STEPHEN CURRY završio je sezonu već u play-inu, LeBron James ispao je iz doigravanja već u prvom krugu, ostvarivši samo jednu pobjedu u seriji, a Kevin Durant nije uspio ni tu jednu. Prvi put nakon 2005. godine u drugom krugu NBA play-offa nema ni jedne od tri najveće košarkaške zvijezde generacije koja je u ligu ušla 2000-ih godina.

LeBronu je 39 godina, Curry je prije dva mjeseca napunio 36, a toliko će biti i KD-u kad krene sljedeća sezona. Iako su sva trojica i dalje među desetak najboljih igrača na svijetu, ova je NBA sezona pokazala da smo se potpuno približili prirodnom kraju ere njihove dominacije, koju polako preuzimaju neki novi klinci.

Samo šest startera s 30 ili više godina

Navedena trojica nisu iznimke, liga je - gledajući samo osam momčadi preostalih u doigravanju - mlađa nego ikad. Nevjerojatan je podatak da su na početku konferencijskih finala samo šestorica startera od mogućih 40 imala napunjenih 30 godina.

Dvojica su u Minnesoti, dosad najimpresivnijoj momčadi play-offa - najstariji Mike Conley (36) i Rudy Gobert (31). Jrue Holiday iz Bostona ima 33, Kyrie Irving iz Dallasa 32, Kentavious Caldwell-Pope iz Denvera 31, a Pascal Siakam iz Indiane tek je prošlog mjeseca napunio 30 godina.

Na drugom kraju spektra je Oklahoma City Thunder, prvi nositelj Zapada, druga najmlađa momčad cijele lige ove sezone i najmlađa u povijesti koja je prošla seriju u play-offu. Svi članovi njihove petorke imaju između 20 i 25 godina. Thunder je već ostavio ozbiljne impresije, pa i ako ne osvoji naslov ove sezone, ima sve preduvjete da to učini u nadolazećim godinama, i to više od jedanput.

Anthony Edwards s 22 godine je izrastao u superstara i izgleda kao da će terorizirati ligu barem desetljeće i pol. Osim Nikole Jokića, kojem je 29 godina, a kao branitelj naslova i trostruki MVP najetabliraniji je preostali igrač u play-offu, najveće zvijezde svih ostalih sedam klubova tek su ušle u prime.

Knickse predvodi 27-godišnji Jalen Brunson, Cavse njegov vršnjak Donovan Mitchell, Celticse 26-godišnji Jayson Tatum, a Pacerse 24-godišnji Tyrese Haliburton. Thunderov Shai Gilgeous-Alexander i Dallasov Luka Dončić bili su najbliža pratnja Jokiću u ovogodišnjoj utrci za MVP-ja. Obojici je 25 godina.

Lanjski rookie godine Paolo Banchero (20) i njegov Magic oprostili su se od play-offa tek nakon majstorice prvoga kruga, a njegov nasljednik Victor Wembanyama (20) i prethodnik Scottie Barnes (22) imali su objektivna opravdanja zašto Spurse, odnosno Raptorse nisu doveli do postsezone. 

Tko je nasljednik?

NBA je krcata mladim talentom i nema brige za njenu budućnost ni nakon odlaska sa scene ikona kao što su LeBron i Curry, ali još nije definirano lice koje će ju predstavljati u svijetu, preuzeti najsnažnija svjetla reflektora, biti idol mladima i prodavati proizvod vrijedan desetke milijardi dolara.

To joj je bio ozbiljan problem 1990-ih, kad je Michael Jordan svako malo prekidao karijeru, pa je NBA na silu pokušavala promovirati nasljednike - od Granta Hilla preko Jerryja Stackhousea do Vincea Cartera - dok se kao Taj nije isprofilirao Kobe Bryant, a uskoro pojavio i LeBron, s kojim je mirna već dva desetljeća.

Ali, da LeBron i Curry ovog ljeta osvoje olimpijsko zlato u Parizu i retorički šokiraju svijet objavom odlaska u mirovinu, tko bi bio to lice? Durant, kao posljednji predstavnik generacije? On nikad nije želio biti ni vođa svoje ekipe, a kamoli idol mladima. Najradije bi samo igrao košarku i ignorirao sve ostalo što ide uz to.

Uostalom, bio bi kratkoročno rješenje, a liga treba dugoročnog lidera. Generacija koja je sad na vrhuncu i posljednjih godina među sobom dijeli nagrade za MVP-ja bila bi solidna privremena opcija, ali nitko od njih zapravo nije dolazio u obzir.

Jokićevi konji, Giannisovi tantrumi i Embiidova preobrazba u zlikovca

Jokić je kao aktualni prvak i sad već trostruki MVP daleko najetabliraniji i najostvareniji igrač srednje generacije, ali ni po čemu drugom se ne uklapa u viziju lica lige. Kao prvo, poput Duranta, to ga ni najmanje ne zanima, fokusiran je samo na svoju momčad i najradije bi izbjegao sve nekošarkaške obaveze koje mu odvraćaju pozornost od konjskih utrka. Osim toga, engleski mu je daleko od savršenog.

Amerikanci, logično, žele da novo lice NBA lige bude Amerikanac, a ne stranac, ali problem je u tome što upravo međunarodni igrači dominiraju ligom i već šest godina uzimaju MVP nagrade. Giannis Antetokounmpo (29) osvojio ih je dvaput prije nego što je Jokić došao na red, a Joel Embiid (30) trofej je odnio lani.

Čak i da se zanemari činjenica da je jedan Grk nigerijskog podrijetla, a drugi Kamerunac koji je tek nedavno uzeo američko državljanstvo, i oni, poput Jokića, imaju druge razloge zašto su nepodobni.  

Giannis, na primjer, ima 29 godina, ali ponaša se kao da mu je devet, pa izvodi tantrume po dvorani jer mu je netko uzeo loptu kojom je zabio rekord karijere ili gunđa nakon poraza da neće moći u miru slagati Lego kockice, nego biti frustriran i vjerojatno ozlijediti prste.

Embiid je, s druge strane, iz simpatičnog trola s početka karijere izrastao u ozbiljno iritantnog kmečavca i krajnje prljavog igrača te je puno prikladniji za ulogu zlikovca nego junaka u reality svijetu kakav je NBA liga.

Dončićeve cajke i "Bosanac" SGA

Nasreću, ove godine izdvojila su se dva nova jaka kandidata u utrci za MVP-ja, s 25 godina osjetno mlađa i puno prikladnija za funkciju ultimativnog NBA celebrityja. Na "nesreću", ni njih dvojica nisu Amerikanci.

Dončić ima zaigran personality, voli i trash-talk, ali ni u šest godina u Americi nije dovoljno razvio vokabular na engleskom da bi taj personality zaista bio razumljiv cijeloj naciji. Osim toga, ne uklapa se u hip-hop kulturu koja vlada ligom, nego vrši teror srpskim narodnjacima na zagrijavanju prije svake utakmice u Dallasu.

SGA je puno elokventniji, ali i suzdržaniji. Podjednako precizno doktorski secira protivničke obrane kao Dončić, ali hladnokrvnije, "poslovnije". Za razliku od Slovenca, ima izražen interes izvan košarke u modi i kao takav ima dodatnu draž za američku publiku, ali i on je stranac, i to prilično kompliciranog imena za koje malotko zna kako se točno piše. 

Je li moguće da bi joj smetao i Kanađanin? Pa, Kanađani su Amerikancima otprilike isto što Englezima Škoti ili Hrvatima Bosanci - susjedi za ismijavanje i patroniziranje. Morali su istrpjeti da im Kanađani uzmu naslov NBA prvaka 2019., da im s reprezentacijom uzmu medalju na lanjskom SP-u. Prije ili kasnije dat će Shaiju i nagradu za MVP-ja, ali da će ga učiniti licem lige? Teško.

Što klinac na igralištu mora napraviti da poviče "Wemby"?

Što ćemo onda s Victorom Wembanyamom? On je generacijski igrač koji bi mogao vladati dva desetljeća poput LeBrona, ali, kvragu, on je i Francuz. I to se čuje kad govori. Ne u vokabularu, Wemby odlično govori engleski, nego u naglasku. 

Nasreću, Amerikancima je francuski naglasak seksi i u skladu s njegovim šarmantnim personalityjem, kojim je već osvojio San Antonio, grad nenaviknut na takvu otvorenost svojih zvijezda nakon 20 godina "mutavih" legendi Tima Duncana i Kawhija Leonarda.

Wemby je možda u stanju nadići zemljopisne barijere i zaista postati novo lice NBA lige, osim ako ga ne diskvalificiraju zato što nije čovjek, nego Izvanzemaljac, kako ga je LeBron prozvao. Jednostavno, zahvaljujući svojoj ekstremnoj visini, krakatosti i nekarakterističnoj pokretljivosti, Victor na parketu radi apsurdne stvari koje baš nitko drugi na svijetu ne može.

A s takvim se igračem nitko ne može poistovjetiti. Iz istog razloga Shaquille O'Neal nikad nije bio lice lige, unatoč dominaciji, šoumenstvu i karizmi većoj od cijelog američkog kontinenta. Klinci diljem svijeta mogu maštati da će postati poput Stepha Curryja, možda i Michaela Jordana, pa čak i LeBrona, ako se dovoljno nabildaju. Tko može zamisliti da će izrasti u planinu poput Shaqa ili se toliko izduljiti da može obrati stablo jabuke bez ljestvi?

Zionove ozljede, Morantov arsenal i Tatumova vječna mladost

Ako Amerikanci baš inzistiraju na tome da novi lučonoša NBA lige bude njihov "zemo", opcija nema puno. Trebao je to biti Zion Williamson, ali ispriječila se ljubav prema kulinarskoj ponudi New Orleansa, koju njegovo lomljivo tijelo teško podnosi. Trebao je to biti Ja Morant, ali ispriječila se ljubav prema mahanju pištoljima pred kamerama. 

Trebao je to biti, i još može, Jayson Tatum. Nakon što mu se cijelu karijeru tepalo kako je dobar iako ima "tek" XY godina, došlo je vrijeme da se pred brojku njegove dobi stavlja "već". Trenutačno mu je 26, u sedmoj je NBA sezoni, a još ništa nije osvojio, iako Celticsi godinama imaju vrhunsku momčad s najvišim očekivanjima.

Možda ove godine hoće, pa se narativ promijeni, ali trebat će mu dominantna prezentacija, a ne šlepanje na račun izvrsnih suigrača. Zbog čestih nestajanja u ključnim utakmicama play-offa publika sve više sumnja da je on Taj.

Je li Ant Taj? Čak i Aco kaže da je Jordan

Ostaje samo jedan čovjek koji bi mogao biti dostojan nasljednik LeBrona i Curryja kao nositelja navijačko-medijsko-sponzorske pozornosti takve multimilijarderske mašinerije kakva je NBA liga.

Anthony Edwards ima sve - mladost (22 godine), eksplozivnost, snagu, vještine, karizmu, mentalitet ubojice, zarazno samopouzdanje, liderske sposobnosti, napadački i obrambeni intenzitet, igračku atraktivnost, šarm i odgovarajuću putovnicu.

U svojoj četvrtoj sezoni 22-godišnji Ant nametnuo se kao apsolutni lider Timberwolvesa, koji su kroz prvih šest utakmica bili najimpresivnija momčad doigravanja i istaknuli se kao favorit za osvajanje Zapada, ako ne i šampionskog prstena. 

Bivši i sadašnji igrači, dio medija i fanova, pa čak i Aco Petrović, već ga uspoređuju s Jordanom. Iako pretjerana, ta usporedba nije promašena jer sličnosti su neporecive - od banalne kao što je ista pozicija na terenu, preko stila igre do mentalnog sklopa ubojice na terenu.

Sam Edwards, koliko god samouvjeren bio, ne želi ni čuti. "Prestanite, on je najveći svih vremena, ne možete me uspoređivati s njim. Nije stvar u većem pritisku, nego je to jednostavno nemoguće", rekao je.

I to je u redu jer pokazuje da, koliko god letio po terenu, zapravo ostaje čvrsto na zemlji, svjestan svojih iznimnih sposobnosti, ali bez izleta u deluziju i nepoštivanja legendi. I na terenu i izvan njega, gdje već ima i impresivnu ulogu u filmskom hitu Hustle, Ant čini sve što NBA liga može samo poželjeti od svog novog lica. I ne djeluje kao da će skrenuti s tog puta.