ČUDESNI Novak Đoković drugog dana veljače osmi put u karijeri osvojio je Australian Open nakon što je u finalu svladao Austrijanca Dominica Thiema u pet setova poslije četiri sata igre.

Đoković je tako došao do 17. naslova na Grand Slam turnirima, a ispred njega su samo Roger Federer s 20 i Rafael Nadal s 19 titula.

Đoković se upisao u tenisku povijest, osvojio je rekordnu osmu titulu u Australiji i okrunio se kao kralj Melbournea, a za mnoge je srpski tenisač već sad najbolji u povijesti. 

Novak se danas vratio kući u Beograd, zaigrao je tenis s klincima na betonu ispred svoje zgrade, a onda se uputio na druženje s novinarima u svom teniskom centru. Na licu mjesta bili su i reporteri Indexa. Novak je tijekom sat i pol vremena pred više od sto kamera održao malu školu života.

Što ti prvo padne napamet kad se sjetiš Australije?

Nikada se nisam družio s novinarima na teniskom terenu, ovo je prvi put i jako mi je drago da smo u mom klubu. Zadovoljstvo je opet doći u Srbiju nakon sjajnog otvaranja sezone, krenulo je s ATP Cupom, neslužbenim svjetskim prvenstvom, koji je, kada su u pitanju veličine igrača, jači od Davis Cupa. Imali smo odličnu atmosferu, bliske odnose u reprezentaciji, to nam je pomoglo da osvojimo to prestižno natjecanje i da doživimo neke osobne vrhunce. Dugo ću pamtiti ta dva tjedna. Davis Cup nam je dao 2010. vjetar u leđa i polet našim individualnim karijerama, tada sam imao jednu od najboljih individualnih sezona. Jedan od najzaslužnijih faktora za osvajanje Australije bilo je osvajanje ATP Cupa. Australija je moj omiljeni turnir, tamo pružam najbolje partije. Osjećam dodatan motiv kada je početak sezone, uvijek želim početi trofejom, kako bi se po jutru dan poznao, kako kaže i naš narod. Teren u Rod Laver Areni prija mojoj igri, tamo se lijepo osjećam. Tijekom cijele karijere, kada pogledam 15 godina unatrag, u Australiji sam uvijek pružao maksimum. Najuzbudljiviji meč sam tamo odigrao s Nadalom u finalu 2012. godine.

Koji su ti ciljevi u 2020. godini?

Nevjerojatno sam motiviran, želim da ovo bude moja najbolja sezona. Olimpijska je godina, raspored će biti jako naporan,  kako meni tako i drugima koji su u vrhu. Nakon Wimbledona bit će jako malo vremena. Cilj je što više Grand Slamova, ali i osvajanje Olimpijskih igara. Želim još jednu medalju nakon bronce iz Pekinga. Spremam se da ove godine doživim vrhunac na Igrama u Tokiju.

Slijedi turnir u Dubaiju, spremaš se u svom centru u Beogradu, ali i s djecom ispred zgrade kako vidimo. Kako će izgledati pripreme?

Svaki turnir je za mene bitan, tako su me odgojili, da ne smijem nikoga i ništa podcjenjivati. Ne želim se štedjeti, radije neću igrati na turniru ako ga neću odigrati kako treba. Grand Slamovi su uvijek najvažniji, ali ne podcjenjujem manje turnire na kojima igram. Ima puno toga u igri što mogu usavršiti, neke kretnje i poteze. Radujem se Dubaiju, svaki turnir nauči me nešto novo. U Dubaiju ću igrati individualno te u paru. Slijede Indian Wells i Miami, želim bolje rezultate, želim nadmašiti sam sebe na tom turnirima.

Što za tebe znači nastup na Olimpijskim igrama?

Najveća sportska smotra, najveći događaj u povijesti sporta. Izuzetna je čast što ću tamo braniti boje Srbije. 2008. godine nosio sam zastavu, posljednje dvije godine nisam bio na otvaranju, ove godine to ne želim propustiti. Pristupit ću Igrama kao i svakom drugom turniru koji igram, želim medalju, ali želim doživjeti ono što ne mogu doživjeti nigdje drugdje, tu olimpijsku atmosferu, druženja u selu, gdje pored vas prolaze najveći sportaši svijeta, dijelite obroke i pronalazite inspiraciju u tuđim uspjesima i pričama.

Kako se vraćaš kad gubiš 2:1 u setovima kao u finalu Australije, koji je tvoj savjet sportašima?

Svaki sport je poseban na svoj način, ali postoje neke univerzalne stvari u kojima se svatko može prepoznati. U tim trenucima na terenu, dok se lomi rezultat, kad je nervoza sve veća i kad se ne osjećate najbolje, a protivnik vodi, ja se trudim koliko god mogu. Teže je to ostvariti nego napraviti, to dolazi s iskustvom i upoznavanjem samog sebe. Jedna od najjednostavnijih tehnika za mene je disanje, svjesno disanje. To uvijek možemo raditi svjesno. Čak 95 posto vremena nesvjesno dišemo. U momentu kada je teško, uvijek možete svjesno disati, zatvoriti oči i smiriti puls i struje koje se motaju po glavi kako biste se zadržali u momentu koji se događa sada. Postoje momenti kada imate viši cilj, nekoga motivira jedna pobjeda, nekoga pehar, netko razmišlja o obitelji. Ja isto to sve prolazim. Kada oživim neke stvari kao sliku u svojoj glavi, to mi daje dodatnu snagu i motivaciju da pružim najbolje od sebe. Iskustvo smatram presudnim, važno je upoznati sebe, ali i protivnika. Priprema je 50 posto posla. Ne smije vas puno toga iznenaditi. I meni se dogodi izljev bijesa, nisam ponosan kad se derem ili razbijam reket, ali važno je koliko brzo se vraćam, koliko mi treba da se vratim u ravnotežu i da mislim na sljedeći poen koji je jedini važan. Ljudi su to čuli i ranije, ali potrebna je redovna posvećenost, ne samo na turniru već i na svakom treningu. Kada se nešto ponavlja, to postaje navika, ja sam primjer toga. Primjenjujem određene vježbe svakodnevno i kada brod tone, nekako pronađem način da isplivam.

Kako u teškim situacijama meča, kada ne ide prema planu, zadržiš vjeru u sebe?

Ponovit ću koliko je svjesno disanje važno. Postoje razne tehnike koje se mogu primijeniti i smiriti um i puls, a time vraćaju fokus. Znanost je dokazala da kada neku sliku zamišljate, za vaš je um to realno. Imam vjeru u slike koje sebi prezentiram, kada se one ponavljaju, postaju sve veće, a onda postaju i stvarnost. Tada ne smijete stati, morate gledati slike i dalje, time se osnažujete. Zamišljate svoje snove, članove obitelji, ciljeve, to je jako moćno. Tu je i vjera, ona je jako važna. Teško je objašnjivo, ali opet je jednostavno, mi smo dio univerzalnog sistema, anđeli su uz nas kada zastupamo prave vrijednosti i radimo na svom karakteru. Kada vam najviše treba, tu pomoć uzimate i primate.

Vidjeli smo tvoj video iz djetinjstva, kada si kao mali dječak kazao da želiš biti najbolji tenisač na svijetu. Sad kada si to ostvario, jesi li sretan i ispunjen čovjek?

Ovo je bitno pitanje, možda ulazi i u filozofiju. Što je definicija uspjeha i kako se to odražava na sreću i pravu ispunjenost? Danas svi pričaju o rekordima, trofejima i ambicijama. Na taj način se stvaraju tenzije koje nisu potrebne. Imam ciljeve, ali oni nisu moja glavna motivacija. Obaranje rekorda ne može da me u potpunosti ispuni. Sretan sam trenutno i ponosan, ali u životu me to neće usrećiti. Ono što me usrećuje je držanje reketa u rukama. Ljubav prema tenisu je jezgra svega i tome se stalno vraćam. Postoje dani kada se ne osjećam najbolje, dani kada mi se ne trenira, ali ako se ne vratim onom djetetu od četiri godine koje kreće igrati tenis, ne mogu biti u potpunosti ispunjen bez obzira na sve titule. Tenis je moja platforma da unapređujem sebe kao čovjek i tenisača. Svakim danom se želim usavršavati.  Turnir u Dubaiju za mene nije samo trening, već šansa da postanem bolji i da nešto novo naučim. To je emocija kojoj se stalno vraćam. Uživam u ovome što radim, u suprotnom ne bih sjedio ovdje s vama niti bih putovao po svijetu po turnirima. Na terenu doživljavam dvije krajnosti u jako kratkom periodu i jasno mi je koliko još moram raditi na sebi. Uzbuđen sam zbog toga, a pobjede i trofeji su posljedica toga. Obaranje rekorda me neće ispuniti kao čovjeka do kraja života.

Što je s onima koji gube stalno u drugom kolu, kako da oni budu uporni?

Bez obzira na to odakle dolazite i kojim se sportom bavite te na kojem nivou, uvijek se možete posvetiti sebi. Mnoge stvari ne možete postići sami, posebno kada ste mladi, tražite se, želite živjeti u punom sjaju. Tragate za sobom i tražite neko vodstvo kroz život. Tu su roditelji i naše obitelji, oni vam mogu pomoći da osnažite sebe. Zagovornik sam samostalnog, nezavisnog rada, svaki dan. To se ne smije podcjenjivati. Možete trčati koliko želite, ali ako nemate jasnu sliku i mentalnu jasnoću o tome tko ste i kamo idete, to nema smisla.

Kako zadržati motivaciju kad sve osvojiš?

Moraš je pronaći unutar sebe. Trofeji vas neće ispuniti svaki dan i učiniti vas spremnima da dugi niz godina trenirate i trajete. Netko bira kraću karijeru i to je sasvim u redu, ali ja želim da to traje dugo. Za mene tenis prelazi profesionalne uspjehe, meni je tenis sve ono što sam maloprije objasnio, želim što više dati svjetskom i srpskom sportu kroz svoj primjer i dati nešto za bolje sutra cijelom sportu. Svi pričaju o mukotrpnom, teškom radu, ali ja vjerujem da je važno pametno raditi. Važno je znati što ti donosi rezultate, dakle pametan rad.

Tko je tvoja inspiracija?

Kao mladi tenisač imao sam uzore u tenisu, nebrojeno puta sam spomenuo i Michaela Jordana, Alberta Tombu i Petea Samprasa. Sada nemam osobu iz sporta kojoj se divim u potpunosti ili da želim biti poput nje. Postoje razni ljudi koji me inspiriraju u određenim trenucima iz raznih područja života. Ne bih izdvajao, ali moj pristup tome je da budem otvorenog uma i da prijeđem svoje granice i da uzimam inspiraciju od svih ljudi, od svih onih koji imaju nešto plemenito da podijele sa mnom.

Kako negativnu energiju s tribine, posebno kada igraš protiv Nadala ili Federera, pretvaraš u svoju korist?

Moram sam sebe istrenirati kao da oni viču 'Novak, Novak'. Ne uspijeva mi to uvijek, jako je velika energija na tribinama. Piše se da me ljudi ne vole, ali nemam taj dojam izvan terena. Putujem po svijetu i osjećam podršku i simpatije. Postoje određena mjesta gdje imam više podrške, kao i mjesta gdje imam manje podrške. Kada igram s Federerom i Nadalom, publika je većinom na njihovoj strani, ali to ne znači da sam omražen, to ne znači da trebam okrenuti cijelu Srbiju protiv ostatka svijeta. Čak i da me ne nitko ne voli, ne znam zašto bih dolijevao ulje na vatru. Ne želim doprinositi širenju mržnje i negativnosti. Na neke svoje reakcije nisam ponosan, nekad me izbaci iz takta vjetar, a nekad publika. Ne bježim od toga, ali otvoreno priznajem da sam grešan čovjek, nisam idealan i stremim da budem idealna prezentacija sebe. Takvog sebe želim predstaviti mlađim generacijama, to je moj smjer i moje viđenje te situacije. Svatko može stvarati priče, svi su protiv Srba, Srbi su protiv svih. To me ne zanima. Tamo gdje uložiš svoju energiju, to će rasti. Zašto bih ja ulagao energiju u takve stvari? Nekada u tome nađem motiv na terenu, ali ne želim igrati u takvim uvjetima, to nije to. Naravno, svi želimo da deset tisuća ljudi viču naše ime, a ne  ime protivnika. Ne želim uzgajati takvo cvijeće, želim nešto drugo.

Najteži trenutak u karijeri?

Jedan od najtežih trenutaka je ozljeda lakta u 2017. godini, pauzirao sam šest mjeseci, trebalo mi je vremena da izmijenim pokrete za servis, nisam imao vremena, proživljavao sam razne pritiske. Tada sam doživio veliki preobražaj iznutra, morao sam se presložiti duboko u sebi. Bio sam pod velikim pritiskom godinu dana, razgovarao sam s mnogim sportašima, najviše mi je pomogao Kobe Bryant, dao mi je sjajne savjete. Pred kraj karijere i on je bio stalno bio ozlijeđen, objasnio mi je kako se nosio s tim, kako je balansirao privatni život s profesionalnim, kako je ostvario jasnoću svog puta, kako se prilagodio cijeloj ekipi. Pričao mi je kako je napravio taj prijelaz na sve ono što je gradio nakon svoje karijere. Njegov dug će vječno živjeti. Dovoljno je vidjeti koliko ga ljudi slavi. To je ono što je veće od trofeja. Možete razglabati je li veći Jordan ili Kobe, ali za mene je Kobe najveći po utjecaju koji je imao na druge sportaše. Širio je karizmu koja je jako specifična. Puno prekretnica je u karijeri svakog sportaša, a u tim momentima je bitnije nego bilo kada vratiti se na ono osnovno i pitati sebe zašto igram, kamo idem, koji je moj put, što moram napraviti i tko je na tom putu sa mnom. To su fundamentalna pitanja.

Uskoro na Indexu pogledajte ekskluzivni video intervju s Novakom Đokovićem.