OD PRVE lopte koju je bacio prema svom trogodišnjem nećaku, Toni Nadal je znao da je to dijete s druge strane terena drukčije od ostalih. Nekadašnji vrhunski španjolski amaterski tenisač, koji se natjecao na nacionalnom prvenstvu, svom Manacor Tennis Clubu na njegovom rodnom otoku Mallorci, bio je trener stotinama djece.

"Kad sam bacio lopticu Rafaelu, on je krenuo prema njoj. Nije čekao da mu loptica stigne. Obično kad bih bacio lopticu prema djetetu, ono bi stajalo i čekalo. Ali moj nećak je krenuo prema njoj. Za mene je to bilo posebno", kaže Toni za BBC Sport.

Ta se procjena pokazala ispravnom. Rafael Nadal bio je poseban talent, a s Tonijem, koji ga je oblikovao kao igrača i osobu, taj 34-godišnjak je to i dokazao. Nijedan tenisač u povijesti nije osvojio više pojedinačnih Grand Slam naslova od Nadala. Španjolac je na prošlogodišnjem Roland Garrosu izjednačio rekord Rogera Federera od 20 Grand Slam titula i sada ima priliku za novi iskorak.

Rafa se uz strica iz prestrašene mačke pretvorio u razbješnjelog bika

Ta prilika dolazi tamo gdje je Nadalova pobjeda sigurna kao malošto u svijetu sporta u posljednjih 16 godina - na Roland Garrosu. Ipak, kao što je Nadal često znao priznati, dvojbeno je bi li postigao te uspjehe bez čovjeka poznatog u teniskom svijetu kao stric Toni. Mnogo je priča o Tonijevom strogom mentorstvu. Bez toga se mladić, kojeg je njegova sestra Maribel opisala kao "prestrašenu mačku", možda nikad ne bi pretvorio u "razbješnjelog bika" kakvog poznajemo na terenu.

Osim zemljanih terena teško biste mogli pronaći puno sličnosti između Manacor Tennis Cluba i Roland Garrosa. Manacor je tipično selo na Mallorci, a teniski klub - nekoliko zemljanih terena sa središnjom klupskom zgradom u kojoj se nalaze restoran i terasa puna sunca - sličan je mnogim drugima na mediteranskom otoku.

Toni, koji je u veljači napunio 60 godina, bio je u ranim 30-ima kada se Nadal prvi put pridružio maloj skupini djece koju je podučavao. U prvim danima zajedničkog boravka na terenu, dok je Nadal još uvijek bio dio veće skupine, njegov je stric s njim postupao drugačije. Ali to nije bio nepotizam. Mladog Rafaela, kojeg je Toni u toj dobi opisao kao blagog i tihog, znalo je živcirati ono što je smatrao pretjerano strogim postupkom.

"Od Rafaela sam puno tražio zato što mi je bilo jako stalo", rekao je Toni za BBC Sport.

Tražio je od Rafinih roditelja da se ne miješaju

Nadalova majka Ana Maria prisjeća se kako je njezin sin dolazio s treninga u suzama, ali nije htjela otkriti što ga uznemiravalo. Jednom joj je rekao da ga je Toni nazvao "maminom mazom", a ona se zbog toga htjela suočiti sa svojim šogorom. Nadal je inzistirao da ne stvara probleme i tražio je da šuti kako se stvari ne bi pogoršale.

Nadal je rekao da je njegov stric znao vikati i pokušavati ga prestrašiti, ponekad ga ostavljajući s mučnim osjećajem ako bi vidio da su na treningu ostali sami. Ako bi dječaku na terenu odlutale misli, Toni ga je gađao lopticama kako bi privukao njegovu pažnju. Na kraju treninga Toni je inzistirao na tome da Nadal mora pokupiti sve loptice i pomesti crvenu zemlju, dok su ostala djeca već odlazila kući. Ako je zaboravio bocu s vodom, morao je trenirati bez rehidracije na vrućem suncem Mallorce.

"Vjerujem u rad i vjerujem u igrače koji su dovoljno snažni da se nose s intenzitetom ovog posla. Ne mogu razumjeti drugi stil života. Prema mom mišljenju, uvijek morate znati svoje mjesto u svijetu. Zbog toga sam bio takav s Rafaelom. Znao sam da se on s time može nositi", kaže Toni.

Kad je 11-godišnji Nadal osvojio naslov španjolskog prvaka do 12 godina, Tonijeva stroga i nepopustljiva crta ponovno se pokazala. Na malom druženju za proslavu uspjeha Toni je prigušio raspoloženje navodeći imena prošlih 25 pobjednika. Nazvao je Španjolski teniski savez da bi dobio imena pobjednika, predstavljajući se kao novinar. Nadal je čuo samo za njih petoricu, za one koji su nastavili profesionalno igrati. Toni je inzistirao da je to istaknulo njegovu poantu - imao je samo 20 posto šansi da uspije kao teniski profesionalac.

Još jedan takav primjer pojavio se nekoliko godina kasnije, kada se tada 14-godišnji Nadal poletno vraćao kući s međunarodnog turnira u Južnoj Africi. Uživao je u drukčijoj kulturi, prvi put vidjevši divlje životinje, poput slonova i lavova, a vratio se pobjednički. Nadal u svojoj autobiografiji objašnjava da je slavljeničku zabavu organizirala njegova kuma, s transparentom na kojem je bila poruka koja je trebala biti slavljenička i opuštajuća. Nadal nije uspio vidjeti transparent. Toni ga je maknuo sa zida, zaustavio Rafaela da dođe na zabavu i pozvao ga na trening sljedećeg dana u 9 sati.

"Želio sam da zna kako sve što je postigao u toj dobi nije bilo previše važno u širem smislu. Htio sam prigušiti očekivanja. Htio sam da zna kako je to samo mali korak i kako mora i dalje jako raditi", objasnio je Toni Nadal.

Rafaelov otac Sebastian, Tonijev brat, ponekad se pitao forsira li njegov mlađi brat previše njegova sina. Njegova je supruga također imala rezerve. Neki ljudi izvan njegova užeg kruga, gledajući unatrag i mijenjajući stavove o dobrobiti u sportu, mogli bi dovesti u pitanje Tonijeve metode. Nadal je u svojoj knjizi otkrio da osjeća da je stric pridonio da bude "nesigurniji", ali u odlomku koji slijedi tu ideju razrađuje samo u sportskom kontekstu, sugerirajući da je bilo trenutaka kada je "igrao ispod svojih mogućnosti".

Toni kaže da je svom nećaku želio samo najbolje: "Bio sam strog, ali ne i prestrog. Bio sam nepopustljiv za njegovo dobro."
Kaže da nije bilo previše obiteljskih nesuglasica, a Sebastian i Ana Maria zasigurno su cijenili koliko je Toni važan za nade njihova sina da postane profesionalni tenisač. Zbog toga su odlučili odbiti tenisku stipendiju kad je Rafael imao 14 godina, koja bi značila selidbu u Barcelonu. Sam je Nadal, čak i u tako mladoj dobi, znao da je partnerstvo s Tonijem posebno, a također nije želio napustiti Mallorcu.

Živcirao ga je, ali isplatilo se

"Nisam želio napustiti dom i drago mi je da sam tako odlučio. Iako se Toni poigravao s mojim živcima, znao sam da mi ide dobro s njim. Toni je bio u pravu. Često me je nervirao, ali, dugoročno gledano, bio je u pravu", iznio je Nadal u svojoj knjizi iz 2011. Rafa: Moja priča, koju je napisao s britanskim piscem Johnom Carlinom.

Tijekom nedavnog Madrid Opena u televizijskim prijenosima korišteni su snimci dronovima iznad povijesne arene Las Ventas u španjolskoj prijestolnici kako bi se naglasila dramatičnost Nadalovih mečeva. Njegov osobni logotip, koji krasi njegovu odjeću, apstraktni je prikaz dviju munja koje predstavljaju rogove bika. No, njegova se obitelj našali da od malih nogu, pa tako ni danas, kad mu se bliži 35. rođendan, nije volio mrak. Preferira spavati s upaljenim svjetlom ili televizorom i skriva se pod jastucima za vrijeme oluje.

Osobnost razjarenog bika, koju karakteriziraju izdržljivost, intenzitet, neumoljivost i nepokolebljivost, stvorio je stric Toni: "Bio sam trener koji se više brinuo za formiranje i jačanje Rafaelova karaktera nego za tehničko oblikovanje."

Osnovne vještine, koje su omogućile Nadalu da osvoji 20 Grand Slamova, 36 Mastersa i gotovo svaku drugu počast u ovom sportu, i danas su očite u njegovim mečevima. A mogu se pratiti na konkretnim primjerima Tonijeva strogog pristupa u Rafaelovoj mladosti.

Izdržljivost, vjerojatno najvažnija riječ u Nadalovoj mantri, izgrađena je i u fizičkom i u mentalnom smislu dugim, neprekidnim treninzima s Tonijem. Neukrotiv duh poticali su mečevi do 20 poena, u kojima bi stariji Nadal puštao svom štićeniku da dođe do 19 poena, prije nego što bi povećao razinu svoje igre i tjerao ga na pobjedu.

Njegov način razmišljanja izgrađen je kad je igrao slomljenog malog prsta na španjolskom prvenstvu do 14 godina, nastavljajući pobjeđivati unatoč hendikepu, jer nije želio pokazati slabost pred Tonijem. Sposobnost precizne i koncizne igre pod pritiskom i rješavanja problema na terenu također dolazi od njegova ujaka, koji bi neprestano analizirao njegove pogreške.

Svaki poen kao da je posljednji

Sve su se te osobine pokazale u najvećim Nadalovim trijumfima, primjerice epskoj pobjedi u pet setova protiv Rogera Federera, koja mu je donijela prvi naslov u Wimbledonu, 2008. godine, ili nedavno, kad je nadmašio Daniila Medvjedeva i osvojio US Open 2019. Prije dva tjedna na Italian Openu ponovno su se iskazale sve te karakteristike.

Budući da nije bio u najboljoj formi, Nadal se suočio s dvije meč-lopte Kanađanina Denisa Shapovalova, ali je preokrenuo meč tog trećeg kola. Tri dana kasnije pobijedio je Novaka Đokovića u finalu za rekordnu 10. titulu u Rimu.

"Igraj svaki poen kao da ti je posljednji", usadio je Toni svome nećaku.

Činjenica da Rafael i dalje osvaja Grand Slamove, iako je na zalasku karijere i pobjeđuje mnogo mlađe suparnike koji se nisu suočili s istim fizičkim problemima tijekom gotovo 20 godina na Touru, znači da je besmisleno sugerirati da se oslanja isključivo na volju uma i tijela. Jasno je da su njegov poboljšani servis, koji protivnici teško mogu slomiti, sposobnost osvajanja poena forhendom i bekhendom, pametno razmišljanje i oštro izvedena igra na mreži među najboljima u današnjem tenisu.

Toni smatra da to nije njegova zasluga. "Mislim da sam mu usadio posvećenost sportu, da uvijek bude aktivnog mozga i budan, da nikad ne odustaje. Jedna od najvažnijih stvari koje sam mu rekao bila je da se uvijek mora usavršavati. Istodobno sam smatrao da je poboljšanje moguće jer je imao prirodni talent."

Toni se često šali da je ispunjavao dva važna uvjeta da bi ostao Rafaelov trener: "Prvo, ja sam njegov ujak i teže je otpustiti rođaka nego bilo koga drugog. Drugo je to što sam bio najjeftiniji."

"Zabavi i čaroliji" 2017. je došao kraj

Nadal je pod budnim okom svog strica osvojio 16 od 20 Grand Slam naslova. Toni je 2017. godine zaključio da mu je dosta putovanja širom svijeta i povukao se s pozicije glavnog trenera. Iako bi se iz svih priča moglo pretpostaviti da je Toni bio tiranska figura, zahtjevan i naprasit, to nije baš korektan prikaz. Nadal govori o "zabavi i čaroliji" u njihovom odnosu, dok oni koji ga dobro poznaju govore o čovjeku koji je ozbiljan i iskren, ali i popustljiv, velikodušan i britkog smisla za humor.

"Zbog svega što sam prošao s Tonijem nisam jedan od onih sportaša koji su morali prevladati mračne trenutke u njihovom usponu na vrh. Imao sam djetinjstvo iz bajke", napisao je Nadal u svojoj knjizi.

Danas je Toni zadužen za Nadalovu akademiju na Mallorci, koja je kratku šetnju drvoredom udaljena od Manacor Tennis Cluba, gdje je sve počelo, i pokušavaju stvoriti buduće teniske zvijezde kroz treniranje i obrazovanje temeljeno na obiteljskim vrijednostima. Njih dvojica i dalje su bliski, kao i cijeli klan Nadal. Svi još uvijek žive u Manacoru, a Toni je njihov odnos opisao kao normalan odnos strica i nećaka. Međutim, o Nadalovoj igri se nikad ne raspravlja. Iako Toni još uvijek gleda neke njegove mečeve, a nedavno je viđen i na tribinama na Madrid Openu, nije uključen u stožer.

Kad je Rafael 2017. osvojio svoj deseti naslov u Roland Garrosu, što je bio Tonijev posljednji French Open na trenerskoj dužnosti, ponosni stric sišao je na teren Philippea Chatriera kako bi mu predao pehar. Ponos mu je blistao na licu, ljubav je zračila kad su se čvrsto zagrlili. Mogli bismo svjedočiti još jednoj emocionalnoj sceni ako Rafael postane najveći tenisač svih vremena - barem prema Grand Slam naslovima - na istom terenu 13. lipnja.

"Da mi je netko na početku rekao da će Rafael osvojiti 20 ili 21 Grand Slam, rekao bih mu da je to nemoguće. Ali sada se put kojim je krenuo, put osvajanja Grand Slamova gotovo svake godine i poboljšanja rezultata, doima sasvim normalnim. Dokazali smo da normalno dijete iz Manacora, uz trud i požrtvovnost, može postići mnoge ciljeve koje je postavio u mladosti", zaključio je Toni Nadal za BBC Sport.