo s Ancelottijevim Milanom, koji je dominirao europskim nogometom sredinom 2000-ih, a drugi nastavak posvetili smo Mourinhovom Interu, koji se prije sedam godina popeo na europski vrh.
U trećem dijelu serijala vratit ćemo se dvadesetak godina u prošlost, kako bi ispričali priču o Van Gaalovom Ajaxu, za mnoge ljubitelje nogometa najboljoj momčadi svih vremena.
Nije to bila posebno spektakularna utakmica. Međutim, bio je dovoljan samo jedan bljesak Ajaxova talenta da se Milanova nada o obrani naslova Lige prvaka ugasi kao da je nikada nije ni bilo.
15 minuta prije kraja utakmice Louis van Gaal napravio je potez karijere. Iz igre je izvadio "motor" svoje momčadi Jarija Litmanena, kojeg je na toj utakmici potpuno zakočio čudesni Marcel Desailly, a u vatru je ubacio 19-godišnjeg Patricka Kluiverta. Šest minuta prije kraja dječak zarobljen u tijelu diva izmigoljio se do tog trenutka savršenoj obrani Milana i gurnuo loptu ispod nemoćnog Sebastiana Rossija za četvrti europski naslov kluba iz Amsterdama.
Finale Lige prvaka 1995. bilo je daleko od savršene utakmice, ali konačni trijumf Kopljanika bio je i više nego zaslužen i predstavljao je vrhunac jedne od najboljih momčadi u povijesti nogometa. Ajaxov naslov i osobito način kako su došli do kraja svim je ljubiteljima nogometa tada dao nadu da se sprema početak nečeg velikog i lijepog. Nažalost, bila je to samo iluzija.
Trijumf Ajaxa te bečke večeri 1995. trebao je biti početak nečeg savršenog, no zapravo bio je početak kraja nogometa kakvog smo poznavali
Slavlje Ajaxa te večeri u Beču bio je labuđi pjev jedne unikatne generacije i kako ćemo se vrlo brzo uvjeriti, predstavljalo je početak kraja nogometa kakvog smo poznavali. Vrlo brzo smo shvatili da je romantični nogomet umro, a s njim i ideja da ćemo još jednom, nekad u budućnosti, na krovu Europe vidjeti momčad sastavljenu od isključivo domaćih klinaca bez skupo plaćenih legionara. Van Gaalov Ajax te 1995. imao je u početnom sastavu sedam tinejdžera, prosječna starost ekipe bila je 23 godine, a jedina trojica stranaca bili su Finidi, Kanu i Litmanen, igrači koji su reputaciju stakli upravo u Amsterdamu. Iz današnje perspektive to zvuči nevjerojatno, ali većina igrača Ajaxa svoj zenit dosegnula je prije nego što su napunili 20. godinu života. Gledajući pobjedu Ajaxa iz te perspektive, najpravednije je da su baš oni osvojili zadnji naslov prije nego što je sve otišlo u vražju mater. Jer puno je simbolike bilo u tom naslovu.
Od te bečke noći nogomet više nije bio isti jer je nešto kasnije te godine Europski sud za ljudska prava donio zakon koji će u povijesti ostati zabilježen kao Bosmanovo pravilo.
Neuspješni pokušaj bezveznog transfera jednog anonimca iz Liegea u Dunkerque iz temelja je razbucao nogomet i promijenio je pravila igre
Danas svaki igrač u zadnjih šest mjeseci svog ugovora ima pravo započeti pregovore s nekim drugim klubom za transferiranje nakon što mu istekne postojeći ugovor i k tome, potpisati ga može šest mjeseci unaprijed. Sasvim normalna stvar, rekli bismo, no prije 22 godine stvari u europskom nogometu funkcionirale su sasvim drugačije.
Prije nego što je ovo pravilo usvojeno, igrač kojemu je istekao ugovor u klubu u pojedinim europskim zemljama nije imao pravo prelaska u drugi klub. Zvuči bizarno, zar ne?
Ali 15. prosinca 1995., kada je Europski sud u Luksemburgu proglasio da je to kršenje prava slobodnog kretanja radnika, svi su igrači iz EU-a dobili priliku promijeniti klub nakon isteka ugovora.
Inicijativu je pokrenuo dotad anonimni belgijski nogometaš Jean-Marc Bosman koji je bio član RFC Liègea. Godine 1990. istekao mu je ugovor i Bosman je želio otići u francuski Dunkerque. Klub mu nije dopustio odlazak i tražio je da Francuzi plate odštetu, na što ovi nisu pristali. Bosman je ostao u svojevrsnom limbu i pravdu je potražio na sudu. Proces je trajao punih pet godina, da bi 15. prosinca 1995., samo pola godine nakon što je Ajax postao prvak Europe, Sud ozakonio pravilo koje je omogućilo slobodan protok radne snage – samim tim i nogometaša – kroz zemlje Europske unije, pa su sve zemlje članice bile prisiljene ukinuti ograničenje broja stranaca u klubovima.
Dotad su klubovi mogli u prvih 11 imati maksimalno trojicu stranih igrača, u nekim ligama samo dvojicu, a od tog 15. prosinca 1995. nogomet se počeo igrati po nekim sasvim drugim pravilima. Tada još toga nismo bili svjesni, no bila je to najradikalnija odluka u povijesti nogometa. Danas, 22 godine kasnije, granica i ograničenja gotovo da više i nema. Sve lige na Starom kontinentu prepune su stranaca sa svih krajeva zemaljske kugle, a paradoksalno je to da njih najviše igra tamo gdje su ograničenja i pravila – čitaj radne dozvole – najkruća. U Engleskoj.
Vrhunac travestije dogodio se na Highburyju na Valentinovo 2005.
Vrhunac travestije u Premiershipu dogodio se na Valentinovo 2005., kad je cijeli Highbury (stari stadion Arsenala) zviždao Wengeru unatoč tome što je Arsenal 5:1 pregazio Crystal Palace. Naime, Arsenal je tog dana postao prva momčad u povijesti koja ni u prvom sastavu, ali niti na klupi, nije imala nijednog jedinog Engleza, odnosno, domaćeg igrača. Prije 12 godina bio je to skandal, no koliko god smo se onda zgražali nad tim, svjesni smo bili da je to, htjeli mi to ili ne, budućnost nogometa.
Van Gaalov Ajax predstavljao je zadnji simbol romantičnog nogometa prije nego što je on u međuvremenu postao talac globalnih korporacija, televizijskih kuća, selfie navijača i Instagram nogometaša, bogatih tajkuna i svega onoga odbojnog što mnoge ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu čini nostalgičnima za vremenima kad to nije bilo tako.
Od posljedica Bosmanova pravila najviše je stradao baš Ajax
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Od posljedica Bosmanova pravila stradali su mnogi ''mali'' i manje bogati klubovi, momčadi čija je nogometna paradigma bila stvaranje zvijezda, a ne njihovo kupovanje, gomilanje u svlačionici i pretvaranja kluba u skladište za nogometne skupo plaćene gladijatore. Ajax je bio jedan od tih klubova.
Četverostruki prvak Europe, dugo vremena uz Bayern i Juventus jedini klub koji se mogao pohvaliti svim trima europskim naslovima (Kup/Liga prvaka, Kup Uefa i Kup kupova), bio je najpoznatija žrtva novog nogometnog poretka. Već nakon bečkog finala jedan je dio igrača otišao iz Amsterdama, besplatno naravno, a samo zahvaljujući nevjerojatnom koncentratu kvalitete u svlačionici, Ajax je i sljedeće sezone došao do finala, u kojem je izgubio od Juventusa nakon penala. Međutim, jasno je bilo da je san završen. Novac je govorio glasnije i pobjednička momčad osula se po svijetu, a od slavnog amsterdamskog kluba dvadesetak godina kasnije ostale su samo uspomene i nostalgične priče o tome kako je jednom Ajax imao skupinu domaćih klinaca koja je marširala Europom kao nitko nikad prije, ali ni poslije.
Van Gaalov Ajax - najbolja momčad svih vremena
Međutim, Ajaxov naslov 1995. za povijest nogometa nije važan samo zbog simbolike. Ta je momčad zaista igrala fantastičan nogomet, za mene osobno najbolji i najuvjerljiviji koji sam ikad vidio.
A najzaslužniji za to bio je Louis van Gaal. Samoljubivog i arogantnog Nizozemca mlađe generacije pamte kao valjda najomraženijeg trenera u povijesti Manchester Uniteda, čovjeka koji je za vrijeme stolovanja na Old Traffordu utukao stotine milijuna eura da bi dobio jedno veliko ništa. Premda je Bayern doveo do finala Lige prvaka 2010., brojni su oni koji će Nizozemcu staviti pod nos kako se mjesecima pokušavao riješiti Ivice Olića, a kad je bilo ''stani pani'', baš mu je Hrvat spašavao guzicu i dovukao ga do finala. Te kritike u dobroj mjeri i drže vodu. Van Gaal se i nije baš proslavio kad je napustio Amsterdam, čak ni na Camp Nouu, gdje doveo pola nizozemske reprezentacije.
Van Gaal nije trener poput Pepa ili Josea, on je trener graditelj koji je svoje igrače od malena odgajao
Ne namjeravam braniti Nizozemca, no treba reći kako Van Gaal nikad nije bio trener poput Mourinha, Guardiole, Ancelottija ili sad Zidanea, stručnjaka koji su znali što učiniti sa skupocjenom i već stvorenom igračkom koju bi dobili u ruke. Van Gaal je bio dijametralno suprotna vrsta stručnjaka. Dok su navedeni treneri samo nadograđivali postojeće supermomčad čiji su temelji već bili postavljeni, konture jasne, a sistem igre posložen, Van Gaal je bio tip trenera graditelja, stručnjaka koji je najbolje rezultate postizao s igračima koje je dobio u njihovim formativnim godinama, studiozno ih selektirao i sustavno ih kroz godine podizao do njihova vrhunca. Ajax 1995. bio je baš takva momčad.
Ajax je te godine tri puta pobijedio Milan, a samo je Lentini bio skuplji od svih Kopljanika zajedno
U finalu 1995. susreli su se Milan, zvjezdana momčad sagrađena na milijunima i godinama stvarana kupovinom najskupljih talijanskih i europskih nogometaša (samo je Gianluigi Lentini, u to vrijeme najskuplji svjetski nogometaš, koštao više nego cijela momčad iz Amsterdama) te Ajax, ekipa čija je filozofija bila dijametralno suprotna, s naglaskom na rad s mladima i na stvaranje bez financijskih iskakanja i trošenjem na europski etablirane igrače. Upravo je takav način rada Ajaxu donio naslov i zavist europskih bogataša koji su u redu čekali kako bi pokušali shvatiti nizozemsku tajnu uspjeha.
Cijela je Europa tražila tajnu Ajaxova uspjeha, a Lineker je čak snimio i film
Oduševljen čudom iz Amsterdama, Gary Lineker snimio je dokumentarac za BBC ''Dreaming of Ajax'', a tadašnji tehnički direktor engleskog nogometnog saveza Don Howe čak je poslao dopis engleskim menadžerima, u kojem moli da engleski klubovi preuzmu model rada stvoren u glavnom gradu Nizozemske. Ajaxova akademija bila je u devedesetima avangarda, a igrači oblikovani u njoj bili su impresivan primjer tehničkog savršenstva, taktičke profinjenosti i pobjedničkog mentaliteta.
Postulate Ajaxovih nogometnih alkemičara danas slijedi cijela nogometna Europa, čak i bolji hrvatski klubovi posjeduju globalne baze podataka o talentiranim igračima i formiranu skautsku službu, ali u ono vrijeme te su metode bile revolucionarne.
Metodologija rada u Ajaxu bila je jasna i jednostavna. Predanost postavljenom stilu igre kroz sve dobne skupine kluba, naglašen fokus na tehniku još u ranoj dobi te stalno mijenjanje pozicija igračima kako bi u nježnim nogometnim godinama izgradili taktičku svijest prije nego što će se specijalizirati u jasno definiranim ulogama u momčadi. Ajaxov način nije sada revolucionaran, ali 1995. predstavljao je budućnost.
Sve je počelo 1988.
Ajaxov europski trijumf na stadionu Ernst Happel u Beču bio je vrhunac renesanse kluba, a Van Gaal se nametnuo kao jedan od najfascinantnijih umova u svijetu nogometa. No da bismo ispričali priču o Van Gaalovu Ajaxu, moramo se vratiti u 1988. Bilo je to zlatno doba nizozemskog nogometa. Reprezentacija se nakon 10 godina ničega vratila na velika vrata i osvojila je naslov prvaka Europe, svoj jedini veliki naslov uopće, PSV je iste godine osvojio Kup prvaka, a Ajax je godinu dana ranije pod vodstvom Johana Cruyffa digao Kup pobjednika kupova. Međutim, odmah nakon velikih uspjeha, dogodio se i raspad momčadi iz Amsterdama. Svadljivi Cruyff napustio je klub zbog odluke uprave da se prodaju Marco van Basten u Milan i Frank Rijkaard u Sporting te je Ajax ponovno zapao u krizu, uglavnom krizu struke.
Nevjerojatno zvuči podatak da su se u samo godinu dana na klupi velike i slavne momčadi poput Ajaxa izmijenili Antoine Kohn, Kurt Linder, Bobby Haarms i Barry Hulshoff, a klub nije mogao napraviti nikakav značajniji rezultatski iskorak. Upravo u to vrijeme je za šefa omladinske škole Ajaxa iz AZ-a doveden 37-godišnji Louis van Gaal.
I dok je prva momčad stenjala pod teretom lutanja uprave, Van Gaal je u tajnosti stvarao momčad koja će u bliskoj budućnosti obilježiti europski nogomet. Clarence Seedorf, Edgar Davids i Michael Reiziger još kao dječaci predani su u ruke Van Gaalu, a ovaj je uživao raditi s takvim nogometnim draguljima.
Van Gaal je u ruke dobio dječake-genijalce
''Kad sam ih prvi put vidio, nisam mogao vjerovati svojim očima. Ti su dječaci još u izrazitoj ranoj dobi bili nevjerojatno tehnički i taktički potkovani, nogometno su bili daleko ispred svojih vršnjaka, pa nisam nimalo sumnjao u to da će postati veliki igrači. Kao mladom treneru bio mi je užitak raditi s tako talentiranom djecom. Prekrasno je bilo raditi s njima jer sam svakodnevno dobivao ogromnu količinu zahvalnosti i poštovanja. U jednu ruku volio bih nastaviti trenirati djecu, no s druge strane volio bih i napredovati te jednog dana preuzeti prvu momčad. Ajax je najveća razina koju možete zamisliti. Ne postoji veći i važniji klub u Nizozemskoj'', rekao je Van Gaal za Ajaxovo klupsko glasilo 1990.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Iz tih se rečenica mogla nazrijeti trenerska vizija i nogometna filozofija koju je gajio. Već kao trener mladih selekcija Van Gaal je prepoznao važnost poticanja domaćeg talenta i njegova integriranja u najjači sastav nakon što ti klinci s uspjehom završe sofisticirano nogometno obrazovanje. Van Gaal je ubrzo postao pomoćnik treneru prve momčadi, slavnom Leu Beenhakkeru, a krajem 1991. postao je i trener prve momčadi kad je Beenhakker prihvatio bogatu ponudu Reala.
Već sljedeće godine Ajax osvaja Kup Uefe, ali Bergkamp, Jonk, Winter i Roy, ključni igrači momčadi odmah odlaze i Van Gaal je morao iz početka stvarati momčad. Većina trenera očajavala bi kad bi im se tako naglo raspala trofejna momčad, ali Van Gaal je znao kakav potencijal ima u klubu – dragulje koje je upravo on brusio i znao je točno koliko vrijede i što mogu.
Od ekipe koja je u finalu Kupa Uefe bila bolja od Torina ostala su samo braća De Boer i Danny Blind, a 1993. bila je ključna godina za stvaranje momčadi koja će dvije godine kasnije pokoriti Europu.
1993. ključna godina za ono što će se dogoditi dvije godine kasnije
Iz Willema ll je doveden ''sin vjetra'', 20-godišnji Marc Overmars, čudesno lijevo krilo, a iz Nigerije Finidi George, fantastično desno krilo koje je svijet na pravi način upoznao na Svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u. 23-godišnjeg krilnog igrača nigerijskog Sharksa klub iz Amsterdama je u ljeto 1993. platio četiri tisuće eura.
Veliki Frank Rijkaard se vratio iz Milana kako bi s Blindom dao Van Gaalu ruku da ta mladost što bezbolnije odraste, a možda i ključan potez bila je kupovina najboljeg finskog igrača svih vremena Jarija Litmanena. Ajax je za Jarija finskom MYPA-u u lipnju 1992. platio smiješnih 14 tisuća eura, a sve ostalo je povijest.
Litmanen je bio poveznica svih linija u momčadi i njezin detonator. Nevjerojatni ''box to box'' igrač, kakav je bio Finac, uništavao je protivnike uglavnom zato što nije imao jasno definiranu poziciju. Litmanen je zabijao, kreirao, pomagao obrani, trčao i uništavao protivničke napade, bio je Van Gaalov omiljeni ''švicarski nožić'', a lukavi Nizozemac znao je da mu je baš Jari najopasnije oružje i sustav igre gradio je na njemu. Jari nikad nije želio biti lider, no bio je lider i suigrači su ga takvim smatrali.
Nakon što je Ajax 1995. pokorio Europu, Van Gaal, hladni Nizozemac, inače nesklon odavanju počasti bilo kome od svojih igrača, jasno je kazao da je Litmanen bio najzaslužniji za titulu.
Ajax je imao fantastičan skup igrača, ali nije imao pravu zvijezdu, igrača za kojeg možemo reći da je bio prevaga. Van Gaalu takav igrač jednostavno nije ni trebao, štoviše, prvi među jednakima u svlačionici uništio bi mu koncept na kojem je gradio šampionski tim, a on se temeljio na važnosti kolektiva.
"Nogomet je timski sport, a članovi tima stoga ovise jedni o drugima. Kad sam pričao nizozemskim novinarima da sam uveo obavezni team-building, da s igračima pričam o taktici i nerijetko prihvaćam njihove sugestije te da pazim kakve ocijene u školi imaju, smijali su mi se", objasnio je Van Gaal svoju filozofiju u knjizi ''Coaching Philosophies of Louis van Gaal and Ajax'', autorskog dvojca Hennyja Kormelinka i Tjeuea Seeverensa.
''Ako samo jedan igrač ne ispunjava svoje zadatke na travnjaku, patit će ostalih deset njegovih suigrača. Drugim riječima, tražim da svaki igrač mora izvršavati svoje osnovne zadaće na najbolji mogući način, a da bi se to dogodilo želim maksimalnu disciplinu na terenu.''
Van Gaal je stvorio momčad od multifunkcionalnih i polivalentnih igrača kao što su bili Edgar Davids, Ronald de Boer, Clarence Seedorf i Michael Reiziger, redom igrači koje je baš on odgojio i nogometno oblikovao. Trener Ajaxa ekipu je gradio oko jezgre igrača koji su u svakom trenutku podjednako dojmljivo mogli igrati u oba smjera, posjedovali su nepobjedivu radnu etiku i bili su toliko fizički jaki i taktički obučeni da su se mogli fantastično prilagođavati različitim sustavima i formacijama, ovisno o događajima na terenu.
Recimo, Clarence Seedorf je debitirao u službenoj ligaškoj utakmici 29. studenog 1992. protiv Groningena kad je imao svega 16 godina i 242 dana te je tako postao najmlađi debitant u povijesti Ajaxa. Legendarni Frank Rijkaard koji se 1993. vratio u Amsterdam kako bi na zalazu karijere predvodio Van Gaalov Ajax do naslova prvaka Europe, za Seedorfa je jednom rekao:
''Možda još nema 17 godina, ali meni je čast da dijelim svlačionicu s takvim igračem''.
Godine 1994. Ajax je osvojio prvi naslov u Nizozemskoj nakon pune četiri godine, a do naslova su došli impresivno – bez poraza u cijeloj sezoni, zabivši 106 golova u 34 susreta. U Ligi prvaka Kopljanici su nastavili igrati vrhunski nogomet, a Van Gaal je od svojih igrača stvorio zvijeri koje nisu poznavale sažaljenje i svoje su protivnike uništavale bez milosti.
Ajax je Nizozemsku i Europu pregazio bez poraza, a jedino su se mučili s Ottom Barićem i s hrvatskom kolonijom iz Salzburga
U skupini Ajax je igrao s braniteljem naslova Milanom, Barićevim Casinom iz Salzburga za koji su igrali Tomislav Kocijan, Nikola Jurčević i Mladen Mladenović te s atenskim AEK-om.
Ajax je u oba susreta pregazio Milan s po 2:0, Grcima nije dao ni malo šanse, a zanimljivo, jedina momčad koja bi da se igralo po starom kup sistemu izbacila Ajax bio je Salzburg. U Amsterdamu je bilo 1:1, a u Austriji 0:0, ali Kopljanici su uvjerljivo prvo mjesto u skupini osigurali puno ranije.
U četvrtfinalu Ajax je išao na noge Hajduku. Bili su odigrali hrabro na Poljudu i utakmica je završila bez golova. Uoči uzvrata Hajduk su svi već oplakali, a jedino je Igor Štimac pokušavao ohrabriti suigrače.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Posljednji put kad je Hrvatska imala klub u četvrtfinalu Lige prvaka
''Samo da izdržimo da do poluvremena ne primimo gol. Oni će postati nervozni, a tada je sve moguće'', nadao se Štico. Ipak, Ajax je golovima Kanua i Francka de Boera već u prvih 45 minuta zaključio priču, a u nastavku je De Boer zabio i svoj drugi gol za konačnih 3:0.
''Imali smo kasetu od 45 minuta s njihovim prekidima, proučavali smo ih, vidjeli da uglavnom idu na prvu stativu. Ali to je tako, ipak su nam zabili iz prekida. Ajax je ipak bio prejak, imali su najbolju momčad, možda i jaču od one s Cruyffom iz 70-ih, igrali su kao Barcelona s Guardiolom'', godinama kasnije prisjetio se te utakmice tadašnji trener Hajduka Ivan Katalinić.
U polufinalu je Bayern u prvoj utakmici u Munchenu uspio izvući ''nulu'', ali je u uzvratu prošao gore od Hajduka. Ajax je tu večer odigrao možda i najbolju utakmicu generacije i s konačnih 5:2 najzadovoljniji su mogli biti Bavarci koji su se lako mogli doma vratiti i s deset komada u mreži. Za mnoge je ta utakmica predstavljala nešto najbolje što se u nogometu moglo vidjeti, "totalni nogomet" u punom smislu.
Veliki Jorge Valdano: ''Ajax je nogometna utopija''
Međutim, za legendarnog Jorgea Valdana, slavnog argentinskog reprezentativca i svjetskog prvaka iz Meksika 1986., Ajax je najbolju utakmicu odigrao nekoliko mjeseci kasnije, u grupnoj fazi Lige prvaka protiv Reala na Bernabeu. Ajax je slavio 2:0, a Valdano koji je u to vrijeme bio trener Reala, nakon utakmice je zavapio:
''Pokušali smo sve, ali nismo ništa mogli. Oni su taktičko savršenstvo. Ajax nije samo najbolja momčad devedesetih, oni su nogometna utopija.''
I u finalu Milan. Treći put u istoj sezoni Ajax je morao igrati protiv momčadi koja je u to vrijeme dominirala europskim nogometom. Naime, u periodu od 1989. do 1995., Rossoneri su čak pet puta igrali u finalu, a triput osvajali naslov najboljih u Europi.
Kad to tako kažemo onda pomalo čudno zvuči da je takav Milan bio apsolutni autsajder protiv momčadi koja je godinu dana ranije nakon četiri sezone suše osvojila prvi naslov prvaka Nizozemske i koja je u prosjeku bila stara tek 23 godine. No to je tada bila realnost. Ajax je te sezone bio toliko dominantan da je Milanu za pobjedu u finalu zaista trebalo čudo. Stari lisac Fabio Capello shvatio je pouku iz prvih dvaju dvoboja u skupini pa je toliko dobro pripremio momčad, da se zaista činilo kako Ajax nema rješenja protiv savršeno organiziranih Talijana. Boban je odigrao jednu od najboljih utakmica u dresu Milana, Desailly je djelovao impresivnije nego u finalu 1994. kad je bio jedan od ključnih krivaca za najtežu noć u povijesti Barcelone, a Maldini i Baresi bili su standardno neprelazni.
Milan je odigrao gotovo savršenu utakmicu, ali protiv Van Gaalovih klinaca ipak nije mogao
U prvih 45 minuta igrači Ajaxa nisu uputili nijedan udarac prema vratima Rossija - tako nešto im se nije dogodilo više od dvije godine - no čak i tada, svakome tko je gledao utakmicu jasno je bilo da će Ajax na kraju slaviti. Kako smo već napisali, Louis van Gaal je stvarao momčad od igrača koji su u svakom trenutku mogli prijeći s plana A na plan B ili čak C ako je potreba nalagala. Upravo takva filozofija donijela mu je najveću pobjedu u životu. Izvadio je nevidljivog Litmanena, uveo je Kluiverta i Kanua, a Rijkaardu je dao slobodu da ode prema naprijed.
Milan je odigrao gotovo savršenu utakmicu, ali protiv Van Gaalovih klinaca ipak nije mogao. Jednostavno su bili predobri. Bili su, kako je rekao Valdano, nogometna utopija i čisto savršenstvo.
GDJE SU JUNACI NAŠE PRIČE DANAS?
Edwin van der Saar
Veliki Nizozemac jedan je od najboljih vratara svih vremena. Nadimak "The Jolly Green Giant" (Veseli zeleni div) dobio je zbog svoje visine (197 cm) i zelenog dresa kojeg je nosio u Manchester Unitedu, klubu u kojem je završio dugogodišnju karijeru. Branio je i za Ajax, talijanski Juventus te engleski Fulham. Četiri je puta proglašen najboljim europskim vratarom. Za Nizozemsku je nastupio rekordnih 130 puta. U ožujku 2016. pomogao je svome dječačkom klubu Noordwijku u jednoj utakmici obranivši pritom jedanaesterac.
Van der Sar je karijeru započeo u lokalnom FC Foreholteu, odakle je prešao u VV Noordwijk. Tu ga je uočio Ajax i kupio ga. Bio je član Ajaxovog pobjedničkog sastava koji je osvojio Ligu prvaka u sezoni 1994./95. Iz Ajaxa je 1999. prešao u torinski Juventus, a iz Juventusa 2001. ide u londonski Fulham. Za Manchester United potpisao je 5. lipnja 2005. te je u klubu proveo 6 sezona do umirovljenja u proljeće 2011., osvojivši četiri naslova Premier lige i Ligu prvaka 2008. Danas je jedan od direktora u Ajaxu.
Michael Reiziger
Jedan od onih koje je odgojio i nogometno usmjerio Louis van Gaal prve nogometne korake napravio je u Ajaxu, a za prvu momčad zaigrao je 1990. s nepunih 17 godina. Ovaj polivalentni desni bek bio je prototip nogometne vizije Louisa van Gaala. U obrani neprelazan, discipliniran, stabilan, tehnički izuzetno potkovan s impresivnim smislom za kombinatoriku. Nakon raspada momčadi iz Amsterdama, 1996. pridružio se Milanu, da bi već sljedeće godine otišao na Camp Nou gdje se zadržao punih sedam godina. Igrao je još za Middlesbrough, a igračku karijeru završio je u PSV-u 2007. Trenersku karijeru počeo je u Sparti iz Roterdama, gdje je najprije vodio mlađe kategorije, da bi postao pomoćnik trenera prve momčadi. Od ove godine trener je juniora Ajaxa.
Danny Blind
Kapetan Van Gaalovog Ajaxa. Blind je bio jedan od rijetkih nizozemskih igrača svoje generacije koji nikad nije napustio domovinu. Karijeru je počeo u Sparti iz Rotterdama, a od 1986. do 1999. nosio je dres Ajaxa. S Kopljanicima je osvojio doslovno sva klupska natjecanja koja su se mogla osvojiti (nizozemsko prvenstvo, kup, Superkup, Ligu prvaka, Kup UEFA, Kup pobjednika kupova, Superkup Europe i Interkontinentalni kup).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Bio je reprezentativac Nizozemske punih deset godina te je u tom razdoblju s njom nastupio na dva svjetska (1990. i 1994.) te dva europska (1992. i 1996.) prvenstva. Posljednju utakmicu za Oranje odigrao je 22. lipnja 1996. protiv Francuske u četvrtfinalu EURA u Engleskoj. Ondje se nakon 0:0, pitanje pobjednika odlučivalo na jedanaesterce. Blind je bio jedan od izvođača te je realizirao svoj penal. Međutim, Nizozemska je na kraju ispala rezultatom 5:4 zbog promašaja Clarencea Seedorfa.
2005. imenovan je trenerom Ajaxa, čime je zamijenio Ronalda Koemana. Nakon toga bio je sportski direktor u Sparti Rotterdam, a 2008. se vraća u Ajax gdje je radio kao trenerov asistent tri godine. 2012. imenovan je pomoćnikom nizozemskom izborniku Louisu van Gaalu, a u srpnju 2015. godine je Blind naslijedio Guusa Hiddinka kao izbornik nizozemske reprezentacije. Međutim, zbog katastrofalnih rezultata u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018., smijenjen je s te funkcije. Sin mu Daley igra za Manchester united i reprezentativac je Nizozemske.
Frank Rijkaard
Rijkaard je imao samo 17 godina kad je debitirao u prvoj postavi Ajaxa 1980. godine. 1987. izazvao je pravi skandal kad je napustio trening uz riječi da nikad više neće zaigrati dok je Johan Cruijff trener. Iste godine potpisuje s portugalskim Sportingom, ali i tu sezonu propušta ne igrajući niti jednu utakmicu. Klub ga je posudio španjolskom Realu iz Zaragoze, ali čim je posudba bila gotova potpisao je za talijanski AC Milan. Nakon pet sezona provedenih u Milanu, Rijkaard postaje legenda. Trener Arrigo Sacchi prebacuje ga s pozicije obrambenog igrača na poziciju srednjeg veznog i s tim potezom uvodi revoluciju u nogometu.
Igrajući sa svojim sunarodnjacima Marcom van Bastenom i Ruudom Gullitom, dvaput osvaja Ligu prvaka, 1989. i 1990. godine, i dvaput Serie A. Poslije pet godina u Italiji, Rijkaard se vraća u Ajax 1993. U svojoj zadnjoj utakmici osvaja Ligu prvaka pobjedom 1:0 protiv AC Milana na stadionu Ernst Happel u Beču.
Trenersku karijeru počeo je 1998. godine kada je postao izbornikom nizozemske nogometne reprezentacije. Prije toga je bio pomoćni trener nizozemske reprezentacije zajedno s Ronaldom Koemanom i Johanom Neeskensom pod izborničkom palicom Guusa Hiddinka. Ispočetka Rijkaard nije ozbiljno shvaćao svoj izbornički posao zbog neiskustva, ali je ipak odveo reprezentaciju do polufinala na Euru 2000. Nizozemska je igrala najbolji nogomet na turniru, ali je ipak ispala od Italije na penale, a Rijkaard je odmah dao otkaz.
2001. preuzeo je Spartu iz Roterdama, a od 2003. sjedio je na klupi Barcelone. Početak avanture na Camp Nouu bio je očajan, Barca je u jednom dijelu sezone bila na samo bod od zone ispadanja, a nakon poraza od Reala navijači su tražili ostavku. Ipak, uspio je stabilizirati momčad i na kraju sezone osvojio je drugo mjesto. Tada je Rijkaard odlučio podići Barcelonu na višu razinu i počeo je graditi novu momčad oko Ronaldinha. Doveo je Deca, Samuela Eto'oa i Edmilsona te je odgojio Messija.
Sa snažnom podrškom predsjednika, Laporte Rijkaard je preokrenuo stanje u klubu i u sezonama 2004./05. i 2005./06. uspio osvojiti La Ligu. Postao je prvi Barcelonin trener koji je uspio dvaput pobijediti Real iz Madrida na Santiago Bernabeu, postignuće koje nisu postigli ni Johan Cruijff, Louis van Gaal i Luis Aragones. Zbog prekrasnog nogometa koji je igrala njegova momčad i zbog profesionalnog stava na terenu i izvan njega, Rijkaard osvaja titulu UEFA-inog trenera godine u konkurenciji četvorice nominiranih trenera. 17. svibnja 2006. godine Rijkaard s Barcelonom osvaja Ligu prvaka pobjedom 2:1 nad Arsenalom, gdje su nadoknadili gol zaostatka nakon što su gubili 1:0.
Slavlje u Ligi prvaka učinilo ga je petim čovjekom koji je kao trener i kao igrač osvojio Ligu prvaka uz Miguela Munoza, Giovannija Trapattonija, Johana Cruijffa i Carla Ancelottija. Bio je jedini crni trener u španjolskoj La Ligi. Iz Barcelone je otišao 2008. godine, a od 2009. do 2010. trenirao turski Galatasaray. Posljednji trenerski posao okončao je 2013., kad je napustio klupu Saudijske Arabije. Danas ne trenira nikoga i kaže da ga taj posao više ne zanima.
Frank de Boer
Frank De Boer je nogometnu karijeru započeo 1988. u Ajaxu na poziciji lijevog beka nakon čega je preseljen u sredinu obrane, što mu je bila i pozicija tijekom igranja u reprezentaciji. Tijekom desetogodišnje karijere u klubu, De Boer je s Ajaxom osvojio Kup UEFA (1992.) i Ligu prvaka (1995.) te silne domaće naslove. 1998. Frank je u transferu zajedno s bratom blizancem Ronaldom prodan u FC Barcelonu u transferu vrijednom 22 milijuna eura. U ljeto 2003. De Boer prelazi u turski Galatasaray, dok u siječnju 2004. postaje igrač Glasgow Rangersa gdje se pridružio starijem bratu Ronaldu. Završetkom Eura 2004., oba brata napuštaju škotski klub te zajedno nastavljaju karijeru u Kataru gdje su potpisali za Al-Rayyan. Istekom sezone 2004./05. Frank i Ronald napuštaju klub te oboje prelaze u Al-Shamal. Mlađi Frank de Boer prekida igračku karijeru u travnju 2006., dok je stariji Ronald nastavio igrati u Kataru do 2008.
Prekidom igračke karijere, Frank de Boer se posvetio trenerskom poslu. Najprije je dvije godine bio trener u Ajaxovoj omladinskoj školi nogometa. Tijekom kvalifikacija za SP 2010. i samog turnira, Frank de Boer i njegov bivši reprezentativni suigrač Phillip Cocu bili su asistenti izborniku Bertu van Marwijku. Na tom prvenstvu Nizozemska je stigla do finala, gdje je poražena od Španjolske. Završetkom proljetnog dijela sezone 2010./11. i tijekom zimske stanke, tadašnji Ajaxov trener Martin Jol je 6. prosinca 2010. podnio ostavku na mjesto trenera kluba. Klupu je preuzeo Frank de Boer kojemu je prva utakmica bila protiv AC Milana u Ligi prvaka. Ajax je pod vodstvom novog trenera pobijedio AC Milan na San Siru s 2:0.
U kolovozu 2016. godine De Boer je naslijedio Roberta Mancinija na čelu talijanskog Inter Milana. Nizozemac je potpisao do 2019. godine s Crno-plavima. Nakon skoro tri mjeseca bivši je branič dobio otkaz. Talijanski klub je pod De Boerom upisao pet pobjeda u 14 utakmica. Trenutačno je trener Crystal Palacea.
Clarence Seedorf
Bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na europski tron 1995., a nakon kratke epizode u Sampdoriji kupio ga je Real koji je gradio momčad za Ligu prvaka. S njim u momčadi Kraljevski je klub 1998. vratio europsku titulu nakon pune 32 godine posta, a u zimu 1999. otišao je u Inter koji je za Nizozemca platio 24,3 milijuna eura. U Interu je odigrao dvije odlične sezone, ali Nerazzurri rade možda i najveću glupost i s Milanom rade trampu za Francesca Coca. Ne podcjenjujući Coca koji je bio dobar igrač, Talijan nije mogao ni stati u istu rečenicu s Nizozemcem koji je u redovima gradskog rivala osvojio dva naslova prvaka Italije i još dva europska naslova. Seedorf je jedini igrač u povijesti koji je osvojio Ligu prvaka s tri različita kluba.
Nakon što je igračku karijeru 2014. zaključio u brazilskom Botafogu, odmah je sjeo na klupu Milana, no ni njegova karizma nije mogla zaustaviti slobodan pad nekad slavnog kluba, pa ga je nakon samo šest mjeseci zamijenio bivši suigrač Filippo Inzaghi. Danas je Nizozemac trener kineskog Shenzhena.
Finidi George
Ronald de Boer
Stariji od braće De Boer imao je gotovo identičnu igračku karijeru kao Frank. Jedina je razlika u tome što Ronald nakon što je ''objesio kopačke o klin'' nije imao ambiciju biti trener, pa danas živi u Kataru gdje radi kao nogometni analitičar na TV-u. Također, u Dohi vodi privatni posao, a dosta je uspješan i u golfu.
Edgar Davids
Louis van Gaal mu je dao nadimak ''Pitbull''. Je li potrebno objašnjavati zbog čega? Davids je bio duša šampionskog Ajaxa. Čvrst, jak, izuzetne motorike i čeličnih pluća, Davids je impresionirao svojom igrom i nevjerojatno je da ga je Milan, koji ga je doveo 1996., nakon samo jedne sezone pustio u Juventus bez da mu je dao pravu šansu. U Torinu je Davids nastavio ono što je počeo u Amsterdamu. Nakon sedam trofejnih godina u Juventusu, Davids je kratko otišao na posudbu u Barcelonu, a zatim je igrao u Interu, Tottenhamu, ponovno u Ajaxu, Crystal Palaceu i engleskom niželigašu Barnetu gdje je okončao igračku i počeo trenersku karijeru koju je završio prije tri godine.
Jari Litmanen
Najbolji finski igrač svih vremena bio je jedan od ključnih igrača Ajaxova pohoda na europsku krunu Van Gaal je 1997. preuzeo Barcelonu, a 1999. na Camp Nou, zajedno s još nekoliko svojih igrača iz Ajaxa, dolazi i njegov omiljeni igrač Jari Litmanen. Ipak, to više nije bilo to. Nova sredina, novi običaji. Premda je igrao u momčadi u kojoj je bilo gotovo pola Nizozemaca, sve igrači koje je poznavao u dušu, način i koncepcija igre u Barceloni bili su posve drugačiji nego u Ajaxu i Finac je, nenaviknut na to da se igra ne prilagođava njemu, u Kataloniji doživio fijasko.
''Doveli smo fantastičnog igrača, svjetsku klasu. Jari je na Anfield došao s golemom reputacijom i uvjeren sam da će ovaj posao biti jedan od najvažnijih u povijesti kluba'', 2001. je izjavio tadašnji trener Liverpoola Gérard Houllier.
Nakon samo godinu dana i s mizernih pet golova na kontu Litmanen je napustio Anfield i vratio se u svoj Amsterdam. Tamo gdje je bilo sve po njegovom. Nakon još jednog odlaska iz Amsterdama, Litmanen je sedam godina lutao po Europi i vucarao se od Švedske preko Njemačke do Engleske. Karijeru je 2011 završio u finskom HJK-u. Danas radi u Finskoj kao stručni komentator.
Marc Overmars
''Sin vjetra'' i jedno od najboljih lijevih krila ikada bio je dio momčadi Ajaxa koja je osvojila Ligu prvaka 1995. Zbog ozljede je propustio Euro 1996., a 1997. za 5,5 milijuna funti prelazi u Arsenal. U ljeto 2000. preselio se u Španjolsku i pridružio se Barceloni za 25 milijuna funti (40.600.000 eura), što čini Overmarsa najskupljim nizozemskim igračem svih vremena. Nakon što je završio nogometnu karijeru Overmars je otišao u svoj prvi klub, Go Ahead Eagles, na mjesto tehničkog direktora.
10. kolovoza 2008. Overmars je šokirao javnost najavom da će opet igrati za Go Ahead Eagles u sezoni 2008./09. Zbog ozljede koljena Overmars nije igrao u svim utakmicama. Nakon završetka sezone 2008./09. najavio je svoje povlačenje iz aktivnog nogometa. Za nizozemsku reprezentaciju je igrao 86 puta i postigao 17 pogodaka. U lipnju 2012. postao je jedan od direktora u Ajaxu, a engleski mediji pišu kako je blizu da preuzme direktorsku poziciju u Arsenalu.
Facebook
Google
