NAKON 11 kola SuperSport HNL-a najugodnije iznenađenje natjecanja je NK Varaždin. Momčad Nikole Šafarića na četvrtom je mjestu. U prošlom kolu otkinula je bod Rijeci na Rujevici, a jedini gol zabio je Michele Šego. Nekadašnji hrvatski mladi reprezentativac ove je sezone najbolji igrač Varaždina i jedan od najboljih u ligi. Zabio je dva gola i triput asistirao.

Njegove osnovne brojke ne obaraju s nogu, ali ocjene Sofascorea pokazuju da je ofenzivno jedan od najopasnijih igrača u ligi. Forte mu je kreacija, drugi je u SHNL-u po broju kreiranih prilika za suigrače i ključnim dodavanjima. Sprema se sad sa suigračima za utakmicu s Hajdukom, koja se igra u nedjelju od 17:30 u Varaždinu na, po svemu sudeći, punom stadionu. 

Koliko za klub i za Vas znači ova utakmica s Hajdukom u nedjelju?

Kao prvo, htio bih naglasiti da sam zahvalan Bogu na svemu što mi se trenutno događa u karijeri i da mi je vjera vrlo bitna i pomaže mi. Što se tiče momčadi, pristup će biti isti kao u svim dosadašnjim utakmicama.

Pripremamo neke stvari, ali nećemo puno odstupati od onog što cijelu sezonu radimo. Pokušavamo neke stvari poboljšati. Za mene je to utakmica protiv bivšeg kluba u kojem sam počeo karijeru. Veselim joj se, ali nema neke velike nervoze.

Po Sofascoreu ste četvrti najbolji igrač u ligi po ocjeni. Ispred Vas su samo Marko Livaja, Martin Baturina i Ivan Rakitić. Kako je biti u društvu tih igrača?

Lijepo je to za čuti, ali to je trenutno stanje i treba ga zadržati do kraja sezone. Onda bih bio još zadovoljniji. 

Ekipa ste koja ne zabija puno golova, a još manje prima. Kako Vam odgovara takva igra?

Istina je, na našim utakmicama nema puno pogodaka. To je dobro za naše obrambene igrače, a za nas napadače baš i nije, haha. Radimo cijelo vrijeme svi na tome da zabijamo više golova. Pitanje je vremena kad će napad proraditi. Obrana nam je temelj i zadovoljni smo njome, stabilni smo i čvrsti. A u napadu možemo još napredovati i težimo prema tome.

Na početku seniorske karijere izjavili ste da Vam odgovara stil igre s malo dodira, kakav je gajio Željko Kopić u Hajduku. Danas ipak uzimate više vremena na lopti kako biste ušli u dribling i lomili suparnike.

Dosta se od tad promijenilo. Uvijek u svakoj momčadi ovisi što trener traži od tebe. U tom trenutku Kopić je tražio od napadača brži protok lopte dok sam bio u Hajduku. Nisam ni igrao na ovoj poziciji krila, nego više na centarforu. Znao me trener staviti i na desetku. Igranje na svim tim pozicijama mi je bilo sjajno iskustvo. Danas ipak biram igru na krilu. Pronašao sam se na toj poziciji.

U prvu momčad Hajduka stigli ste kao prava "devetka", strijelac i velik potencijal.

Da, zbog dobrih utakmica u vrhu napada došao sam u prvu momčad. No konkurencija je tad bila velika. Futacs, Almeida i Said imali su prednost pa pored njih nisam mogao na devetku, morao sam naučiti igrati na oba krila. Iz ove perspektive, zahvalan sam na tom iskustvu.

Živjeli ste neko vrijeme u Splitu, sad ste već neko vrijeme u Varaždinu. Kakva je razlika između ta dva grada u mentalitetu i nogometnoj kulturi?

Komentirao sam baš u društvu da mi je Varaždin kao mini Split. Nekad zna biti papreno, ali zna biti i dobro. Zadovoljan sam s gradom, a sad nam dolazi i više publike jer imamo dobre rezultate. Imamo super podršku. Naravno, u Splitu je malo veći pritisak kad si igrač, tamo je možda i najveći pritisak ako si igrač Hajduka. Uživam u Varaždinu i nemam ništa loše za reći.

Od Vas se dosta očekivalo u Hajduku. Je li Vam taj pritisak pomogao ili odmogao u razvoju?

Kad gledam iz ove pozicije, mislim da se sve razvilo onako kako je trebalo. Prošao sam i dosta toga izvan nogometa što me pripremilo baš za ovu sadašnju situaciju. Kad sam bio mlađi, lijepo mi je bilo čuti da sam talent i da me čeka mjesto u prvoj ekipi.

A kad tamo dođeš, vidiš da je to skroz drugačiji nogomet. Kad sam bio u Hajduku, govorili su mi samo da igram kao na treningu, opušteno, imao sam podršku. Prestao sam igrati kad je otišao trener Kopić. Iskreno, ne znam zašto više nisam puno ulazio.

Nikad mi nitko nije objasnio. Kasnije su me samo maknuli iz prve ekipe i počeo sam lošije igrati. A onda te sigurno neće zvati u prvu momčad.

Spominjali ste i da su Vas ozlijede sputavale u karijeri te da ste tek sad u pravoj fizičkoj spremi.

Nadam se da se to neće ponoviti i da ću uspjeti držati kontinuitet. Čak mi u Hajduku nisu toliko predstavljale problem ozljede. Više je to bilo kad sam krenuo po posudbama. Prije dvije godine najviše.

Zahvalan sam Bogu što sam otišao kod obitelji Kapulica. Oni su mi pomogli da se izliječim od ozljeda kojih je bilo više. Želim im i ovim putem zahvaliti na tome. Konačno mogu igrati kao u ono vrijeme kad su mi govorili sve najbolje i najljepše.

Čujete li ponekad neke kritike na svoju igru i kako se s njima nosite?

U Hajduku nisam dobivao toliko kritika. Ali znao sam kad sam loše igrao. Otišao sam na posudbu u Slaven i nisam igrao. Zbilja ne znam iz kojih razloga. U Bravu se nisam snašao, teško mi je bilo priviknuti se.

Kad sam došao u Dugopolje, prošao sam pripreme i počeo pokazivati opet kako dobro mogu odigrati. Na kraju sam završio u Varaždinu, za koji sam potpisao kad sam raskinuo s Hajdukom. Najviše sam imao kritika zapravo u Varaždinu. Tu i tamo. Najčešće znam i sam kad ne igram dobro i kad bih trebao bolje.

Vodili su Vas mnogi treneri kroz reprezentativne selekcije i klubove. Bili su to Igor Bišćan, Nenad Gračan, Milivoj Bračun, Željko Kopić, Zoran Vulić, Siniša Oreščanin... Tko je imao najveći utjecaj?

Ne bih izdvojio nikoga. Baš od svakog sam nešto naučio. Možda bih izdvojio Kopića, kod kojeg sam debitirao i koji me prvi uzeo na pripreme. Dao mi je šansu. Oreščanin mi je dao šansu u B ekipi da debitiram. 

Rekli ste da u Slaven Belupu niste mogli nikako upasti u momčad, iako smatrate da ste bili u dobroj formi.

Mislim da nisam trebao tamo ni ići ako se nisam uklapao u taj njihov stil igre... Suigrači su mi u to vrijeme govorili da dobro treniram, ali nisam dobio nikad tamo pravu šansu. Nema veze - svako zlo za nešto dobro.

Došli ste u Varaždin dok je još bio u drugoj ligi, no ušli ste i zadržali se u SHNL-u. Neki klubovi su se posljednjih godina ekspresno vratili u drugu ligu. Što je kod vas presudilo da ste ostali stabilan prvoligaš?

Imali smo puno igrača koji su se htjeli pokazati na velikoj sceni jer nas je dosta nekad bilo nazvano talentima i potencijalima. Ostali smo skoro svi na okupu i bili uigrani. Nismo na terenu morali ništa ni govoriti, dosta je bilo da se pogledamo i da znamo koja akcija ide. Prava smo klapa i jedva smo čekali pokazati se u prvoj ligi.

Uvijek ste govorili da Vam je uzor Didier Drogba. Je li se to promijenilo s godinama?

Drogba će mi uvijek ostati broj jedan. Zbog njega sam počeo gledati Chelsea i navijam i još danas za njih. Gledam dosta i krilne igrače, pokušavam nešto naučiti od njih. Puno više cijenim sve utakmice Lige prvaka. Da mi je vratiti vrijeme, gledao bih ih još više. 

Tko je obrambeni igrač protiv kojeg je najteže igrati u SHNL-u? Koga je najteže predriblati?

Uffffff, jako teško pitanje. Ne znam. O ovome bih morao jako dobro razmisliti za idući intervju.

Jeste li imali ponude iz stranih klubova?

Imao sam u nekim trenucima karijere brojne upite, ali mislim da službenih ponuda nije bilo. Evo sad sam imao jedan ozbiljan upit, ali nije se ništa od toga dogodilo. Uglavnom bi sve ove priče stale na tome da ja ne bih htio ići u neku određenu državu. 

Biste li radije za velik novac u inozemstvo ili za nešto manji ostali u Hrvatskoj?

Teško mi je to sad reći. Nikad se ne zna u nogometu. Može se svašta dogoditi. Sport je nepredvidljiv.

Što mislite, koliko ste daleko trenutno od A reprezentacije?

To nije pitanje za mene, ne znam odgovor. Osjećam se super, uživam u nogometu. A sve ostalo je bonus ako dođe. U Hrvatskoj je svima cilj reprezentacija, tako i meni. Koliko je to realno sad, to nije pitanje za mene.

Ako date gol Hajduku, hoćete li ga proslaviti?

Neću. Zabio sam im gol i kad smo igrali prijateljsku utakmicu na Poljudu pa isto nisam slavio.

Za kraj, živi li Michele Šego nogomet 24 sata u danu ili ima neki hobi?

Pa jako volim pogledati Formulu 1. To baš dosta pratim i navijam za Maxa Verstappena. Također, volim igrati padel i tenis.