Foto: Getty Images/Guliver Image

JOŠ OTKAKO se prošlo ljeto umirovio Ryan Giggs, strastveni nogometni kroničari čekali su trenutak kada će kopačke o klin objesiti i legendarni Francesco Totti kako bi se kompletirala udarna momčad nogometaša koji su cijelu svoju karijeru proveli u jednom klubu. Obavijest je stigla prije nekoliko dana, ovo je definitivno posljednja sezona posljednjeg rimskog cara.

S obzirom na to da je na vječnoj listi ovih najvjernijih nogometaša nasušno nedostajalo veznjaka, ali prvenstveno ofenzivaca, posljednjih godina mediji su idealnu momčad slagali, uključujući igrače poput De Rossija, Inieste ili Messija, koji još nisu završili svoje karijere i za koje je pitanje hoće li poput Xavija u poznim godinama otići za zovom egzotičnih milijuna.

Kako bilo, ovoljetnim odlaskom Francesca Tottija, momčad napokon ima glavu i rep i može stati uz bok ponajboljim momčadima u povijesti nogometa. Tako je u formaciji 4-5-1 na golu Rus Lev Jašin, lijevi bek zauzima Paolo Maldini, desni Gary Neville, a trojac u sredini Carles Puyol, Franco Baresi i Tony Adams.

Srce momčadi predstavlja Paul Scholes, dok je desno krilo Julen Guerrero, a lijevo Ryan Giggs. Ispred njih fantasistu s nevjerojatnim osjećajem za gol glumio bi strašni Svetac Matt Le Tissier, dok bi u samom špici bio već spomenuti Francesco Totti, jedan od najboljih talijanskih nogometaša svih vremena. No krenimo redom.

Lev Jašin ( Dinamo Moskva )

Rođen je 22. listopada 1929., a umro je 20. ožujka 1990. godine. Karijeru je počeo u moskovskom Dinamu 1949., a završio je u istom klubu 1971. Braneći pune 22 godine, skupio je 326 nastupa, a godine 1963. postavio rekord SSSR-a primivši svega šest golova u 27  utakmica.  Interesantno, zbog hokeja na ledu gotovo je 1953. napustio nogomet jer su ga treneri hokejaškog kluba Dinamo molili da se počne baviti hokejom. Za reprezentaciju je branio od 1954. do 1967., skupivši 78 nastupa, uz 72 primljena pogotka. Sudjelovao je na četiri Svjetska prvenstva, a okitio se naslovima na OI te EP 1960. godine. Jedini je vratar u povijesti sa Zlatnom loptom.

Gary Neville ( Manchester United )

Rođen je 18. veljače 1971. godine, a karijeru je počeo u Manchesteru 1992. godine za koji je igrao sve do 2011. kada se umirovio u 36. godini. Ukupno je skupio 602 utakmice u dresu Crvenih Vragova, a postigao je i sedam golova. S Manchesterom je osvojio osam naslova prvaka Engleske, pet Kupova i dvije lige prvaka, dok je čak pet puta izabran u najbolju momčad sezone u Premierligi. Za reprezentaciju Gordog Albiona nastupio je na tri Europska prvenstva i jednom Svjetskom, skupivši ukupno 85. nastupa.

Paolo Maldini ( Milan )

Rođen je 26. lipnja 1968. a karijeru je počeo 1985. godine u Milanu, gdje je ostao do 2009., zbog čega su u klubu povukli dres s brojem tri sve dok jednog dana njegov sin eventualno ne obuče dres kluba. Za Milan je odigrao 902 utakmice, a posljednja linija obrane koju je činio sa  Baresijem, Costacurtom i Tassottijem, smatra se jednom od najboljih u povijesti nogometa. Osvojio je sedam naslova prvaka i pet Liga prvaka, a `94, kada se popeo na krov Europe, proglašen je najboljim nogometašem svijeta, što do tada nije pošlo za rukom nijednom obrambenom igraču. Za reprezentaciju je skupio 126 nastupa, igrao je finale Svjetskog prvenstva, a dvaput je izabran u najbolju momčad SP-a.

Carles Puyol ( Barcelona )

Rođen je 13. aprila 1978, a profesionalnu karijeru započeo je u Barceloni 1996., gdje je tijekom 18 godine skupio 682 susreta u svim natjecanjima. S Barcelonom je osvojio šest naslova prvaka Španjolske te tri Lige prvaka, ukupno čak 21 trofej. Najplodnije godine za Puyola su bile 2010. i 2012. kad je osvojio po četiri trofeja. 2006. godine je proglašen od UEFA-e za najboljeg europskog defenzivca. Za Furiju je upisao točno stotinu nastupa, a dok se 2008. popeo na krov Europe, 2010. Južnoj Africi okitio se i naslovom prvaka svijeta, gdje je uvršten u najbolju momčad natjecanja.

Franco Baresi ( Milan )

Rođen je 8. svibnja 1960. godine. Njegov stariji brat Giuseppe želio ga je dovesti u Inter, ali čelnici kluba nisu to odobrili, tako da je otišao u Milan, gdje je igrao cijelu karijeru. U 629 utakmica za Rossonere postigao je 31 gol, a s klubom je osvojio šest naslova prvaka Italije i tri Lige prvaka. Za klub je igrao do 1997. godine, a njegov broj 6 umirovljen je. U dresu Azzurra upisao je 81 nastup, osvojivši naslov prvaka svijeta 1982.. Na SP-u SAD-u 1994., u legendarnoj utakmici odlično je čuvao ponajboljeg napadača u povijesti nogometa Romárija, koji je izjavio da mu ni na jednoj utakmici nije bilo teže doći u priliku za gol.

Tony Adams ( Arsenal )

Rođen je 10. listopada 1966. godine, a karijeru je počeo u Arsenalu 1983. godine, za koji je ukupno odigrao 669 utakmica, osvojivši četiri naslova prvaka Engleske i tri Kupa. Igrao je uglavnom odgovorno i disciplinirano, a živio potpuno suprotno. Samo ponekad na utakmice je dolazio pijan, ali je zato van terena samo ponekad bio trijezan. Sudjelovao je u brojnim pijankama i tučama, a kao i mnogi njegovi suigrači u tom vrijeme, borio se s ovisnošću o alkoholu. Obrambena četvorka Arsenala koju je predvodio s Lee Dixonom, Nigelom Winterburnom i Steveom Bouldom, bila je poznata po izuzetnoj uigranosti i postavljanju ofsajd zamki. Za Englesku je odigrao 66 utakmica.

Julen Guerrero ( Athletic Bilbao )

Rođen je 7. siječnja 1974. godine, a dresu Athletic Bilbaa počeo je nositi 1992. godine. Tijekom 14 sezone upisao je 442 nastupa, a postigao čak 122 gola. Sredinom devedesetih slovio je kao jedan od najboljih španjolskih veznjaka, na San Mames stizale su ponude Reala, Barcelone, Juventusa i Manchestera, no Julen nije ni razmišljao o odlasku, već je s klubom potpisao desetogodišnju ugovor, što je u to vrijeme bio najduži u povijesti nogometa. Vrhunac karijere imao je 1998. godine, kada je Bilbao odveo do drugog mjesta u Primeri. Za reprezentaciju Španjolske igrao je sedam godine, tijekom kojih je upisao 41 nastup uz sedam golova.

Paul Scholes ( Manchester United )

Rođen je 16. studenog 197., a profesionalnu karijeru počeo je u Manchesteru 1994. godine. Tijekom dugih 20 godine upisao je ukupno 718 nastupa uz 155 golova, a s Crvenim Vragovima osvojio je devet naslova prvaka Engleske, pet Kupova i dvije Lige prvaka. Za Gordi Albion igrao je od 1997. do 2004. godine, nastupajući na dva Svjetska te dva Europska prvenstva, a zauvijek će se pamtiti rečenica velikog Zidanea koji ga je opisao kao najboljeg veznog igrača svoje generacije.  Alex Ferguson opisao ga je kao najveći mozak u povijesti Uniteda, a Roy Keane kao jednog od najnadarenijih nogometaša svih vremena.

Ryan Giggs ( Manchester United )

Rođen je 29. studenog 1973. godine, a profesionalnu karijeru započeo je u Manchester Unitedu 1990. godine. U 24 godine na Old Traffordu skupio je ukupno 963 nastupa i postigao 168 golova. S Crvenim Vragovima osvojio je 13 naslova prvaka Engleske, osam Kupova te dvije Lige prvaka, zbog čega će u povijesti ostati upisan kao najtrofejniji nogometaš svih vremena s 34 pokala. Interesantno, nikada u karijeri nije dobio crveni karton. Za reprezentaciju Walesa je 64 puta, postigavši 12 golova. Na njegovu žalost, umirovio je svega dvije godine prije novog povijesnog plasmana Walesa na kontinentalnu smotru Europe.

Matthew Le Tissier ( Southampton )

Rođen je 14. listopada 1968. godine, a profesionalnu karijeru počeo je u Southamptonu 1986. Tijekom 16 sezona u dresu Svetaca upisao je 541 susret i čak 209 golova. Tijekom devedesetih godina smatrali su ga jednim od najspektakularnijih nogometaša Starog kontinenta, o čemu vrlo lako mogu posvjedočiti deseci briljantnih golova koji se u Premierligi i dan danas s užitkom prepričavaju. S obzirom na to da je rođen na tzv. Channel otocima Le Tissier je mogao birati za koju će reprezentaciju Ujedinjenog kraljevstva igrati. Na koncu je izabrao Englesku, no nije se previše usrećio s obzirom na to da je od 1994. do 1997. upisao svega osam nastupa.

Francesco Totti ( Roma )

Rođen je 27. listopada 1976., dok je karijeru na rimskom Olimpicu počeo 1992. U sljedećih četvrt stoljeća odigrao je 783 utakmice u svim natjecanjima i postigao 307 golova, najviše u klupskoj povijesti. Bio je najmlađi kapetan nekog Serie A kluba, a s Romom je osvojio naslov 2001. godine, dok je čak osam puta završio kao viceprvak. Pet puta je bio proglašen najboljim igračem Serie A, a najbliže Zlatnoj lopti bio je 2001. kad je završio kao peti. Za reprezentaciju Italije odigrao je 58 susreta, a postigao je devet golova. 2006. godine u dresu Azzura okitio se naslovom Svjetskog prvaka.