MARIN LJUBIČIĆ, 20-godišnji hrvatski napadač LASK-a iz Linza koji je ondje na posudbi iz Hajduka, ima start sezone iz snova. Nakon četiri utakmice u dresu austrijskog kluba, već ima devet golova i jednu asistenciju. Time je već premašio učinak iz cijele prošle sezone u Hajduku. Tada su mu za šest golova i tri asistencije trebale čak 34 utakmice.

Mladi Hajdukov napadač trenutno djeluje kao igrač koji ne može promašiti šansu, a s obzirom na probleme koje je imao u prošloj sezoni, kontrast je ogroman. Dio navijača Bijelih nezadovoljan je činjenicom da je takav igrač, k tome i dijete kluba, pušteno na posudbu.

Smatraju da njegova dosadašnja forma garantira da bi bio veliko pojačanje i za Hajduk u tekućoj sezoni. Sve to potaknulo je još jednu omiljenu hrvatsku nogometnu raspravu koja se periodično pojavljuje u javnom prostoru - ima li Hajduk pojma što radi i je li njegova struka još jednom u potpunosti promašila oko procjene igrača?

Strašan start u Austriji

Ljubičić je nakon 12 minuta debija zabio rumunjskom Rapidu 1923 u prijateljskom susretu, a par dana kasnije je u utakmici austrijskog kupa imao službeni debi u kojem je zabio tri gola u razmaku od dvanaest minuta u pobjedi 9:1.

Odlično je započeo i u prvenstvu. U prvom kolu imao je gol i asistenciju protiv Austrije iz Klagenfurta, a u drugom kolu bio je precizan i protiv bečke Austrije. Konačno, jučer je protiv Wolfsberga utrpao čak četiri komada, a za taj podvig mu je bilo dovoljno svega 60 minuta provedenih na terenu.

Ovisno o tome kako se valoriziraju njegovi pogoci, može se reći da je od sedam bodova koje je LASK osvojio u novoj sezoni on direktno donio barem pet, a vrlo vjerojatno i svih sedam. Dublja statistika koja se odnosi na njegovu realizaciju dodatno otkriva u kakvoj formi igra.

S obzirom na to da igra "samo" dvije trećine svake utakmice, nevjerojatno je koliko se često nalazi u šansama, a još je nevjerojatnije s kojim samopouzdanjem nastupa pred golom gdje ne promašuje. To je nešto sasvim drugo u odnosu na ono što smo gledali prošle sezone u Hajduku.

Porođajne muke u bijelom dresu

Ljubičić je u dresu Bijelih teže dobivao prilike. Startao je samo trećinu prvenstvenih utakmica, a u prosjeku je igrao jedno poluvrijeme. Ipak, s obzirom na to da posjeduje veliku radnu etiku i stalno radi bez lopte i traži prostor, i to mu je bilo dovoljno da se dovoljan broj puta nađe u šansi.

Zabio je samo dva gola, što je za napadača ispodprosječan učinak, ali posebno se pamte njegove slabije reakcije u onim najboljim šansama. Ljubičić nije samo promašivao zicere već je često u njima djelovao preplašeno, a u završnici je odugovlačio s odlukom bojeći se ishoda i time je samo sebe stavljao pod dodatan pritisak.

S vremenom mu je to postao veliki teret na vratu zbog čega je i sve teže bio produktivan, a djelomično je patila i momčad koja se nije mogla osloniti na njega u završnici napada. Upravo se iz te perspektive pruža najbolji odgovor na pitanje je li Hajduk pogriješio s Ljubičićem.

Hajduk nema luksuz čekanja

Klub s Poljuda prošle je sezone bio u igri za prvaka sve do 35., odnosno predzadnjeg kola prvenstva. Tada je Dinamo slavljem na Šubićevcu učinio derbi na Maksimiru u posljednjem kolu tek utakmicom za prestiž. 

Hajdukov rast bio je donekle logična posljedica velikih ulaganja i to mahom u gotove igrače koji su igrali bitne role na međunarodnoj, a neki čak i reprezentativnoj razini. U utrci u kojoj je svaki propušteni bod korak do opraštanja od titule, Hajduk nije imao strpljenja za svoje mladiće koliko bi imao u nekim drugim sezonama.

Konkretno, Ljubičić je prošle sezone zabio tek 2 od 11 velikih šansi prema SofaScoreu. Između ostalih, promašio je i zicere u utakmicama protiv Lokomotive (2:2), Šibenika (0:2), Lokomotive (3:3, dvije promašene velike prilike) i Istre (1:1), kada je riječ o utakmicama u kojima je Hajduk gubio bodove.

Uz malo više njegove preciznosti, Bijeli bi možda otišli i do titule. Sve je to počelo ostavljati vidljivog utjecaja na igrača čak i na emocionalnom planu i nešto se moralo poduzeti. Njegov odlazak na posudbu bila je odluka koja je imala smisla i tada, a ima i danas kad zabija kao na traci.

Posudba je spasila Ljubičića. Na Poljudu bi pregorio

Koliko su Ljubičića ti promašaji progonili možda se najbolje vidjelo u remiju protiv Lokomotive kada je pred kraj susreta promašio zicer za pobjedu. Nakon susreta se rasplakao, svjestan da je Hajduk napravio korak unazad u utrci za Dinamom.

S tog aspekta, trebala mu je određena promjena. Trebala mu je nova sredina, dovoljno ozbiljna da mu bude razvojni poticaj, a dovoljno pitoma da može igrati bez minimalne i nužne doze zdravog stresa koji ovaj posao nosi sa sobom.

Prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet najteža je stepenica u karijeri nogometaša, a prijeći iz juniora u seniore Hajduka kada se klub prvi put nakon 15 godina bori za titulu i kada ni klub ni navijači nemaju strpljenja za razvoj i trpljenje grešaka mladog igrača prevelika je stepenica.

Ljubičiću je trebao inkubator, klub u kojem će razviti svoje igračke kapacitete bez stalnog i najvećeg mogućeg pritiska i vratiti samopouzdanje u svoje reakcije pred golom. To mu Hajduk trenutno ne može dati jer sa starom momčadi, koja nema veliku prodajnu moć i u koju je brzo uložena ozbiljna lova, uspjeti mora danas i odmah.

Hajduk je odabrao put. On se može kritizirati, ali je unutar toga povukao sasvim logičan potez

Takva strategija se može i treba propitkivati i kritizirati. Sasvim je opravdano pitati je li preveliki rizik za klub dovesti 34-godišnjeg i ozljedama sklonog Nikolu Kalinića koji nužno nekome mlađem uzima razvojne minute. 

Lukša Jakobušić se odlučio baš za takav, prilično riskantan model i ne postoji garancija da će biti dugoročno održiv. Ipak, unutar tih gabarita, posudba Ljubičića je najbolje moguće rješenje za obje strane.

U slučaju da ovako nastavi igrati, Hajduk zna da će iduće ljeto dobiti igrača koji mu može puno dati u budućnosti, a Ljubičić će znati da su njegove slabije igre prošle sezone period sasvim normalnog nogometnog odrastanja.

Jedino što ostaje upitno u cijeloj priči je je li Hajduk podcijenio Ljubičićev trenutni potencijal, s obzirom na to da klauzula prema kojoj ga Austrijanci mogu kupiti iznosi samo 2.5 milijuna eura. To se iz perspektive ovakvog početka sezone čini daleko premala cifra. Hajduku u budućnosti može donijeti puno više od toga.