On je budućnost nogometa: Tko je moderni Beckenbauer, čudo koje je kupila Barca
FRENKIE de Jong je budućnost nogometa
POKOJNI urugvajski pisac i novinar Eduardo Galeano volio je Franza Beckenbauera. ”Der Kaiser” je osvojio naslov svjetskog prvaka sa Zapadnom Njemačkom, triput je bio prvak Europe s Bayernom te je dobio dvije Zlatne lopte. Beckenbauer se odmaknuo od stereotipa koji kaže da su Nijemci efikasni i robusni jer je bio kreativni genij s tijelom bankara. Beckenbauer je bio branič, ”čistač” u formaciji 1-3-3-3, ali zapravo je bio napadač, piše Ryan O’Hanlon za američki The Ringer.
”Prkoseći trendu nogometa s tenkovskom snagom, Beckenbauer je dokazao da elegancija može biti snažnija od tenka i da je izvrsnost probojnija od haubice”, napisao je Galeano u svojoj knjizi ”Nogomet na suncu i sjeni”.
Beckenbauer je bio jedan od prvih ofenzivnih libera, posljednja linija obrane i prva, druga, treća i četvrta linija napada. Galeano je njegove prodore opisao kao vatru. Bilo bi zanimljivo saznati što bi Galeano rekao na ovo:
Frenkie de Jong ima samo 21 godinu, odigrao je samo 30 ligaških utakmica za Ajax u nizozemskoj Eredivisie i već ga želi svaki klub. Njegova karijera u Barceloni tek će započeti, a budućnost je već ovdje. Kad god se u nekom sportu pojavi jasan trend, zabavno je pratiti njegov razvoj do točke apsurda. Hoće li jednom svi u NBA ligi biti 210 cm visoki ubojiti skakači s dugačkim rukama i sposobnošću da pokrivaju svih pet pozicija? Koja će NFL momčad biti prva koja će proći kroz cijelu sezonu bez osvajanja terena s loptom u rukama? Hoće li uskoro svaka akcija u bejzbolu biti home run, walk ili strikeout?
Nogomet izgleda kao prošlost
U nogometu pak nema tako mnogo pravila, golovi su relativno rijetki, a nepostojanje salary capa omogućilo je stvaranje financijski privilegirane klase klubova čije su momčadi toliko nakrcane talentima da oni zapravo mogu igrati sasvim drukčiju stratešku inačicu istog sporta. Dakle, bez jasnog okvira, teže je zamisliti dosad nepojmljivu budućnost. Možda zbog toga ovaj sport umnogome izgleda kao prošlost:
Danas najbolje momčadi svijeta igraju presing poput nizozemskih klubova iz 70-ih godina. Najbolji obrambeni igrači svijeta sudjeluju u napadu kao najbolji njemački branič iz 70-ih godina. Nizozemski ideal totalnog nogometa ili koncept univerzalnosti ukrajinskog trenera Valerija Lobanovskog i dalje utječu na najvišu razinu nogometa, kao i u vrijeme kad su se pojavili, ali danas smo bliži njihovom potpunom prihvaćanju nego ikad. Kako bi se učinkovito odigralo presing, momčadi trebaju napadače koji su istodobno i spremni i sposobni braniči. Kako bi se suprotstavilo suparničkom presingu, momčadi trebaju braniče koji su istodobno sposobni dodati i izvesti agresivni dribling.
No još uvijek nismo vidjeli pravog napadača koji igra kao branič. Najistaknutiji primjer ofenzivnog srednjeg braniča vjerojatno je John Stones iz Manchester Cityja i engleske reprezentacije. Kao što je Nico Morales napisao u The Ringeru tijekom Svjetskog prvenstva, Stones svoju pravu vrijednost pokazuje s loptom u nogama, a ne kad odbija suparničke napade:
Međutim, Stones je visok 188 cm i njegova učinkovitost, posebice kad iznosi loptu prema naprijed, temelji se upravo na tome. On je žirafa na klizaljkama koja nikad ne pada. Kod De Jonga pak nema nikakvih tajni. On se poigrava s loptom na svojoj polovici, on dribla suparničke napadače kao da između njega i gola više nema nikoga. Njegovo umijeće neviđeno je na seniorskoj razini i demonstrira ga čak i protiv PSV-a koji je prošle sezone igrao u Europskoj ligi.
Nova veličina u nogometu je "packing"
Kako se igra razvija prema frenetičnijem stilu, momčadi su stavile još veći naglasak na igrače koji mogu ”lomiti linije”, odnosno driblati ili dodavati kroz postavljenu suparničku obranu. Zato smo danas svjedoci pojave sasvim nove statističke veličine u nogometu, ”packinga”, koja mjeri koliko je suparničkih igrača izbačeno iz igre driblingom ili dodavanjem. StatsBomb sada prati i ”dubinske progresije” koje se definiraju kao ”dodavanja, driblinzi i ulasci u posljednju trećinu terena”. Bayern je Jamesa Rodrigueza, koji je donedavno bio napadač, poslao u vezni red. Prema njemačkom Impactu, koji je prvi počeo pratiti ”packing”, Rodriguez je iz igre izbacio više suparničkih igrača nego bilo koji drugi bundesligaški nogometaš na njegovoj poziciji. U međuvremenu je Arsenalov Mesut Özil, koji je postao žrtveni jarac u klubu i reprezentaciji, stigao prošle sezone na drugo mjesto u Premier ligi po broju dubinskih progresija u 90 minuta.
Ako ikad poželite shvatiti u kojem se smjeru kreće nogomet, samo pogledajte što Red Bull radi sa svojom mrežom klubova. Jedno od istinskih čuda modernog kapitalizma je da proizvođač energetskog napitak vodi najpopularniji sport svijeta u nove izazove. Red Bullovi klubovi Leipzig i Salzburg pomogli su u razvoju Nabyja Keïte, 23-godišnje verzije De Jonga u sredini terena:
De Jong je budućnost, moderna verzija Beckenbauera
De Jongova igra, moćni driblinzi i dodavanja kroz ušicu igle, čini se završnom točkom svih ovih trendova, kao i nešto što je desetljeće ispred svog vremena. Nije slučajno da dolazi baš iz Ajaxa, inkubatora totalnog nogometa i jedne od najplodnijih tvornica talenata. Malo bi klubova dalo jednom 21-godišnjaku toliko slobode, a malo je igrača takav status i zaslužilo. Većina trenera nije prirodno sklona riziku, a mane braniča koji izgubi loptu dok dribla u veznom redu i otvori prostor za protunapad suparnika kudikamo su vidljivije od njegovih prednosti.
Međutim, De Jong je pokušao 65 driblinga od početka prošle sezone i loptu je izgubio samo četiri puta, što je daleko najbolji učinak u Eredivisie. Osim toga, defenzivne zadaće izvršava s drukčijih pozicija od ostalih suigrača, a pritom na narušava kompoziciju momčadi. Tijekom prošle sezone driblingom su ga suparnički igrači prošli samo 11 puta. De Jong nije odigrao sve svoje minute kao srednji branič, a kad se u ljeto ove godine preseli u Barcelonu, vjerojatno će biti prebačen u vezni red. Teško je, naime, zamisliti takvog igrača u zadnjem redu. Čak i kad igra u srednjoj trećini terena, zadržava agresivno kretanje s loptom i duboke prodore. U utakmici Lige nacija protiv Francuske bila je vidljiva njegova iskričava energija. Svaki put kad bi dobio loptu, njegova bi prva pomisao bila ”Kako da razbijem ovu obranu napola?” I u svom debitantskom nastupu za nizozemsku reprezentaciju protiv Perua pokazao je u drugom poluvremenu koliko može biti koristan u ofenzivnim zadaćama.
Puno je nepoznanica u izgradnji karijere mladog igrača: ozljede, karakterne osobine, neravnomjeran razvoj talenta i osjetljivost na trenera i klupsku situaciju. Nema, dakle, jamstva da će De Jong biti standardni prvotimac u velikom klubu poput Barcelone, a kamoli da će postati jedan od najboljih nogometaša svijeta. No raskoš njegova umijeća vjerojatno neće nestati putem. Arie Haan igrao je za legendarne momčadi Ajaxa i nizozemske reprezentacije koja je izgubila od Beckenbauerove Njemačke u finalu Svjetskog prvenstva 1974. godine. Dakle, on zna što govori kad kaže: ”De Jong je bolja verzija Franza Beckenbauera zato što ima brzinu i s lakoćom dodaje loptu.”
Galeano bi također sigurno volio De Jonga.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati