BIO JE TO jedan od najtužnijih dana u povijesti mitskog San Sira. Toga 18. kolovoza 1995. cijeli stadion je plakao. Navijači, igrači Milana, čak i vječno hladni i kruti Fabio Capello. Ni on nije mogao suspregnuti emocije i na klupi se slomio u suzama.

Noć kad je San Siro bio okupan suzama 

Na terenu je Marco van Basten, odjeven u košulju, hlače i smeđi sako, pozdravljao navijače opraštajući se od nogometa. Imao je tek 30 godina.

"Tog dana sam se osjećao kao da se nalazim na vlastitom sprovodu. Ne kao čovjek, već kao nogometaš. Mislim da su osjetili svi. Moji kolege, navijači na stadionu, čak i oni koji su kod kuće gledali na televiziji. Bio je to jedinstven trenutak u povijesti nogometa. Trenutak kad sam umro kao nogometaš", kazao je jedan od najboljih napadača u povijesti nogometa.

Marco van Basten je bio fenomen, bio je nogometaš koji je stilom igre, gracioznošću, lepršavošću i nevjerojatnom učinkovitošću odskakao od svega što je ondašnji nogometni svijet nudio. Bio je najbolji nogometaš svijeta, kojem su ozljede bile jedini protivnik kojeg nije mogao pobijediti.

U gležnju više nije imao hrskavicu i u posljednjoj pravoj sezoni, 1992./93., jedva je stajao na terenu. Jasno je bilo da je priča došla kraju, a nogomet je ostao uskraćen za toliko toga divnoga.

''Nisam mogao stajati bez bolova. Nakon četvrte operacije bilo mi je jasno da je moja karijera gotova. Nije bilo nikakvog pomaka. Ne znam koliko su mi doktori uopće pomogli. Nisam siguran da su te operacije imala ikakvog učinka. Nakon svake od njih osjećao sam se sve gore'', pričao je Marco.

Bolovi u desnom zglobu prestali su tek nakon operacije 1996., kad su mu ugrađene metalne šipke kako bi mogao hodati i voditi normalan život.

''Plakao sam kad sam čuo da je završio karijeru. Marco je bio najelegantniji nogometaš kojeg sam ikad vidio. Međutim, ako je Bog odlučio da je dosta, da je gotovo, onda je to napravio valjda zato što je smatrao da će Van Basten potrošiti sve lijepe golove i da neće nikome ništa ostaviti za kasnije'', rekao je svojedobno Maradona, a ta izjava možda i najbolje objašnjava kakav je igrač bio Labud iz Utrechta.

Najkompletniji napadač svih vremena i preteča Ronalda i Weaha

Van Basten je bio preteča onoga što su nekoliko godina kasnije igrali brazilski Ronaldo i George Weah. Bio je možda i najkompletniji napadač svih vremena. Bio je avangarda i nogometaš puno ispred svog vremena. Imao je sve. Visinu, tehniku, viziju, inteligenciju, kreaciju, eleganciju. Za voljeti nogomet kakav je igrao Nizozemac niste trebali čak nužno biti zagriženi nogometni fan, dovoljno je bilo da ste znali prepoznati da je nešto lijepo, estetski savršeno. Van Basten je zabijao na sve načine koji se u nogometu mogu zamisliti. S obje noge, iz daljine, iz blizine, škaricama, volejima, glavom… Najbolje od svega je činjenica da je to radio na prekrasan način. Svaki njegov gol bio je poseban. 

Gol Sovjetima u finalu Eura 1988. odavno je prestao biti samo dio nogometne povijesti i sastavni je dio opće kulture, a gol glavom Realu u prvom susretu polufinala Kupa prvaka 1989. jedan je od onih poteza koji se jako teško mogu objasniti i shvatiti kako je to netko uopće mogao izvesti. Takve je golove jedino zabijao Van Basten.

"Za mene je najbolji igrač svih vremena Maradona, ali najteži rival protiv kojeg sam ikad igrao u karijeri bio je Van Basten. Maradonu sam mogao barem u skoku nadmašiti, Marcu nisi mogao baš ništa", prije tri godine je izjavio legendarni branič Intera i Azzura Giuseppe Bergomi.

Dok je odrastao u predgrađu Utrechta, "Van Bastena su zanimali mnogi sportovi, ali njegove su prirodne sposobnosti odgovarale nogometu. Počeo je s gimnastikom i bio je jako dobar, ali malo po malo, na radost svog oca Joopa, zavolio je loptu i posve joj se posvetio. Presudan trenutak koji je usmjerio dječaka bio je 1971., prvi od tri Ajaxova uzastopna naslova prvaka Europe. 

Sa šest godina postao je član lokalnog amaterskog kluba EDO, no već iduće godine, kad je bilo jasno da je za nekoliko koplja bolji od svojih vršnjaka, otišao je u Utrecht, u kojem je ostao devet godina.

Još kao klinac je bio fenomen 

Još kao klinac Marco van Basten u sebi je imao ono nešto što će ga na kraju dovesti među samu elitu svjetskog nogometa. Bila je to urođena glad za pobjedama. Bio je opsjednut trijumfima i gnušao se poraza. Kako bi udovoljio svom golemom apetitu za nogometom, Van Basten je igrao gdje je god mogao - na treninzima, na ulicama Utrechta, u svom dvorištu s bratom Stanleyem. Bio je toliko dobar da je frustrirao svoje čuvare koji su ga gazili. Na terenu mladi igrači odrastu kad je najteže, a Marco je shvatio da mora napredovati kako bi izbjegavao udarce. Naučio je pucati s obje noge, savladao je kontrolu lopte, dribling mu je bio savršen, a nikad nije igrao s više od dva do tri dodira. 

Cruyff ga je u Ajaxu uzeo pod svoje

U Ajax je stigao kao 17-godišnjak, iste sezone kad se u klub vratila najveća legenda i ikona Kopljanika Johan Cruyff. Otac Totalnog nogometa vratio se u matični klub završiti karijeru i pomoći u razvoju mladih igrača. Leo Beenhakker je bio prvi trener, ali stvarni gazda je bio Cruyff, koji je odmah nestvarno nadarenog igrača uzeo pod svoje.

Simbolično, u svom debiju za Ajax Van Basten je u igru ušao baš umjesto Cruyffa i zabio je već nakon deset minuta igre. Bio je to tek početak.

Od 1983. do 1987. osvajao je trofej za najboljeg strijelca lige, a u sezoni 1985./86. u 26 ligaških utakmica zabio je čak 37 golova. Dovoljno za Zlatnu kopačku Europe. U svojoj posljednjoj sezoni za Ajax, prije odlaska u Milan, zabio je jedini gol u finalu Kupa pobjednika kupova protiv Lokomotive Leipzig. 

Trenutak kad se popeo na vrh, bio je i početak pada 

To ljeto ga je kupio Silvio Berlusconi, koji je u čudesnom mladiću iz Utrechta prepoznao ključnu kockicu oko koje će slagati najmoćniji klub idućeg desetljeća. U tom je trenutku Van Basten bio na vrhu, ali tada je počeo i pad.

Godinu dana ranije Ajax je igrao protiv Groningena. Iz Kanade je na susret stigao i stariji brat Stanley i Marco ga je želio impresionirati. Očito je pretjerao i nakon utakmice je prvi put počeo osjećati da nešto nije u redu s gležnjem.

"Najveći problem je bio taj što mi je klupski liječnik rekao da bez problema mogu igrati i da ozljeda nije strašna. Poslušao sam ga, nastavio sam igrati, a stalno sam osjećao bol", pričao je Van Basten.

Unatoč velikim problemima s ligamentima gležnja, Cruyff, tadašnji Ajaxov trener, forsirao je Van Bastena da mora igrati. Vjerovao je liječniku koji je postavio pogrešnu dijagnozu.

"Liječnik mu je rekao da igranje neće pogoršati ozljedu, pa sam morao igrati. Nije bilo lako jer je Johan imao puno iskustva. Osjećao sam da će znati što treba učiniti. Postigli smo kompromis, dogovorili smo se. Jedan dio utakmica sam preskakao, ali neke sam morao igrati jer su bile prevažne", kazao je Marco, koji je priznao da je to bio početak kraja, ali nikad nije krivio Cruyffa za agoniju koja ga je čekala.

"Johan mi je bio inspiracija. Htio sam biti poput njega. Bio je moj heroj. Bio mi je učitelj. Objasnio mi je sve što je bilo važno u nogometu. Imali smo poseban odnos. Od prvog dana se zanimao za mene. Zato mu ništa ne zamjeram."

U prvoj sezoni na San Siru Van Basten je uzeo naslov prvaka, prvi Milanov nakon osam godina, ali Nizozemac je odigrao samo 11 utakmica te sezone. Bolovi su bili preveliki i morao je na operaciju.

Ozlijeđen stigao u Njemačku, sve ostalo je povijest

U ljeto 1988. Nizozemska je nakon deset godina izbivanja s velikih natjecanja zaigrala na Euru u Njemačkoj, a Van Basten je prvo kolo (poraz od SSSR-a 1:0) gledao s klupe. Prva napadačka opcija Rinusa Michelsa bio je John Bosman. Veliki strateg je u drugom kolu protiv Engleske na teren poslao nedovoljno oporavljenog Van Bastena, a ovaj mu je uzvratio hat-trickom. Iz drugog plana Marco je odigrao turnir savršeno i bilo je to nešto najbliže Maradoninom trijumfu dvije godine ranije u Meksiku.

U polufinalu protiv domaćina Van Basten je najprije iznudio kazneni udarac, a onda je u samoj završnici susreta nadmudrio Jurgena Kohlera i zabio za veliku 2:1 pobjedu. U finalu je Nizozemsku čekao strašni SSSR, koji ju je već pobijedio u grupi, ali toga dana igrači Valerija Lobanovskog nisu imali nikakve šanse. Najprije je Gullit zabio za 1:0, a onda je došla 57. minuta utakmice.

''Arnold Mühren ubacio je s lijeve strane. Planirao sam primiriti loptu i dodati je Gullitu. Druge opcije nisam imao, ali pomislio sam: 'Baš me briga, opalit ću je pa što bude.' I ušla je. Bio sam umoran. Zatvorio sam oči i opalio. Nisam znao što je bilo. To se vidjelo po mom izrazu lica. No čuo sam navijače i znao sam da je gotovo", poslije je pričao veliki Marco van Basten.

Nikome nije bilo jasno što se upravo dogodilo, a zaprepašteni Rinus Michels nije mogao vjerovati kakav je gol upravo vidio. Slika šokiranog nizozemskog trenera kako se u nevjerici i ekstazi drži za glavu obišla je svijet i postala je ikonska.

‘’Ne možete pucati iz tog kuta, jednostavno ne možete. Osim ako se ne zovete Marco van Basten. Marco je donio odluku i ostao je pri njoj. Najveći igrači su oni koji su potpuno sigurni u svoju odluku, ma koliko god ona teška bila. Ne čekaju, ne kompliciraju, ne sumnjaju u sebe i svoje sposobnosti. To je bio Marco van Basten", kazao je Ronald Koeman, a nesretni sovjetski vratar Rinat Dasajev, inače jedan od najboljih golmana svog vremena, i danas se divi potezu genijalca:

''Bio sam tada u životnoj formi. Međutim, ono nisam mogao obraniti. Ono nitko na svijetu nije mogao obraniti. Bio je to sretan gol, ali takve sretne golove mogao je zabijati jedino Marco van Basten.''

Zabio najljepši gol u povijesti Eura zbog oštećenog gležnja

Najveća ironija leži u činjenici da je Van Basten zabio jedan od najljepših golova u povijesti nogometa baš zbog oštećenog gležnja.

"Nakon operacije 1987. moj se gležanj nije mogao do kraja pomicati. Možda sam ga mogao pomaknuti na nekih 80 posto. Upravo to ograničenje mi je pomoglo kod onog šuta protiv Sovjetskog Saveza. Bez tog ograničenja nikad ne bih zabio takav gol", otkrio je Van Basten u jednom intervjuu za Sky Sports.

Odjednom je Van Basten postao nacionalni heroj. Te je godine osvojio prvu od tri Zlatne lopte, premda je propustio više od pola sezone. Nakon proslave u Nizozemskoj morao se vratiti u Milan, gdje je ostao dužan puno toga. Milan je igrao jako dobro i bez njega, a kasnije je priznao da mu je u toj prvoj sezoni najviše pomogao Ruud Gullit.

"Imao sam sreću da je Ruud stigao sa mnom u Milan. Odigrao je fantastičnu sezonu i nitko se nije žalio na moju lošu godinu, a bila je zaista loša. Bio sam ozlijeđen prije nego što sam uopće stigao u Italiju. Prvih pola godine sam paničario, ali Ruud je igrao toliko dobro da je sva pažnja bila na njemu i to mi je dalo mir da se oporavim."

U Milanu ga je dočekao kulturološki šok i goli Ancelotti koji priča o parmskom pršutu 

Mir je nakon podviga koji je napravio na Euru u Njemačkoj bio gotov. U Italiji su ga nestrpljivo čekali da opravda kvalitetu i renome zbog kojih je došao na San Siro.

Arrigo Sacchi, nekadašnji prodavač cipela, dobio je u ruke jednu od najboljih ekipa u povijesti nogometa, no početak talijanske avanture za Van Bastena nije bio lagan. Ne samo zbog ozljeda.

"Sacchi je bio dobar trener. Ne kažem da nije. Ali, bio je totalno drugačiji od Cruyffa. Mislim da je način na koji je Johan pristupao igračima bio onakav kakav vole nogometaši. Stalno je govorio o igri kao o zabavi. Ako igrate, onda želite napadati, zar ne? Uvijek je bila riječ o nečem pozitivnom, o stvaranju i kreaciji. Kod Sacchija je bilo drugačije. Obrana je bila u prvom planu. Sacchi je bio discipliniraniji, dok je Johan bio spektakularniji. Bile su to dvije različite filozofije nogometa."

Život u Italiji bio je općenito velik kulturološki šok za Nizozemca. Van Basten, tihi i samozatajni napadač, bio je sušta suprotnost suigračima koje je zatekao na San Siru. Bio je zatečen i šokiran. U svlačionici je prvi put vidio sušila za kosu, otmjene vreće za pranje dresova. Sve je bilo novo za njega. 

"U Nizozemskoj smo u svlačionici pričali o nogometu ili bismo samo šutjeli. Odjednom sam se zatekao u situaciji da mi Carlo Ancelotti prekriven samo ručnikom oko pasa objašnjava kako na najpravilniji način rezati parmski pršut."

Ipak, Van Basten se jako brzo adaptirao, a Milan je postao najveća sila u svijetu klupskog nogometa. Dvije uzastopne titule prvaka Europe i dvije uzastopne Zlatne lopte za Nizozemca. 

Treća Zlatna lopta i početak agonije 

U sezoni 1991./92. postigao je 25 golova. Nitko ih u jednoj sezoni Serie A nije toliko zabio u više od četvrt stoljeća. Ako znamo da su u to vrijeme braniči mogli vraćati loptu vrataru u ruke te da je Serie A bila liga u kojoj se igrala brutalna obrana, onda ovaj pothvat dobiva dodatno na težini. Koncem te godine dobio je i treću Zlatnu loptu, no još jedna operacija gležnja bila je presudna. Marco van Basten više nikad nije bio isti.

Zdravstveno stanje bilo je sve gore i gore, a bolovi sve oštriji i stalni. Na vlastitom vjenčanju je bio na štakama, a kasniji zahvati i tretmani bili su sve gori.

Iz očaja je koristio čak i hipnoterapiju i akupunkturu, a najstrašniji od svega bio je Ilizarov aparat, koji se koristio za preoblikovanje kosti u slučaju teških prijeloma. Bolovi su bili užasni. Taj je aparat nosio mjesecima, povremeno okrećući vijak koji mu je virio iz noge kako bi pomogao procesu preoblikovanja. Ništa nije pomoglo, a zaradio je i nekoliko teških infekcija.

"Pokušao sam puno različitih stvari kako bih spasio karijeru, ali kost je postajala toliko krhka da je postajala opasnost da se pretvori u prah. Na kraju, samo sam želio da bol nestane. Jedan prijatelj mi je savjetovao da odem u Indiju i da razgovaram s iscjeliteljem. Tada sam shvatio da je gotovo."

Gležanj mu je bio kao u čovjeka od 80 godina

Problemi nisu više bili samo fizički. Šok koji je nastupio kad je Marco shvatio da je karijera gotova, uzrokovao je depresiju. Povukao se i tjednima nije ni s kim razgovarao. Štoviše, nije želio ni izaći iz kuće. Nije se mogao igrati sa svojom djecom, nije mogao spavati bez jakih tableta za bolove. Liječnici su mu kasnije rekli da su slična oštećenja na zglobu vidjeli samo kod ljudi starijih od 80 godina.

"Živio sam u tami. Kad sam igrao, ozljeda je bila samo fizički izazov. Kad sam prestao igrati, one su postale i mentalni problem jer sam imao samo 32 godine i nisam više mogao igrati nogomet. Mislio sam da će mi karijera trajati barem do 36. godine. Zapravo, nisam mislio da ću ikad prestati. Nogomet je bio moj život. Jeo sam i spavao nogomet. Zato je bilo jako teško prihvatiti realnost. Nisam više mogao igrati, ali nisam mogao ni hodati'', napisao je Van Basten u svojoj autobiografiji.

Tek 1996. bolovi su prestali. Još jedna operacija, ovaj put kod kirurga Nieka van Dijka, spasila mu je nogu. Nakon dugo vremena mogao je opet hodati. Van Dijka Van Basten smatra jedinim liječnikom koji mu je pomogao u životu.

 "U mom je životu opet bilo sunca", izjavio je čovjek zbog čije je sudbine FIFA povukla neke poteze koji su revolucionarizirali igru.

Van Bastenovo prijevremeno umirovljenje dovelo je do široke debate u nogometnom svijetu o tome treba li grube startove s leđa zabraniti kako bi se što učinkovitije zaštitili najbolji igrači. Već na SP-u u Americi 1994. svaki takav faul je značio izravan crveni karton, a ta je odluka FIFA-e kolokvijalno postala poznata kao "Van Bastenov zakon". Njegova je žrtva spasila nogomet. Zbog Van Bastena su uklonjeni siledžije i mesari iz elitnog nogometa.

Šteta samo da se ta odluka donijela koju godinu prekasno, jer nikad nećemo saznati kako je mogla završiti karijera jednog od najvećih majstora koji su ikad koračali zelenim terenima.