NAKON što je Hrvatska 12. siječnja, dakle prije manje od mjesec dana, fantastičnom izvedbom i prije svega modernim, brzim i atraktivnim rukometom pregazila aktualnog europskog doprvaka Španjolsku, domaći i strani mediji bili su puni hvale za igru reprezentacije. ''Ne može bilo tko ekipu koja je na posljednje tri kontinentalne smotre osvojila dva zlata i jedno srebro razbiti deset razlike'', bio je gotovo plebiscitaran komentar javnog mijenja na tih 10 razlike kontra Furije.

Samo tri tjedna kasnije Goran Perkovac, čovjek koji je s klupe upravljao tom ''svemirskom Hrvatskom'', dobio je otkaz. Upravni odbor HRS-a odbio je njegovo izvješće i smijenio ga zbog, kako stoji u službenom priopćenju ljudi koji vode hrvatski rukomet, ''neuspjeha na Europskom prvenstvu u Njemačkoj".

Istina, Hrvatska je na netom završenom Euru završila 11., što joj je najlošiji plasman od 2002. kad je službeno dotaknula dno i završila zadnja na EP-u, čak i iza Izraela.

U samo tri tjedna od genija koji je uništio velesilu do neznalice koja mora otići

No postavlja se jedno logično pitanje - kako je moguće da je trener koji je prije samo dvadesetak dana rukometom budućnosti zgazio jednu od najjačih sila na svijetu preko noći postao neznalica koji nakon samo jednog odrađenog natjecanja mora skupiti kofere i ostaviti reprezentaciju mjesec dana prije možda najvažnijeg natjecanja u njenoj novijoj povijesti.

Naime, hrvatska rukometna reprezentacija sredinom ožujka u Njemačkoj igra kvalifikacijski turnir za Igre u Parizu. U svojoj povijesti Hrvatska je samo dva puta propustila OI - prije 24 godine u Sidneyju i prošle Igre u Tokiju. Uzastopni izostanak s najvažnije sportske manifestacije bio bi presedan i značio potpuno potonuće ne tako davno najvećeg sportskog brenda u Hrvata. 

Ovaj tekst nije pisan u namjeri ni da se brani ni da se optužuje Perkovca. Radio je onako kako je najbolje znao, a je li to bilo dovoljno, upitno je. Također, neke izjave sad već bivšeg izbornika tijekom Eura bile su pomalo incidentne i izazvale su priličan broj kritika među rukometnim pukom.

Perkovca su, kao i sve prije njega, doveli oni koji ga sad tjeraju 

Je li Perkovac zaista bio najbolje rješenje za hrvatski rukomet - ne znamo, no sam sebe tamo sigurno nije doveo. Doveli su ga isti oni ljudi koji su ga danas smijenili. Doveli su ga isti oni ljudi koji danas pojma nemaju (ili možda imaju) tko će demoraliziranu momčad u jako kratkom roku uspjeti podići da se domogne Pariza.

Doveli su ga isti oni ljudi koji su, kad su se riješili Hrvoja Horvata, slavodobitno uzdizali Perkovca kao čovjeka koji će dokinuti negativni trend 9., 11., 15. ili kojih već mjesta i vratiti je na postolje. Na kraju, doveli su ga isti oni ljudi koji su stalnim otkazima izbornicima od hrvatskog rukometa napravili cirkus.

Naivni Aleš Pajovič

U nedavnom intervjuu za Index veliki slovenski igrač, a današnji izbornik Austrije, hita prošlomjesečnog Eura, kad smo ga pitali za loš plasman Hrvatske, rekao je nešto jako znakovito, zanimljivo i za naše prilike apstraktno.

''Zasmetalo mi je što se nakon ovog turnira javilo dosta bivših hrvatskih igrača koji su prilično neugodno napadali i kritizirali Perkovca. Treneru se mora dati vrijeme. Prije dvije godine ja sam odmah izgubio tri utakmice i letio sam van s turnira. Što se potom dogodilo? Ništa, nastavili smo dalje. Naravno, jasno mi je da su u Hrvatskoj očekivanja puno veća, posebno kad je ovako dobra ekipa, i ja bih imao veća očekivanja, ali svejedno mislim da trenera treba pustiti da radi. Jedino što bih ja napravio da sam na mjestu vašeg Saveza je da bih u priču uključio i igrače, pitao bih njih što misle o svemu, što nije bilo dobro i što je moglo biti bolje. Mislim da bi bilo korisno da se i glas igrača čuje, a ne da o svemu samo komuniciraju Savez i trener'', u dobroj namjeri je bubnuo Slovenac i naivno ''ostao živ''.

Možete li uopće zamisliti da čelni ljudi HRS-a nekom izborniku daju vrijeme? Možete li zamisliti da za neke bitne stvari u reprezentaciji i oko nje pitaju igrače za mišljenje? Naravno da ne možete. Pobogu, pa nismo mi Austrija. Njihova je zadaća ionako da podižu ruke i glasaju kako im se kaže.

Nemojte nam više dovoditi i tjerati izbornike, potjerajte sami sebe 

Zaista je nebitno tko će biti novi čovjek na klupi Hrvatske - hoće li to biti Veselin Vujović (kojeg hoće hrvatska javnost, a, eto, Zoran Gobac je ponukan intervjuom za Index Nenada Kljaića u stilu nekakvog monarha decidirano izjavio da se to nikad neće dogoditi), Slavko Goluža ili netko treći - kad je ta pozicija ionako postala toliko isprostituirana da je pitanje zbog čega bi je netko s minimumom osobnog i profesionalnog dostojanstva uopće i preuzeo.

Kad zna što ga čeka. Osim, naravno, ako mu u interesu nije samo pokupiti novac i vratiti se sretan i zadovoljan tamo odakle je došao, a hrvatske navijače po tko zna koji put ostaviti namagarčene. 

Umjesto da ljudi u HRS-u svakih godinu dana mijenjaju izbornike, puno bi bolje bilo da napokon preuzmu odgovornost za sav kaos koji su napravili (jer na koncu, svi ti izbornici došli su tu zato što su oni dizali ruke za njih) i smijene sami sebe te hrvatski rukomet predaju u ruke nekom tko zna što radi. Ako takvih više uopće ima.