PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992., službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete čitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.

Nogometni klubovi u Hrvatskoj često su bili u rukama lokalnih šerifa, a najambiciozniji i najuspješniji među njima bio je Vlado Zec, koji je u maloj Velikoj u samo nekoliko godina klub iz županijske lige 2001. uveo u Prvu HNL, a 2003. u Kup UEFA-e, da bi zatim jednako ekspresno i propao.

JEDAN mali klub, koji danas više ni ne postoji, iz malog hrvatskog mjesta od tek nešto preko četiri tisuće duša, ne tako davno u šaci je držao slavni i moćni Schalke do zadnjeg trenutka. Schalke s čuvenim Juppom Heynckesom na klupi i imenima poput Sergija Pinta, Gerlanda Asamoaha i Christiana Poulsena.

Schalke koji je samo par godina ranije osvojio Kup UEFA. Gigant njemačkog i europskog nogometa svoju prvu utakmicu u Europi na tek sagrađenoj AufSchalke Areni u Gelsenkirchenu pred skoro 53 tisuće gledatelja 16. listopada 2003. odigrao je baš protiv Kamen Ingrada.

Schalke je prošao, ali tko zna što bi bilo da u prvom poluvremenu tog uzvrata u Gelsenkirchenu kod rezultata 0:0 Zoran Zekić nije glavom pogodio gredu, nego samo par centimetara niže. Schalke je izbacio Kamen Ingrad u tom prvom kolu Kupa UEFA-e s 1:0 u 180 minuta nogometa, a gol koji je njemačku momčad odveo dalje je u utakmici odigranoj u Gelsenkirchenu postigao Mike Hanke u 77. minuti.

''Da, prečka je bila. Imali smo ih u šaci. Ne mogu reći da smo zaslužili proći, ali u najmanju ruku smo bili ravnopravni. Galinović nas je par puta spasio, ali i mi smo imali par odličnih šansi i tu gredu. Schalke je bio jak, moćan, ali nas nije bilo briga ni tko ih vodi ni tko za njih igra. Momčad Kamena je bila po svemu drugačija. Mentalitet nam je bio drugačiji. Skoro 80 posto ekipe su činili Slavonci. Samo smo izašli i igrali smo nogomet, bez straha i bez opterećenja'', prisjetio se najslavnije utakmice u povijesti kluba iz Velike Zoran Zekić, tadašnji centarfor Kamena, a danas trener Slaven Belupa.

Od zaposlenika preko direktora do vlasnika

Priča o Kamen Ingradu, o njegovom meteorskom usponu i još bržem padu, klasična je priča postratne Hrvatske. Lokalni šerif, premrežen političkim vezama i novcem koji nije njegov, preko noći odluči ni iz čega napraviti nešto sa željom da postane više nego što objektivno jest. Što će napraviti? Preuzeti nogometni klub. Upravo to je napravio Vlado Zec, čovjek koji je sredinom devedesetih bio apsolutni vladar čitave požeške kotline. 

Vlado Zec se rodio 1958. u Radovancima u blizini Velike. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Osijeku vratio se kući te igrao nogomet za lokalni klub Papuk i zaposlio se u tvrtki Kamen. Krajem 80-ih Zec je postao direktor Kamena, a u devedesetima, zahvaljujući članskoj iskaznici HDZ-a, činjenici da je obnašao funkciju podžupana Požeško-slavonske županije te da je sjedio u fotelji Nadzornog odbora Požeške banke, preuzeo je firmu u kojoj je radio.

Kao vlasnik najvećeg slavonskog kamenoloma, iz kojeg se godišnje iskopa oko milijun prostornih metara kvalitetnog kamena, Zec je konkurirao na svim županijskim i gradskim natječajima za izvođenje građevinskih radova, najčešće je na njima i pobjeđivao iako je navodno bilo i povoljnijih ponuđača.

Zašto Velika, a ne Požega?

No, bilo je neobično da je Zec odlučio klub sagraditi ni iz čega u maloj Velikoj, a ne u Požegi, kao centru regije. Zec nam je u razgovoru otkrio kako je želio da to bude Požega, ali kako ljudi iz Županije nisu imali sluha.

''Kako sam bio pet i pol godina predsjednik nogometnog kluba Slavonija i uspio ga iz 4. lige dovesti u 1B ligu, a to sve bez prave nogometne infrastrukture, predložio sam županijskoj i gradskoj požeškoj vlasti da moja tvrtka sagradi stadion u Požegi i da to bude po kriterijima UEFA-e te da za to investiranje dobijem koncesiju na 25 godina da vodim prvu momčad i sve kategorije NK Slavonije.

Vlast u Požegi nije prihvatila da se gradi nogometni stadion u tom gradu i tako sam odlučio ponuditi općinskim vlastima u Velikoj da moja tvrtka otkupi postojeći stadion i da sagradi novi, prema standardima UEFA-e za sva natjecanja najvećeg ranga u Europi. Sagradio sam stadion iz financijskih sredstava firme gdje sam bio većinski vlasnik po principu ključ u ruke'', rekao nam je Vlado Zec.

Foto: Pixsell/Marko Lukunic

Zec je postajao politički i poslovno sve jači i jači, novca je bilo sve više, a nitko nije postavljao nikakva pitanja i odlučio se posvetiti svojoj davnoj ljubavi iz djetinjstva - nogometu. NK Papuk je preimenovao u Kamen Ingrad i odmah po dolasku u klub osvojio prvo mjesto u Trećoj HNL bez poraza.

Kako nije imao problema s financijama, izgradio je respektabilnu momčad za Drugu HNL, a među ostalima je te sezone doveo i Zorana Zekića, koji je svojim golovima klub odveo u Prvu HNL. Tu nije bio kraj njegovim ambicijama pa je doveo nekoliko pojačanja i odlučio napraviti najmoderniji stadion u Hrvatskoj. U klub je na posudbu iz Dinama došao i Ivo Smoje, sadašnji skaut Osijeka.

Plaće "više nego korektne"

''Tada sam kao igrač Dinama najprije na posudbu otišao u Sesvete pa u Segestu, a onda u Kamen. Skupa sa mnom iz Dinama su tu bili i pokojni Ivan Turina i Igor Koretić. Ekipa je bila prilično iskusna, ali te prve sezone su uglavnom dominirali domaći igrači. Zadnje kolo smo igrali protiv Zagreba, koji je već bio prvak i sjećam se da su protiv nas igrali s ofarbanim kosama u bijelo. Vodili smo 1:0, taj bod bi nas ostavio u prvoj ligi, ali Zagreb je dobio penal i Olić je zabio.

Morali smo igrati kvalifikacije za ostanak protiv Uljanika. Prošli smo, a onda se sve promijenilo. Za trenera je stigao Nenad Gračan, a sportski direktor je postao Marijan Vlak. U klub su došli odlični igrači poput Rendulića, Galinovića, Jakirovića, Kurilića, Vuice, Čižmeka... Vratio se Zekić, tu su još bili Joško Popović, Aleksandar Kopunović, Borimir Perković, Lišnić, Karoglan... Bila je to ozbiljna ekipa'', rekao nam je Smoje pa otkrio kakva su bila primanja igrača u to vrijeme i je li Vlado Zec bio izdašan s obzirom koliko je novca ulupano u taj projekt.

''Za one uvjete i za ono vrijeme, plaće su bile više nego korektne. Bilo je tu igrača koji su mogli vani uzeti dobar novac, ali došli su u Kamen. No, nisu ti ugovori ni bili ne znam kako golemi niti je itko od nas vozio neki skupocjeni auto. Recimo da smo imali primanja kao igrači Slaven Belupa u najbolje vrijeme tog kluba'', kaže nam Smoje.

Nakon poraza od Schalkea, klub, odnosno firma Kamen Ingrad je počela polako, ali sigurno pucati i urušavati se. Premda rezultati još dvije, tri godine nisu bilo toliko loši, jasno je bilo da se krah sprema i da je pitanje trenutka kad će sve otići kvragu. Kamen je iduće sezone završio sedmi u ligi, ali je izborio Intertoto kup, gdje ga je izbacio tada jaki moskovski Spartak.

Zec potonuo s firmom i klubom

Plaće su počele najprije kasniti, a onda su i prestale stizati. Igrači su masovno napuštali Veliku, a u ljeto 2005. klub ostaje bez praktički cijele momčadi. Ipak, pod vodstvom Ivice Matkovića i dvojca Mujčin - Lakić uspijevaju završiti na vrlo dobrom šestom mjestu i plasirali su se u polufinale kupa, uz čak tri pobjede u četiri utakmice protiv Hajduka.

No, to je bio labuđi pjev Kamen Ingrada. Tvrtka Kamen Ingrad sve je teže poslovala. Premda je Vlado Zec, kad je pao u nemilost u HDZ-u, bizarnim političkim manevrima pokušao napraviti sve da ostane na površini (najprije je izašao na lokalne izbore kao nezavisni kandidat, pa je lokalno koalirao sa SDP-om, a županijski s HDZ-om, da bi kasnije postao čak i član HSP-a), to mu nije uspjelo. Potonuo je zajedno s firmom i klubom, a iza njega su, barem prema sudskim presudama, ostali golemi dugovi.

U travnju 2006. godine Trgovački sud u Slavonskom Brodu zbog više od 700 milijuna kuna duga prema bankama i dobavljačima poslao je firmu Kamen Ingrad u stečaj, a 13. rujna iste godine Vlado Zec, zbog malverzacija u gospodarskom poslovanju, završava u zatvoru.

Ukupno je iza rešetaka proveo četiri godine i osam mjeseci. Iz požeškog zatvora izišao je u listopadu 2012., a neki procesi protiv njega i njegove supruge i dalje nisu završeni. No, Zec danas tvrdi da nije ništa kriv, da je ponosan na Kamen i da su za propast kluba, kao i njegovu osobnu, krivi ljubomorni i zavidni ljudi te politika.

Zec: Srušili su me zavist i ljubomora lokalnih političara i gospodarstvenika

''Razlog zbog kojeg je došlo do mog pada je zavist i ljubomora nekih lokalnih političara i pojedinih gospodarstvenika uz potporu iz vrha tadašnje politike i vlade RH. Moj projekt je uspio jer sam sve izrečene misli u javnosti sproveo u djelo. Kamen Ingrad je iz Županijske lige došao do Kupa UEFA-e.

Kažu da me je Požeška banka financirala? Gluposti. Klub se financirao 50 posto iz firme Kamen Ingrad, 30 posto od ulaznica i ostalo od sponzora. Da me nisu srušili zavist i ljubomora, i danas bi Kamen Ingrad egzistirao'', rekao nam je Zec i dodao da može vratiti vrijeme, da bi sve napravio isto, osim što bi pažljivije birao suradnike.

Također, zanimljivo, čovjek kojeg je politika dovela na vrh, a onda ga i bacila na dno, zaključio je da se politika ne smije miješati u sport. ''Nogomet trebaju voditi nogometaši bez politike i političkih utjecaja jer je to jedini ispravan i pravi put'', zaključio je.

Početkom 2007. Vlado Zec je izbačen iz kluba koji je stvorio i navodno mu ostavio više od šest milijuna eura duga, a Kamen je kao posljednja momčad na ljestvici ispao u Drugu ligu. Iduće sezone klub pada u Treću ligu, a onda dolazi do totalnog raspada seniorske momčadi te klub odustaje od nastupa u 3. HNL.

Foto: Epa

Smoje: Ljudi rijetko prihvate lokalne šerife, ali Zeca su voljeli

''Već kad smo igrali sa Spartakom, bilo je jasno da je klub u slobodnom padu. Ekipa se počela raspadati, a ja sam cijelu zadnju sezonu igrao besplatno, bez ugovora. Onda je 2004. stigao poziv iz mog grada, mog Osijeka da se vratim kući. Kad sad, s odmakom od skoro 20 godina, gledam na tu priču, mogu reći da je Kamen onda bio sportsko čudo.

Zamislite, u jedno malo veće selo dolaze Schalke i Spartak. Žao mi je, ne radi kluba, nego najviše zbog tih ljudi. Čitava županija je disala za taj klub, a nogomet je oživio cijeli kraj. Nije u pitanju samo Velika, cijela županija je bila uz nas.

Također, jako mi je žao i zbog svega što se dogodilo Vladi Zecu. Radi se o sportskom entuzijastu koji se rađa jednom u 100 godina. Što je bilo u pozadini, u to neću ulaziti, ali u nogomet je davao cijelog sebe. Nama je stvarno bilo odlično. Nama igračima je Vlado Zec omogućio vrhunske uvjete i žao mi je što se ta priča ugasila.

Osjećali smo se ugodno, prihvaćeno i u klubu i od navijača. U Hrvatskoj imate tih lokalnih moćnika koliko hoćete, a koje ljudi nikad nisu prihvatili. Vladu su voljeli, a mi igrači smo ga cijenili i uvažavali.  Iskreno, ostaje žal za tim veselim i lijepim trenucima'', rekao nam je Smoje.

Načelnik Velike Vlado Boban, koji je preuzeo općinu dok je Zec bio u zatvoru, rekao je prije nekoliko godina da je iza bivšeg gazde Kamen ostala spaljena zemlja i da je iza sebe ostavio ogromne dugove.

"Sama zgrada općine je bila pod hipotekom, ne samo zgrada nego i mjesno groblje, sva imovina'', rekao je.

Ostao je krasan stadiončić koji se umjesto za UEFA-ina natjecanja danas koristi samo u županijskoj ligi

Prema sudskim presudama, zbog hirova i sulude ambicije Vlade Zeca, Požeško-slavonska županija i Općina Velika su praktički bankrotirali, a posrnulu Požešku banku, koja je bespogovorno financirala životni projekt osuđenog bivšeg vlasnika bivšeg nogometnog kluba, preuzela je Podravska banka.

No, ostao je stadion. Lijep, mali, ali moderan stadion, i kako nam je rekao Zoran Zekić, jedini stadion koji je u Hrvatskoj izgrađen nakon rata, koji pri tome ima sve uvjete, a propada i nitko ga ne koristi.

''Bizarno, kao što je puno toga bizarno u našoj državi. Ne mogu shvatiti da jedan tako krasan stadion, okružen predivnom prirodom, s bazenima, a u blizini Zagreba, nikoga ne zanima. Neka mi netko objasni zašto se tamo ne mogu napraviti kampovi za mlade ili za suce, zašto mlade reprezentacije u Velikoj ne mogu igrati svoje utakmice. Suludo mi je da to nije nitko prepoznao'', kaže Zekić.

Nasljednik Kamen Ingrada danas je NK Papuk Velika, koji se natječe u 1. ŽNL, i on trenutno koristi i čuveni ŠRC Velika, stadion od čak 10 tisuća mjesta koji je izgrađen 2002. kao jedan od modernijih malih stadiona u regiji. Taj stadion ispunjava sve kriterije UEFA-e, što znači da bi se na njemu mogle uredno odigravati i međunarodne utakmice, ali ipak je ostavljen na propadanje u Županijskoj ligi.

''Stadion udovoljava kriterijima UEFA-e za razliku od mnogih stadiona u Hrvatskoj, na kojima se igraju prvoligaške utakmice. Evo, sada je mlada reprezentacija Hrvatske igrala u Varaždinu pred gotovo praznim gledalištem, a da se igralo kod nas, sigurno bi bio pun stadion. Na taj način bi nam se pomoglo da nam lakše bude njegovo održavanje“, izjavio je prije nekoliko godina tadašnji načelnik općine Velika.

S koje god strane pogledali Veliku, veličinom se u ovom malom mjestu ističe samo jedno. Golemo zdanje stadiona koje podsjeća da se tu ne tako davno igrao vrhunski nogomet, a danas od njega svi bježe kao da je uklet. Možda baš zato što je taj stadion spomenik prevari, megalomaniji, pohlepi i kriminalu.