DINAMO se nakon završetka jesenskog dijela SuperSport HNL-a ne nalazi u dobroj poziciji. Uoči početka zimskih priprema i nastavka sezone zagrebački klub zaostaje za dvije vodeće momčadi, Rijekom i Hajdukom, velikih sedam bodova. Rezultatska kriza uzrokovana je lošim predstavama na terenu, no ozbiljan faktor koji treba uzeti u obzir je i gust raspored - Plavi većinu sezone igraju u ritmu od dvije utakmice tjedno.

U takvom rasporedu nema previše vremena za dotjerivanje taktike. Fokus je pretežito na oporavku kako bi se izbjegle potencijalne ozljede. Unatoč tome, upravo je velika kriza s ozljedama zadesila Dinamo ove jeseni, pa je zagrebački klub još ranije ostao bez ključnih karika na vrhu i dnu startne postave, Brune Petkovića i Ivana Nevistića.

I dok su Plavi u Sandru Kulenoviću i Danijelu Zagorcu imali dvije istaknute zamjene za koje se znalo da će preuzeti startne uloge ozlijeđenih igrača, isto se nije moglo reći za krizu s ozljedama u veznom redu.

Plave je prvo pogodila ozljeda Petra Sučića, koji je prije toga briljirao i svojim igrama zaradio i poziv u reprezentaciju. Fraktura metatarzalne kosti stopala značila je da će sigurno propustiti ostatak polusezone, no s obzirom na dubinu rostera i dostupnost kapetana Arijana Ademija, njegova ozljeda prvobitno nije predstavljala nerješiv problem.

Manjak rotacije u veznom redu

No kako su se utakmice gomilale, a rotacija Nenada Bjelice sužavala, tako su težinu utakmica u nogama osjetili i Ademi i Josip Mišić. Njihove ozljede možda su i posljedice generalnog manjka rotacije Dinamovog trenera u sredini terena. Mišić je, primjerice, zajedno sa Sučićem, započeo sve tri utakmice, protiv Varaždina, Osijeka i Gorice, koje su slijedile nakon Monaca, Salzburga i Slovana, u kojima su također igrali od prve minute.

Manjak rotacije u veznoj liniji mogao bi biti povezan i s profilom igrača koje Bjelica ima na raspolaganju. Nakon standardnog četverca Baturina, Ademi, Mišić i Sučić na raspolaganju su bili Luka Stojković i Lukas Kačavenda, koji su tada prvenstveno djelovali kao zamjena za Baturinu ili jednu od krilnih pozicija na kojima Dinamo ima najviše opcija.

Marko Rog zapravo je bio jedina prava zamjena za Ademija i Sučića, odnosno igrač koji se prirodno snalazi u zonama osmice. Kako su Ademi i Mišić brzo jedan za drugim otpali za utakmicu s Borussijom, Bjelica je odlučio dati priliku svim preostalim opcijama kako bi nastavio igrati formaciju bez krila koja mu je donijela uspjehe u Ligi prvaka.

Prvi start pod Bjelicom

Na terenu su skupa bili Rog, Stojković, Kačavenda, Baturina i mladi Branko Pavić, a Bjelica je u toj utakmici prvi put, uz Pavića, dao Kačavendi priliku od prve minute. Unatoč 0:3 porazu, koji je djelovao prevelikim s obzirom na prikazano na terenu, Kačavenda se istaknuo trkom, željom i fizičkim atributima te si je zaradio mjesto u prvoj postavi.

Nakon te utakmice nastupio je od prve minute u svim nadolazećim susretima do kraja polusezone. Dinamo je u tom periodu igrao protiv Hajduka, Slavena, Celtica, Lokomotive i Varaždina te upisao samo jednu pobjedu, no uz tri boda protiv Varaždina, Plavi su dobre predstave na terenu pružili protiv Slavena i Celtica, a u sve tri utakmice među najboljim pojedincima bio je upravo Kačavenda.

Golom se okrunio protiv Slavena i Varaždina, no Dinamo u susretu s momčadi Marija Kovačevića nije uspio realizirati nekoliko izglednih šansi, čime je i sama predstava, bilo timska ili Kačavendina, ostala u drugom planu.

Protiv Celtica je pokazao da se na njega može računati i u utakmicama većeg pritiska poput Lige prvaka, kada je zajedno s Rogom u sredini terena pomogao u osnovnom planu limitiranja šansi škotskog prvaka.

Dobitnik krize

S pozicije osmice pokazao je da može biti i prijetnja iz drugog plana, poput uloge koju Ademi ima već godinama u zagrebačkom klubu. Iz osobne perspektive za Kačavendu je zimska pauza možda stigla u pogrešno vrijeme, s obzirom na to da Dinamu slijede zimske pripreme u Turskoj od 6. do 16. siječnja.

Da je sezona u punom jeku, teško bi se po povratku ozlijeđenih igrača Kačavendi mogla ponovno značajno smanjiti minutaža. Pokazao je da može biti kvalitetno rješenje na poziciji osmice te da može konkurirati za ulogu jednog od nositelja nakon odlazaka Baturine i Sučića.

Osim toga, možda bi već sada mogao postati direktna konkurencija Ademiju. Unatoč Dinamovoj krizi, uspio je uhvatiti kontinuitet nastupa u kojima je pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Time se prometnuo u najvećeg dobitnika nedavno završene polusezone.