PROŠLO je točno šest mjeseci otkako se kreator najvećeg čuda u modernom nogometu, onog osvojenog Premiershipa s Leicesterom, Claudio Ranieri, odlučio umiroviti. Napravio je to sa stilom. Spasio je svoj voljeni Cagliari od ispadanja 2023., a i prošle sezone ih je održao u ligi, iako su bili jedni od favorita za korak natrag u Serie B.

Ranierijev životopis nije obogaćen trofejima, ali njegova vrijednost kao trenera ionako nije dočarana u njima. Talijan je redovito bio zapošljavan kako bi ugasio požare i kako bi uzdigao klubove na stepenicu više. Radio je to sa spomenutim Cagliarijem, a ne treba zaboraviti ni na dizanje Fiorentine u Serie A još u ranim devedesetima, stvaranje modernog Monaca prije 12 godina i još uistinu brojna postignuća.

Ranieri je bio čvrstog stava da više nikada neće biti trener nekog kluba, osim ako to ne bude od kritične važnosti za Cagliari ili Romu. Imao je brojne pozive ovoga ljeta, prema njegovim riječima čak i više nego onda kada je osvojio ligu s Leicesterom, no sve ih je odbio. Međutim, dogodila se upravo ta iznimna situacija koju je spomenuo.

Po treći put u svojoj karijeri sjeo je na klupu Rome, kluba iz njegovog rodnog grada gdje je napravio i prve seniorske korake kao igrač. U nekim drugim uvjetima pričali bismo o romantičnom spoju kluba i trenera, no situacija u Romi je takva da romantike nema nigdje na vidiku. Dapače, vrlo je vjerojatno da će Ranierija klub prožvakati i ispljunuti, što se dogodilo i trenerima prije njega. I neće on tu biti ništa kriv, jer Roma je najgore vođeni klub Europe.

Klub se raspada

Otkako je klub 2020. preuzeo američki poduzetnik i filmski producent Dan Friedkin, struktura kluba je u potpunom rasulu. Ni u jednom trenutku nije bilo jasno što je čiji posao te su se brojna imena izmijenila na različitim pozicijama. 

Prvi veliki potez novih vlasnika bio je dovođenje Josea Mourinha s kojim je klub osvojio prvo europsko natjecanje pod UEFA-om u svojoj povijesti, ono Konferencijske lige. Iduće sezone mogli su već osvojiti i svoj drugi europski trofej da su u finalu Europa lige bili bolji u izvođenju jedanaesteraca od Seville.

U tim trenucima sve je izgledalo solidno. Klub je prema tipičnom modelu američkog sportskog poslovanja doveo najjače trenersko ime koje je mogao, i to im je umalo isplatilo ozbiljne dividende u samo dvije sezone. Roma nije igrala neki divan nogomet, no malo je koga bilo briga. Mourinho je svojom karizmom osvojio navijače te je postao kultna figura Rima.

Kada je prošle sezone Roma morala prodati desetak igrača, a da nije dovela ijedno ozbiljno pojačanje, Mourinho je krenuo s kritikama prema vodstvu kluba. Uprava nije gledala na to s oduševljenjem te su vrlo rado Portugalca uklonili s klupe čim su uslijedili slabiji rezultati.

U toj trećoj sezoni pod Mourinhom, momčad je sve češće u javnosti bila asocirana s pojmom antinogometa, ali ni tada rezultat nije bio toliko lošiji nego prije. Mourinho je momčad ostavio na devetom mjestu i s plasmanom u nokaut fazu Europa lige, što nije puno lošije nego u sezonama prije. 

U onoj prvoj sezoni, u 26. kolu, Roma je bila osma te je tada izgledalo kao da će teže doći do pozicije u top šest nego kada je Mourinho dobio otkaz. Međutim, Mourinho je postao glasan, davao je do znanja da nema podršku uprave, a imao je i navijače na svojoj strani. Za Friedkina i društvo jedino je smisleno rješenje bilo otkaz.

Taj potez, a i svi budući, pokazat će kako uprava Rome funkcionira isključivo kao vatrogasac ili pak lovac na kratkoročni uspjeh, bez imalo razmišljanja o filozofiji igre, strukturi kluba i dugoročnim planovima.

Logika kojom se donose odluke je pogrešna

Daniele De Rossi nije izabran zbog svoje taktičke profinjenosti ni zbog svog prethodnog iskustva. Prije Rome vodio je jedino SPAL u Serie B, koji je srušio na 18. mjesto lige, zbog čega je dobio otkaz. De Rossi je izabran jer je legenda kluba i jer je uprava pretpostavila da će time osvojiti publiku.

Pored trenerske izmjene, radila se i rekonstrukcija u upravi pa je tako za CEO-a postavljena Lina Souloukou koja je taj posao radila u Olympiacosu. De Rossi je postavljen da bude poznato lice na klupi, dok je Lina njegovim dolaskom u potpunosti preuzela uzde što se poslovanja kluba tiče jer je s Mourinhom smijenjen i Tiago Pinto, dotadašnji direktor.

Roma je na terenu pod De Rossijem izgledala nešto atraktivnije te je bivši legendarni veznjak ostvario sličan rezultat kao i Mourinho: šesto mjesto i polufinale Europske lige izgubljeno od Bayer Leverkusena. No dok su na terenu stvari izgledale pristojno, u pozadini se događao kaos.

Iz kluba su znali da se već dvije sezone u javnosti priča o tome kako je nejasno čija je uloga u upravi te kako su neka imena tek postavljene marionete bez prave funkcije. Vlasnici su Lini povjerili restrukturiranje uprave, ali i lov na krtice. Zbog toga je ogroman broj zaposlenih u klubu dobio otkaz, dok je na te upražnjene pozicije postavljala sebi bliske ljude.

U dogovoru s De Rossijem odrađen je prijelazni rok te je Roma potrošila ozbiljan novac kako bi dovela igrače koji bi odgovarali nekoj njegovoj viziji. Nakon prva četiri kola u kojima je Roma osvojila tri boda, De Rossi je dobio otkaz.

I dalje je potpuno neshvatljivo zašto je klub potrošio toliko novca i vremena kako bi krenuo u kreaciju nekakve vizije s De Rossijem na čelu, samo da bi u potpunosti odustao od toga nakon samo četiri utakmice. U tim utakmicama, Roma je vrlo lako mogla imati šest bodova, no kombinacija izostanka sreće, konverzije i nedovoljne kohezije kod potpuno nove ekipe napravila je svoje.

Navijači su izašli na cestu

Vrlo je vjerojatno da niti jedan klub na svijetu ne bi imao toliko malo strpljenja kao Roma u ovoj situaciji, da ne govorimo o tome kako bi puno više pazio na odnos prema legendi kluba. Posljedica za Linu, koja je donijela tu odluku i koja je na ljeto pokušala prodati Paola Dybalu kako bi namirila financijske knjige, bila je drastična.

Navijači su izašli na ulice s transparentima kojima traže njezin odlazak, kao i odlazak čitave uprave, no na njezinu kućnu adresu stigle su i prijetnje smrću zbog kojih je tražila policijsku zaštitu. Nekoliko sati nakon toga dala je ostavku, a i danas nema osobe koja je u potpunosti preuzela njezinu ulogu.

Kao što su sve odluke nove uprave bile impulzivne, tako je bila i ona o dovođenju Ivana Jurića kao novog trenera. Nije bilo ništa promišljeno oko tog potpisa. Naime, prilikom davanja ostavke De Rossiju, Lina je navela Jurića kao idealnu zamjenu, a klub je odlučio provesti u djelo odluku osobe koja je dala ostavku u klubu.

Profil igrača koji je doveden preko ljeta nema apsolutno nikakve veze s nogometom kakav je Jurić gajio u Torinu. I dok postoji u recentnim lošim rezultatima i njegova krivica jer se nije uspio prilagoditi onome što ima, svakom poznavatelju nogometa u Serie A bilo je jasno da Jurić nije taktički mag i inovator koji će preko noći promijeniti svoju filozofiju i postulate.

Nikada nije razjašnjeno zašto je, primjerice, Mats Hummels dobio priliku u samo dvije utakmice, zašto se Angelinu kao ofenzivnog beka forsiralo kao lijevog stopera u formaciji s tri iza, zašto su Bryan Cristante i Zeki Celik bili preplaćeni na pune minutaže unatoč tome što su igrali kao da ih nogomet uopće ne zanima.

Gdje su vlasnici?

Ali bez obzira na sve te igračke i taktičke probleme, sve ipak počiva na onima strukturalnim. Iz samog vrha kluba, odnosno Friedkin grupacije, još nitko od vlasnika nije dao intervju o stanju u klubu, pa je tako javnosti i dalje nepoznato koji je plan kluba, koji je cilj za ovu sezonu te tko će biti u konačnici odgovoran za konačni rezultat.

Dovoljno o čitavom tom kaosu govori činjenica da je sportski direktor na papiru, Florent Ghisolfi, tražio da se De Rossi vrati na poziciju trenera. No, vlasnici su odbili njegov zahtjev te su prepustili poslovanje nepoznatoj vanjskoj agenciji. 

Također valja napomenuti kako su iz kluba prije samo nekoliko tjedana bili vokalni oko toga da ih ne zanimaju domaći stručnjaci, samo da bi u konačnici ipak zaposlili jednog takvog. Jer, nakon debakla s Jurićem, ipak je najlakše bilo postaviti ime na koje navijači ne mogu biti ljuti. 

Šteta je što se Ranieri navukao na ovaj posao. Mogao je uživati u mirovini, no sada će morati manevrirati klubom u kojem su igrači potpuno demotivirani. U klubu većina ljudi u upravi nema nikakvu funkciju, dok oni koji imaju povlače poteze bez imalo smisla. Sve dok ne ispljunu Ranierija i ne postave nekog novog, kao što je bio slučaj i do sada.