AKO JE 2022. bila godina velikog povratka Golden State Warriorsa, koji su nakon dvogodišnje kalvarije s ozljedama i drugim pehovima ponovno osvojili naslov prvaka, 2023. pokazuje da je ona bila "labuđi pjev" veličanstvene generacije, koja je od 2015. naovamo osvojila čak četiri NBA prstena i još dvaput igrala u finalu.

Sunovrat su prošle sezone pokrenuli odlasci ključnih rotacijskih igrača, ove su ga ubrzala neprepoznatljiva izdanja Klaya Thompsona i Andrewa Wigginsa, a sad im slijedi još teže razdoblje zbog suspenzije Draymonda Greena "na neodređeno vrijeme", što u najgorem scenariju može značiti i "zauvijek".

Okret, zamah i udarac u glavu Jusufa Nurkića, očito, bili su ključna kap. Ne kap koja je "prelila čašu", jer iz Greenove je čaše procurilo već suspenzijom na pet utakmica zbog gušenja Rudyja Goberta. Pod težinom ove kapi čaša je napuknula i pitanje je hoće li je itko zalijepiti, i ako hoće, koliko će vode dotad iz nje iscuriti.

Metaforična fraza s čašom prikladna je za Draymonda Greena jer se može primijeniti na cijelu njegovu karijeru. Uvijek je virio preko ruba granica dopuštenog, sportski i društveno prihvatljivog ponašanja, objašnjavajući to svojim neusporedivim žarom, pogonskim gorivom za dokazivanje svima da pripada NBA ligi i da će učiniti baš sve za svoju momčad i suigrače.

"Emocije su zajebana stvar"

Ali "emocije su zajebana stvar", i koliko god su ovom 198 centimetara visokom centru, građenom poput NFL igrača ili boksača, pomogle da se više od desetljeća uspješno bori s 15 centimetara višim protivnicima, da svojom energijom ulijeva suigračima sigurnost i samopouzdanje, toliko su ga i koštale.

Još od finala 2016., kad su testisi LeBrona Jamesa prvi put osjetili nimalo nježni dodir Greenove potkoljenice, što je rezultiralo suspenzijom u šestoj utakmici serije s Clevelandom te posljedično krahom Warriorsa u sezoni u kojoj su ostvarili rekordne 73 pobjede. 

Steph Curry nedvojbeno je najbolji i najvažniji igrač ove generacije Warriorsa, jedan od najvećih svih vremena, ali bez Greena vrlo vjerojatno ne bi imao niti jedan prsten NBA prvaka, a kamoli četiri. Toliko je njihova sinergija važna za srž momčadi iz Zaljeva. A ta sinergija počiva na Greenovoj emocionalnoj energiji.

"Ne možeš postati ono što sam postao ako ne možeš kontrolirati emocije. Ne možeš osvojiti četiri naslova ako ne možeš kontrolirati emocije", rekao je Green nekih tjedan dana nakon što je odradio pet utakmica suspenzije zbog gušenja Rudyja Goberta. Samo tjedan dana kasnije udario je Nurkića.

Ispričao se. Pravdao se da je želio iznuditi prekršaj i zamahnuo rukom, kojoj je, eto, glava reprezentativca BiH stala na put. Podsjećao je da se nikad ne izmotava ni ne ispričava zbog nečega iza čega stoji. Sve je, kaže, bila samo nesretna situacija.

Izgubio je povjerenje lige, a ni Warriorsi ga više ne pokušavaju braniti

NBA liga nije mu povjerovala. Što je najgore, nisu ni Warriorsi, koji su godinama branili sve nepodopštine koje je izvodio. I njegovoj vlastitoj momčadi je prekipjelo. Čak su i Warriorsi ovaj posljednji incident shvatili kao svojevrsnu izdaju, baš zbog toga koliko im je važan i koliko ga trebaju na parketu u vrlo turbulentnoj sezoni u kojoj je zapravo igrao jako dobro.

Green u 15 ovosezonskih utakmica postiže 9.7 poena, najviše od sezone 2017./2018. Vratio je i odavno izgubljeno šutersko samopouzdanje te pogađao 42.9% trica i 83.3% slobodnih bacanja, što su mu učinci karijere. U obrani je morao raditi više nego ikad jer nekad vrhunski defenzivci Thompson i Wiggins to više nisu. I dalje je ključan za protok lopte i pravovremena dodavanja Curryju i ostalim šuterima.

Warriorsi su s omjerom 10-14 tek na 11. mjestu Zapada, izvan zone play-ina, s tri pobjede manje i tri poraza više od Phoenixa. Iako je sezona još mlada, to je osjetan zaostatak, a bez Greena bit će im ga još kudikamo teže loviti.

Povijest bolesti

Draymondu je ovo šesta suspenzija u karijeri. Prve četiri bile su na samo jednu utakmicu, a posljednja na pet. Za ponavljana udaranja novozelandskog centra Stevena Adamsa u međunožje prošao je lišo, ali vratilo mu se u najgorem mogućem trenutku kad je u finalu 2016. isto učinio LeBronu te omogućio Cavsima preokret.

Drugi put propustio je utakmicu 2018. zbog incidenta s ondašnjim suigračem Kevinom Durantom, s kojim se žestoko posvađao i izvrijeđao ga usred utakmice. Neki su čak pripisali Durantov odlazak na kraju sezone baš tom događaju, iako je izvjesno da bi KD u svakom slučaju otišao.

Uoči sezone 2022./2023., prije nego što će Warriorsi krenuti u obranu naslova, na treningu je udario suigrača Jordana Poolea. Koliko god je Poole iritantan i vjerojatno je isprovocirao ispad, koliko god je činjenica da se takve stvari događaju posvuda u testosteronskom ozračju profesionalne svlačionice, toliko je ta pretjerana reakcija pokazala da Green gubi kontrolu nad emocijama.

Tada nije dobio službenu suspenziju, sezona nije bila ni počela, tek su ga Warriorsi udaljili iz momčadi na tjedan dana da se ohladi. U nastavku sezone, iako je uvijek koketirao s kaznom zbog nakupljenih tehničkih grešaka, prvi put je dosegnuo 16 potrebnih za suspenziju.

U doigravanju je u travnju napravio najteži incident do tada, kad je litvanskom centru Domantasu Sabonisu nagazio na prsa i punom težinom se odrazio od njih. Pa ipak, prošao bi samo s tehničkom da se nije nakon toga počeo svađati i s navijačima. To mu je bila četvrta suspenzija.

Konačno, potpuno je pretjerao kad je na utakmici protiv Minnesote prošlog mjeseca skočio u obranu suigrača, doslovno se bacio na Rudyja Goberta, uhvatio ga u hrvački zahvat i "gušio" dobrih desetak sekundi. S Francuzom je imao dugačku povijest sukoba, kako na parketu tako i izvan njega, jer mu nije leglo što je umjesto njega proglašen obrambenim igračem godine. Javno mu se rugao kad je zaplakao jer nije izabran za All-Star utakmicu. Teško će Green ikog uvjeriti da u zahvatu, a posebno njegovom trajanju, nije bilo ništa osobno.

Mrzi li Green Europljane?

Nurkić je samo posljednja žrtva. Neki su pokušali zbrojiti dva i dva te zaključili da je Green posebno agresivan prema europskim košarkašima. Sabonis je Litvanac, Gobert Francuz, a Nurkić Bosanac. Steven Adams je Novozelanđanin, ali koga briga, prosječnom Amerikancu to je ionako državica na sjeveru Europe, negdje na granici Italije i Izraela. LeBron? Ovaj "Le" u imenu definitivno asocira na Francusku...

Teško je tvrditi da je Green ciljano maltretirao neameričke igrače, kao što je dokazano činio Kevin Garnett, koji se nije ustručavao i lajati na Španjolca Josea Calderona kako bi ga pokušao zastrašiti. Gotovo sve njegove žrtve su centri, s kojima je ionako najčešće u direktnom kontaktu tijekom utakmica. Ne, čak ni Amerikanci nisu sigurni od Greenovih ispada ludila, samo ih manje dolazi u situaciju da ih osjete. 

Definitivno mu u prilog ide to što ipak nije rasist, nego samo običan nasilnik, ali zasad nema naznaka koliko će najnovija suspenzija potrajati. "Neodređeno", kako se čini, ovisi o napretku koji Green ostvari u svom ponašanju.

Morat će na savjetovanja o kontroli emocija ili tko zna čemu. Morat će dokazati da se promijenio. Morat će uvjeriti ligu da, kad se vrati na parket, više neće šutirati, gaziti, gušiti ili šamarati protivnike. Ni suigrače. Ni europske, ni novozelandske ni američke. Teoretski, moguće je da ih nikad ne uspije uvjeriti i da mu je udarac u lice Jusufa Nurkića posljednje što je napravio u NBA karijeri.

"Bratu treba pomoć"

"Ne znam što se događa s njim. Osobno, mislim da bratu treba pomoć", prokomentirao je Nurkić poput katoličkog sveca iz muslimanskih Živinica, a onda iste večeri na društvenim mrežama žestoko branio svog nasilnika od svih napada koji su pokušali osporiti Greenovu košarkašku vrijednost i ostavštinu.

Ona nipošto ne smije biti upitna. Ne samo zbog četiri naslova prvaka, brojnih izbora na All-Star i u All-NBA petorke te defenzivno obojenih priznanja, nego i zbog načina na koji je izgradio karijeru. Među Victorom Wembanyamom, Kristapsom Porzingisom i ostalim Jednorozima, Green je možda najveći. Vjerojatno je jedini igrač u povijesti koji je s visinom krila i mentalitetom razigravača većinu karijere proveo igrajući kao centar.

Na draftu 2012. su ga preskočili u prvoj rundi jer je imao već 22 godine, ne baš košarkašku građu i nije imao jasnu poziciju na terenu. Napamet zna imena sva 34 igrača izabrana ispred njega. Mnogi već odavno nisu u ligi, a nitko ne može reći da je ostvario više od njega, barem momčadski, jer ipak su u toj generaciji bili Anthony Davis i Damian Lillard.

U drugoj sezoni se nakon ozljede startnoga krilnog centra Davida Leeja neočekivano nametnuo i postao posljednji dio terceta koji će idućih godina oduševljavati svijet košarke i sporta uopće. I cijelo se vrijeme morao dokazivati onima koji misle da uspjeh ovisi samo o postignutim koševima i tvrde da ne bi bio ništa bez Curryja, iako je kristalno jasno da je taj odnos dvosmjeran.

"Najviše mi se sviđa prilika da se ponovno dokazujem. To sam izvukao iz ove situacije", rekao je Green između dviju posljednjih suspenzija. "Opet sumnjate u mene i u moj integritet? Kao netko tko se cijelog života morao dokazivati, to mi je poznat teren."

Je li ovo kraj Warriorsa?

Ispostavilo se da se dokazao samo kao siledžija i ugrozio, ako ne svoju i klupsku ostavštinu, onda sigurno budućnost. Čini se da su Warriorsi ionako na izmaku. Curry i dalje briljira, iako mu je 35 godina, ali Thompson više nije ni sjena drugog Splash Brothera, a nakon svih ozljeda posebno se kompromitirao kao defenzivac.

Već se neko vrijeme kalkulira o Klayovoj budućnosti, budući da mu na ljeto istječe ugovor vrijedan više od 43 milijuna dolara za ovu sezonu, a dosad nije iskazivao spremnost na popust. Plaćen je kao superstar, a igra kao solidan rotacijski igrač i ako mu Warriorsi opet ponude nešto slično, do grla će se uvaliti u dodatne troškove i restrikcije u trejdovima koje stižu iduće sezone.

A ako ode samo jedna od triju legendi koje su izgradile šampionsku dinastiju, ona će se urušiti. Green je ovog ljeta potpisao 100 milijuna dolara težak četverogodišnji ugovor, ali pitanje je hoće li ga i gdje odraditi. Trojka nikad nije bila bliže rastanku, ali sad sve ovisi o Draymondu i njegovoj sposobnosti da nakon 11 i pol godina karijere odbaci ono što ga je sve to vrijeme činilo tako uspješnim i jedinstvenim.

"Ne mogu to garantirati", rekao je generalni menadžer Warriorsa Mike Dunleavy. "Mogu samo reći da ćemo i dalje činiti sve da mu pomognemo."

"Svima nama on udiše život, ne znam nikoga tko to može zamijeniti. On je pravi barometar načina na koji igramo i koliko smo motivirani. Njegov učinak na prostoriju je vrlo snažan. To je istovremeno blagoslov i prokletstvo", rekao je Curry.

Taj im je blagoslov donio četiri naslova, a prokletstvo uzelo jedan od dva izgubljena. Nije bila loša trampa. Sad je na površinu ponovno isplivalo prokletstvo, koje bi ovaj put moglo zauvijek okončati jednu od najuspješnijih i najuzbudljivijih dinastija svih vremena.