HRVATSKA je izgubila u finalu Lige nacija. Španjolska ju je pobijedila boljim izvođenjem jedanaesteraca i tako uskratila hrvatskoj reprezentaciji priliku za osvajanje svog prvog velikog trofeja. Nakon 90, a onda i 120 minuta tvrde utakmice bilo je 0:0, a onda su Španjolci iskoristili pet od svojih šest jedanaesteraca, dok je Hrvatska zabila četiri. Španjolskoj je ovo prvi trofej nakon zlata na Euru 2012. Finale, ali i čitav završni turnir za Index je komentirao Krunoslav Rendulić.

Očekivana euforija i pretjerivanje u Hrvatskoj, takvi smo, Španjolci su puno trezveniji i objektivniji 

Kompariramo li način na koji smo mi u Hrvatskoj doživjeli i ponašali se prema završnici Lige nacija očito je da je razlika ogromna. Španjolcima to nije bilo previše važno, to su na koncu pokazali i njihovi mediji koji se nisu pretjerano bavili tim natjecanjem za razliku od nas, koji smo se ponašali kao da je polufinale SP-a. Ali za nas je to očekivano. Uvijek smo bili skloni euforiji, dok su se Španjolci ponašali trezvenije i objektivnije.

Liga nacija je dobro natjecanje, ali ne na način kako se igralo ove godine 

Što se tiče Lige nacija, mislim da je u načelu dobra ideja. Bez da podcjenjujem bilo koga, puno je bolje igrati protiv ekipa s vrha nego protiv nekih lijevih reprezentacija poput Malte ili Gruzije. Međutim ove sezone smo zbog SP-a imali problem s promjenom kalendara pa se tako i finale Lige prvaka, umjesto koncem svibnja, igralo 10. lipnja, a nakon toga su igrači, već dobro potrošeni od cijele sezone, morali doći na okupljanje reprezentacija, a onda i odigrati ovaj turnir.

Rekao bih da ovo nije humano i da su igrači bili na granici izdržljivosti, no to se tako dogodilo zbog Mundijala u Kataru i mislim da više nećemo gledati ovakve turnire u ovako kasnom periodu postsezone. 

Nije problem zašto Perišić nije otišao gore, već to da Dalić nema prava rješenja na klupi 

Što se tiče ove dvije utakmice koje je odigrala Hrvatska, trebamo biti jako zadovoljni. Nije lako pobijediti i nadigrati Nizozemsku na njenom terenu i Španjolsku odvesti na penale. Šteta, ti penali su nam toliko sreće donijeli, sad su otišli na drugu stranu, ali i ovo drugo mjesto je sjajan rezultat i dokaz da se radi o daleko najboljoj generaciji u hrvatskoj povijesti koja je opet dokazala da je u samom svjetskom vrhu.

Zašto Perišić nije otišao naprijed kad smo u nastavku utakmice pali, a Sosa došao na poziciju beka, teško mi je objasniti jer nismo bili tamo, ne znamo što je izbornik zamislio i u kakvom su stanju igrači. Perišić, osim jedne greške, one kod prvog gola Nizozemske, nije napravio niti jednu lošu stvar. Bio je sjajan, rastrčan, opasan i po meni je odigrao odlično na beku.

S druge strane, treba biti iskren i priznati da Dalić i nije imao neka spektakularna rješenja u rosteru da bi odmorio ova centralna tri vezna koja su se strašno potrošila. Tu je bio ključni problem.

Dalić je izvršio neke zamjene, ušli su Vlašić, Petković, Stanišić, Majer, no u vezi nismo imali rješenje kako da podignemo igru i suprotstavimo se inicijativi Španjolske od trenutka kad je ušao Fati. Prvih sat vremena smo bili jako dobri, kasnije smo pali, ali čak i tada Španjolska nije napravila neke šanse.

Ona jedna, kad je Perišić s crte skinuo šut Fatija nije došla iz uigrane akcije, već kao plod Erlićeve gluposti koji je imao pet mogućih izbora, a odabrao je najgore. No greške su sastavni dio nogometa i događaju se. 

Livaja nije bio tu, kraj priče

U napadu smo bili bezopasni, ali ne bih se vraćao na Livaju i je li nam on mogao pomoći. Čovjeka nije bilo tu i kraj priče. Bilo kakvo daljnje komentiranje dovelo bi samo do širenja priče što nikako ne bi bilo dobro. Jednostavno, Livaje nije bilo tu, igrali su oni koji su bili u Rotterdamu i za mene je to završena priča. 

Znam da su svi u panici što će biti kad Modrić ode. Jasno mi je da sad iz ove perspektive to izgleda loše, da se čini da nemamo rješenje, ali siguran sam da nije tako. Mi smo poznata loptačka nacija. Sjetimo se da smo nakon 1998. mislili da nikad više nećemo biti ni blizu medalji, pa što se dogodilo nakon toga?

Jedno srebro i jedna bronca u samo četiri godine. Kovačić je sazrio, Sučić je tu, Majer će također dobivati sve više prilika, tako da ne sumnjam da ćemo opet biti jaki na toj poziciji.

Pa više vrijedi jedna Šutalova noga nego ona taraba Maguire. Smiješno 

Za kraj bih pohvalio dvojicu igrača. Brozović je opet odigrao kao da je maratonac. Zapravo, mislim da bi i maratonci pali u nesvijest nakon onolike potrošnje, čudo od igrača. Ali jedan dečko me posebno oduševio. Šutalo je odigrao doktorski. Nestvarna mirnoća, anticipacija, brzina, potez... Mali ima sve. Kad vidim da ona taraba Harry Maguire košta 80 milijuna, dođe mi se smijati. Pa samo jedna Šutalova noga vrijedi više od Maguirea i pola engleskih stopera. Da je Englez, Šutalo bi koštao barem 100 milijuna eura.