HRVATSKA danas protiv Egipta igra jednu od ključnih utakmica na Svjetskom rukometnom prvenstvu. Prolazak u drugi krug izboren je pobjedama nad Bahreinom i Argentinom, ali momčad Dagura Sigurdssona s neugodnim Egipćanima igra za prvo mjesto u skupini i za prenošenje maksimalnog broja bodova.

Premda je ozljeda Domagoja Duvnjaka poremetila Sigurdssonove planove, Hrvatska u ovaj susret može ući sa značajnom dozom samopouzdanja. Istina, uvodne pobjede ostvarene su protiv protivnika koji su nekoliko klasa lošiji, no Hrvatska je do bodova došla više nego uvjerljivo te je pokazala puno dobrih stvari. Možda i najbolja među njima je čovjek koji je u oba navrata proglašen igračem utakmice.

Hrvatska je riješila problem golmana

Dominik Kuzmanović (22) protiv Bahreina je imao 12, a protiv Argentine 13 obrana te je bio jedan od glavnih razloga što je Hrvatska pobjede osigurala već u prvom poluvremenu. Skupio bi Kuzmanović i koju obranu više da je imao punu minutažu, ali je sredinom drugom dijela Sigurdsson, razumljivo, davao priliku i Ivanu Pešiću.

S Kuzmanovićem je, čini se, napokon riješen jedan od dugovječnijih problema hrvatskog rukometa. Da se razumijemo, nijedan Kuzmanovićev prethodnik, bio to Mirko Alilović, Ivan Stevanović ili Marin Šego, na toj poziciji nije bio slučajno te su svi oni imali briljantnih utakmica i prvenstava, ali u nekim važnim trenucima vratarski je doprinos znao izostati, a golmani su u očima javnosti postali dežurni krivci za neuspjehe.

Kuzmanović uživa puno drugačiji status iz jednostavnog razloga - uhvatio je konstantu. Vrlo rijetke su utakmice reprezentacije u kojima mladi golman njemačkog Gummersbacha ne isporuči svojih desetak obrana.

U 12 susreta na velikim natjecanjima od početka prošle godine, Kuzmanović je na samo tri ostao ispod 10 obranjenih udaraca. Uz to svako malo ode i na puno više od 10 pa su tako njegove 22 obrane protiv Njemačke na Euru jedna od najboljih vratarskih izvedbi nekog hrvatskog golmana uopće.

Briljantna statistika

Impresivan je pogled i na njegovu statistiku na velikim natjecanjima s Hrvatskom. Lani je na Euru bio drugi golman turnira po postotku obrana (37.41), a deseti po broju zaustavljenih udaraca (55). Na ovoj drugoj ljestvici je tako nisko jer je odigrao tek pet od mogućih devet utakmica. Podsjetimo, prve dvije je propustio jer je svega tjedan dana prije turnira zbog bolesti ležao u bolničkom krevetu.

Na Olimpijskim igrama bio je u vrhu u obje kategorije - četvrti po broju (56), a treći po postotku obrana (32.75). I ondje je odigrao samo pet od maksimalnih osam utakmica.

A ovo što Kuzmanović dosad pokazuje na Svjetskom prvenstvu je još jedna razina više. Do već spomenutih 25 obrana u prva dva kola došao je uz postotak od 53.19, čime je zasad uvjerljivo najbolji golman natjecanja.

Kuzmanović nije sam

I koliko god Kuzmanović bio briljantan, još važnija je činjenica da nije sam. Matej Mandić, njegov dugogodišnji prijatelj i suigrač iz mlađih reprezentacija, podjednako je velik potencijal. Na ovom prvenstvu ga nema pa je ulogu drugog golmana preuzeo iskusni Ivan Pešić (35).

Pešić je ove sezone jedan od najboljih vratara francuskog prvenstva, gdje s Nantesom pomalo iznenađujuće drži prvo mjesto. Bit će važno da Pešić formu iz kluba uspije prenijeti i u reprezentaciju, dogodi li se Kuzmanoviću neka slabija utakmica.

Bilo kako bilo, Hrvatska je u Kuzmanoviću dobila čovjeka za kojeg se zna da može biti prevaga i koji je postao možda i najveća snaga ove reprezentacije. To je ključno za uspjeh svake rukometne momčadi, a jednom kad se vrati i Mandić, Hrvatska će imati vratarski tandem za dugi niz godina.