SIGURNOST Alissona Beckera na golu, moć i elegancija Virgila Van Dijka u obrani, ubojitost paklenog trojca Salaha, Manea i Firmina... Zatim trka Hendersona i Fabinha, Kloppova heavy-metal ideja nogometa koja osvaja simpatije, od jučer i trofeje u Liverpoolu.

To su samo neki od glavnih i općepoznatih razloga zašto su Redsi zasluženi prvaci Europe.

I nigdje tu nema greške, međutim, zaboravlja se da Liverpool ima najbolji bekovski par svijeta kojeg čine Andrew Robertson s lijeve i Trent Alexander-Arnold s desne strane. Kažu u žargonu da se dobar bek može napraviti i od stolice.

Jurgenu Kloppu i to bi pošlo za rukom bez problema.

Trent i Andrew su dokaz da je Klopp čudotvorac

Kad je Nijemac preuzeo Redse u listopadu 2015., tada 20-godišnji Škot Robertson igrao je u Championshipu nakon što se htio ostaviti nogometa, a 15-godišnji Englez Alexander-Arnold bio je tek lokalni dječarac koji je maštao da zaigra za Liverpool, barem eto u Carling Cupu.

U Liverpoolu Klopp nije morao glumiti stolara pa praviti od panjeva bekove jer Trent i Andrew su itekako talentirani momci, iako se gotovo nitko osim njega ne bi kladio na to da će njegov današnji bekovski dvojac biti zapravo - najbolji na svijetu, odnosno da će dobiti naprednije kopije Marcela Schmelzera i Lukasa Pisczeka iz Dortmunda.

Koje je, također, vješto izbrusio nakon što ih je izvukao iz samo njemu poznatih nogometnih bunara u koje nitko ne bi zavirio osim njega, genijalca koji od prvoga dana u klubu zna što hoće.

Uostalom, obećao je veliki trofej u četiri godine i to je isporučio uz svoj pečat. Jer Liverpool igra i melje u svakoj fazi, a po boku može probiti kako i koga god želi. Pitajte Barcelonine igrače kod onog kornera za 4:0 na Anfieldu.

Ne postoji trenutačno učinkovitiji i opasniji, a istovremeno i defenzivno kvalitetniji duo od Škota s lijeve te Engleza s desne strane.

Namjestili 28 golova, a igraju i odličnu obranu. U čemu je tajna?

Trent i Andrew su ove sezone namjestili 28 golova zajedno, a Klopp ih je platio sveukupno devet milijuna eura. Danas zbirno vrijede sto milijuna eura prema Transfermarktu.

Mnogi stručnjaci ističu kako su bekovi osnova moderne, napadačke igre. Konstantnu trku Liverpoolovih bekova mogli su primijetiti baš svi, čak i u jučerašnjem siromašnom finalu. 

Nema te napadačke akcije u kojim se Robertson i Alexander-Arnold nisu dizali visoko gore u polovicu Tottenhama, a nema ni situacije u kojoj nisu zaboravili svoje obrambene dužnosti.

Stvar je u prvo u glavi. Dakako da postoje nogometno talentiraniji bekovi od njih dvojice, no velika većina ih, na njihovu žalost, neće doći u ruke Jurgena Kloppa.

Klopp je prvenstveno maksimizirao njihovu mentalnu kvalitetu, uvjerio ih da baš oni jesu materijal za najveće domete i natjerao ih na rad iznad svih granica.

To nije floskula, Andrew i Trent ne staju svih 90 minuta i jedu protivnika. Imaju i lošijih dana, zna se dogoditi da neki ubačaji odu u peti red tribina Anfielda ili da im pobjegne igrač pa stvori šansu, no to je samo momentalno.

Konstanta je znak zrelosti i to je posebno frapantno gledati kod 20-godišnjeg Alexandera Arnolda kojem je jučerašnje finale bilo drugo u karijeri. U Liverpoolu je od šeste godine života.

Znate onu Kloppovu priču da se više nego ikad zaljubio u svoje igrače onog trenutka kad su izgubili od Real Madrida u Kijevu. Tada su njegovi igrači plakali u avionu poslije poraza u finalu, a on je, kako je objasnio, bio neopisivo sretan zbog toga.

Jer znao je što se sprema u budućnosti.

Uoči Tottenhama 20-godišnji Alexander-Arnold sjeo je pred novinare i razgovarao kao da je iza njega 15 nogometnih godina na najvišem nivou. 

Jedan se htio ostaviti nogometa, drugi je maštao od šeste godine o dresu Liverpoola

Do njega se smjestio kolega po poslu, 25-godišnji Robertson. I nisu trebali previše filozofirati da bi uboli u sridu. Momci imaju "klikere".

"Imamo kvalitetan odnos na terenu i izvan njega. Znamo si kvalitete i gdje možemo napredovati. Stvar je u treningu gdje tjeramo jedan drugog da budemo bolji svakim danom", opisao je Trent odnos s Andrewom koji se nadovezao:

"Uživamo u nogometu, gledajući jedan drugog kako nam ide dobro. Uvijek mi je drago vidjeti Trenta kad asistira ili kad spasi loptu s gol-crte, osjećam se onda kao da je meni to uspjelo. Stvar je u tome nastojimo poboljšati jedan drugog."

Dvojac koji je uvršten u idealnu momčad Premiershipa u Engleskoj stekao je i nadimak - Batman i Robin. Liverpoolovi junaci iz sjene uistinu i jesu došli na mala vrata.

Trent je dijete kluba i sasvim je izvjesno da će postati jedno od zaštitnih lica trofejnih Redsa i Engleske sljedećih sezona, tek mu je 20 godina.

Da u njemu ima ta pobjednička čestica pokazao je već na debiju u ljeto 2017., kad je zabio golčinu iz slobodnjaka Hoffenheimu u kvalifikacijama za Ligu prvaka.

Sa samo 17 godina usudio se uzeti loptu pored Salaha, Firmina i Milnera i udariti desnicom, onako momački. 

"Ja sam samo momak koji igra za Liverpool pokušavajući ostvariti svoj san. A to je da vidim dres sa svojim imenom. Kad sam odrastao s imenima drugih igrača na dresu to mi je puno značilo", najzvučnija je izjava 20-godišnjaka koji je trenutačno među najboljima na svijetu u svom poslu.

Robertsonova priča je nešto drugačija, morao je do najvišeg nivoa stići okolnim putevima. On je prije sedam godina praktički tražio posao misleći da od nogometa nema ništa.

Bilo mu je 18 godina, igrao je za škotskog četvrtoligaša Queens'Park no novca baš i nije bilo.

"Život u ovoj dobi je glupost bez novca. Tražim posao", napisao je Robertson 2012. Potom je preselio u Dundee United, Premierligaša, i ostavio toliko dobar dojam da je engleski Premierligaš Hull City odlučio platiti za njega 3,6 milijuna eura.

Život mu je odjednom postao naglo dobar, novca je bilo u izobilju, a u Hullu je proveo još dvije sezone igrajući u Championshipu pa ponovno u Premiershipu.

Stotine utakmica, tisuće sati rada i samo devet milijuna eura

Prije dvije godine primjećuje ga Jurgen Klopp i dovodi u Liverpool za devet milijuna eura kako bi stvorio konkurenciju izgubljenom Španjolcu Albertu Morenu od kojeg se očekivalo da bude ono što je Robertson sada.

"Samo običan tip iz Glasgowa koji živi svoj san", kako je napisao poslije rušenja Tottenhama.

Kako se Moreno mučio, tako je Robertson rastao iz utakmice u utakmicu. Već na debiju protiv Crystal Palacea u pobjedi 1:0 bio je igrač utakmice da bi kroz vrijeme postao ne samo nezamjenjiv, nego i jedan od najvažnijih igrača u sastavu.

Kevin Kilbane proglasio ga je najboljim lijevim bekom Premiershipa, a Phil Neville najboljim lijevim bekom svijeta. Klopp ga je toliko digao i izbrusio da je samo u dvije godine od Hull Cityja stigao do statusa jednog od najboljih na svijetu. Paralelno je uz njega podizao i pandana na desnoj strani.

Klopp je od njih napravio strojeve. Kroz stotine utakmica, tisuće sati rada i za samo devet milijuna eura.