AUSTRIJANCI su došli na -4 i zaprijetili da bi u nekoj ludoj teoriji možda mogli zakomplicirati utakmicu s Hrvatskom u 1. kolu drugog kruga Eura.

Posch je izletio sam pred Šegu, ali hrvatski golman mu je skinuo čisti zicer i konačno je slomio Austrijance. S klupe je skočio Domagoj Duvnjak, okrenuo se prema tribinama i zaurlao: 

"Ajdeeeeee!"

Minutu ranije, dok se Horvat spremao izvesti sedmerac, inzistirao je da Karačić dođe do njega da mu da zadnje upute prije novog austrijskog napada. Kad nije bio na terenu, igrao je sa suigračima s klupe. Kad je bio na terenu, na svaki faul, blokiranu loptu ili dobru obranu, okrenuo se prema suigračima, bodrio ih, davao im "petice" ili im govorio da se smire. Tako se Domagoj Duvnjak ponaša na ovom turniru, kao i tijekom karijere. Ljudi bliski reprezentaciji i kolege koji su pratili Hrvatsku na svim velikim natjecanjima kažu da ne pamte kad su Duvnjaka vidjeli ovako nabrijanog. 

Duvnjak je u klupskoj karijeri osvojio sve. Bio je prvak Hrvatske, bio je prvak Njemačke, osvajao je njemački kup, bio je prvak Europe, ima i Kup EHF-a, a bio je najbolji igrač Bundeslige i najbolji igrač svijeta. S reprezentacijom nikad nije uspio doći do kraja, a bio je jako blizu. Dvaput su mu zlato uzeli Francuzi, jednom Danci, a iako to nitko nije rekao, on i reprezentacija su ove godine ispraćeni u Austriju s nadom da se neće osramotiti.

Budimo realni, nakon toliko problema s ozljedama nitko nije davao reprezentaciji previše izgleda na ovom Euru, da bi nakon četiri odigrane utakmice Hrvatska prema kladionicama bila treći favorit Eura iza Španjolske i Norveške. Obrana s Duvnjakom kao vođom trenutačno izgleda fantastično, ali jednako je impresivan način na koji Duvnjak igra na ovom Euru.

O njegovim igračkim kvalitetama nema smisla pretjerano govoriti jer su ga i puno kompetentniji ljudi od mene nekoliko puta proglasili najboljim na svijetu. No, energija kojom Duvnjak zrači na turniru u Austriji rijetko se viđa. 

"Samo da se ne ozlijedi", čut ćete od svakog hrvatskog navijača na tribinama u Austriji, no Duvnjak svaku utakmicu igra kao da mu je zadnja.

U nevažnoj utakmici protiv Srbije pomoćnik Igor Vori i doktor reprezentacije Damir Kajba doslovno su se objesili na njega i nisu mu dali da ulazi u igru kad je utakmica već bila riješena. Tolika je Duvnjakova želja na ovom turniru. U televizijskom prijenosu se to možda toliko ne vidi, ali kad ga pratite s tribine vidite golemu predanost. Nema tog napada u kojem on ne sudjeluje i nema tog igrača kojem neće dati ruku na time-outu ili ga pohvaliti za dobar potez.

Ne znam hoće li obrana s njim na čelu izdržati protiv puno ozbiljnijih protivnika od Crne Gore, Srbije, Bjelorusije ili Austrije. Ali, budite sigurni da Duvnjak neće dopustiti da Červarova momčad psihološki padne ni u jednom trenutku. To je zadatak za vođe poput Duvnjaka, a u tome se čini kao najbolji na svijetu.

On je ovdje došao po medalju, a zaslužio je da konačno bude zlatna.