Foto: Screenshot

DONOSIMO vam priču o čuvenom Portugalcu, crnom biseru Mozambika Eusebiju, uz Pelea i Maradonu, jednom od najboljih nogometaša koji su ikada kročili zemaljskom kuglom, a koji je jutros preminuo u 72. godini.

Eusebio da Silva Ferreira rođen je 25. siječnja 1942. godine u Lourenco Marquesu, današnjem Maputu, glavnom gradu Mozambika, a tadašnjoj portugalskoj koloniji. Nogometnu karijeru započeo je u Sporting Lourenco Marguesu, filijali lisabonskog Sportinga, međutim, sa 19 godina otima ga najveći Sportingov rival Benfica. Za Benficu je u debiju postigao hat-trick, a u idućih nekoliko godina izrasta u jednog od najboljih igrača Europe, vrhunac dostigavši 1965., kada je proglašen najboljim nogometašem Starog kontinenta. Najveći uspjeh u dresu portugalskog kluba svakako jest titula europskog prvaka osvojena 1962. godine pobjedom 5:3 nad Realom, kada je upravo Eusebio postigao dva odlučujuća pogotka za Portugalce. Kada je nakon utakmice veliki Ferenc Puskas svoj dres darovao upravo dvadesetogodišnjem Eusebiju, mnogi su govorili da je tada Puskas u njemu prepoznao svog nasljednika.

Eusebio je u dresu Benfice čak deset puta osvojio portugalsko prvenstvo, pridodavši i pet kupova. Treba napomenuti da su, osim osvajanja 1962. godine, još u dva navrata Eusebijevi suigrači poraženi u finalu europskih kupova. Crna pantera, kako su ga zvali, bio je najbolji strijelac Portugala čak sedam puta, a u dva navrata i Zlatna kopačka Europe. Sa 46 zgoditaka u europskim kupovima Eusebio je trenutno na sedmom mjestu najboljih strijelaca u eurokupovima svih vremena. Ukupno je u dresu Benfice zabio nevjerojatnih 727 golova u 715 utakmica u svim natjecanjima tijekom 15 godina koje je proveo u Lisabonu. Što se tiče reprezentativne karijere, Eusebio je u 64 utakmice zabio 41 gol, a svoj vrhunac dosegnuo je kao 24-godišnjak na osmom izdanju Svjetskog nogometnog prvenstva.

Po prvi put u domovini nogometa: SP spasio psić Pickles

Upravo to osmo izdanje Svjetskog nogometnog prvenstva održalo se od 11. do 30. lipnja 1966. godine u Engleskoj, zemlji kojoj tepaju kao majci ove najvažnije sporedne stvari na svijetu. Na završnicu se plasiralo 16 nacija, a pripreme za natjecanje obilježili su veliki protesti afričkih zemalja, koje se nisu mogle pomiriti s odlukom Fife da pobjednici njihovih kvalifikacija moraju u dodatne kvalifikacije s predstavnicima Oceanije i Azije. Na koncu dogovor nije postignut pa su sve afričke zemlje bojkotirale nastup na SP-u. Interesantno je kako je Svjetsko prvenstvo u Engleskoj imalo svog heroja čak i prije nego što je uopće počelo, a radi se o malom psiću Picklesu. Da pojasnimo, nekoliko mjeseci prije početka SP-a, "Jules Rimet" pokal (pokal namijenjen pobjedniku SP-a) ukraden je 20. ožujka. Sedam dana kasnije, nakon traženja otkupnine i velike istrage, David Corbett i njegov ljubimac Pickles su šetali Beulah Hillom, dijelom jugozapadnog Londona, kada je u jednom parku Pickles počeo čeprkati po jednoj papirnatoj vrećici napola zakopanoj u grmlju. Pickles je na radost svog vlasnika i Scotland Yarda iskopao upravo ukradeni trofej, koji je tako vraćen na izložbu u centralnoj dvorani Westminsterske palače.

Svjetski prvaci otišli kući nakon sedam dana, Sjeverna Koreja zaprepastila svijet izbacivši Italiju

Format natjecanja ostao je isti kao i četiri godine ranije u Čileu, a Portugal je igrao u skupini s Mađarskom, Brazilom i Bugarskom. U prvoj utakmici na Old Traffordu Portugal je s lakoćom svladao Mađarsku golovima Josea Augusta i Torresa. U drugoj utakmici protiv Bugarske u strijelce se upisao i 24-godišnji Eusebio, a na koncu je završilo 3:1 u korist Portugalaca. U posljednjoj utakmici skupine Eusebio je dvama pogocima zabio i posljednji čavao u lijes reprezentacije Brazila, koja je drugo mjesto koje vodi u knockout-fazu prepustila Mađarima. Aktualni svjetski prvak tako je otišao kući nakon samo sedam dana. Uz spomenute, u četvrtfinale su se plasirali domaćini Englezi i Urugvajci iz prve skupine (otpali Meksiko i Francuska), Zapadna Njemačka i Argentina iz druge skupine (otpali Španjolska i Švicarska) te SSSR i Sjeverna Koreja iz posljednje skupine (otpali Italija i Čile).

Četiri gola svemirca Eusebija za krah strašne Sjeverne Koreje

Sve utakmice četvrtfinala igrale su se na isti dan u isto vrijeme, a nema sumnje da je najzanimljivija bila ona Portugala i Sjeverne Koreje. Korejci, koji su nekoliko dana ranije zaprepastili svijet pobjedom nad Italijom, poveli su sa čak 3:0 u 25. minuti utakmice na Goodison parku u Liverpoolu. I tko zna što bi bilo da to nije razljutilo jednog od najboljih igrača svijeta, "crnog bisera" Eusebija. Golovima u 27., 43., 56. i 59. minuti Eusebio je sam preokrenuo utakmicu i Portugal je poveo sa 4:3. Bila je to nevjerojatna utakmica, nevjerojatan preokret, a nevjerojatan je bio i Eusebio koji je na terenu Evertonova stadiona izgledao kao svemirac. Deset minuta prije kraja Jose Augusto pogodio je za konačnih 5:3 i kraj nevjerojatne korejske priče, a početak jedne neponovljive karijere. U ostalim utakmicama Z. Njemačka lako se obračunala s Urugvajem, SSSR je sa 2:1 svladao Mađarsku, a golom Geoffreya Hursta u 78. minuti Englezi su svladali Argentinu. U polufinalu su se lepršavi Portugalci namjerili na domaćine, međutim, pred 95 tisuća ljudi na Wembleyu Englezi su se pokazali pretvrdim orahom. Golovima Bobbyja Charltona Engleska je vodila 2:0 do 82. minute, kada je Eusebio golom iz kaznenog udarca postavio konačnih 2:1. U drugom polufinalu Haller i Beckenbauer donijeli su pobjedu Nijemcima protiv SSSR-a.

Devet golova Eusebija ostalo u sjeni Hurstovog hat-tricka u finalu

Kako u polufinalu nije dao značajniji obol, utakmicu za treće mjesto Eusebio je vrlo ozbiljno shvatio, tako da je već u 12. minuti doveo Portugalce u vodstvo svojim devetim pogotkom na prvenstvu, golom koji mu je osigurao naslov najboljeg strijelca SP-a, jer je Haller trebao dati dva dana kasnije četiri gola da ga pretekne. SSSR je izjednačio u 43. minuti preko Malofeyeva, da bi Torres u 89. minuti donio Portugalcima toliko željenu broncu. Dva dana kasnije, 30. lipnja 1966. godine, igralo se finale, a na Wembleyju se natiskalo gotovo stotinu tisuća ljudi, koji su se nadali kako bi Engleska mogla po prvi put u povijesti postati svjetski prvak. Međutim, stvari nisu krenule planiranim tijekom kada je u 12. minuti Haller doveo Nijemce u vodstvo. Ipak, samo šest minuta kasnije izjednačio je Hurst, da bi Englezi preokrenuli utakmicu golom Petersa 12 minuta prije kraja. No u 89. minuti Webber je Njemačkoj osigurao produžetke. Tamo se pak ukazao pravi junak ovoga finala, Geoffrey Hurst, koji je sa dva pogotka u produžecima donio Englezima nezamislivo slavlje. Hurst je postao i do dan-danas ostao jedini nogometaš u povijesti koji je postigao hat-trick u finalu Svjetskog prvenstva. Iako je možda Eusebio bio prvo ime turnira, Hurst se dobrano potrudio da upravo njegovo lice osvane na svim otočkim naslovnicama.

Nakon prvenstva Englezi su bili toliko oduševljeni tim Eusebijem da su odmah sljedeće godine napravili njegovu figuru u muzeju voštanih figura Madam Tussaud. Kip Crne pantere već neko vrijeme krasi ulaz u Luz, stadion njegove Benfice, čiji će se navijači vječno sjećati kakvog su golgetera imali čast gledati i prisvajati.