DANIJEL SUBAŠIĆ i Hrvoje Ćustić bili su poput braće. Zajedno su odrasli u Zadru i stvorili prva zajednička sjećanja na nogomet. Hrvoje je prvi upao u mladu reprezentaciju, postao je autoritet. S njima je bio i Luka Modrić.

Putovi su im se razišli, ali svaki je bio mučan. Modrić i Subašić znaju kolika je cijena talenta, koji je prodisao tek kad su konačno pobjegli iz hrvatske lige.

Hrvoje nije dio tu šansu. Poginuo je igrajući nogomet. Na utakmici hrvatske lige, 29. ožujka 2008. godine, nakon dueala je pao i udario glavom u betonski zid uz out liniju. Od posljedica udarca preminuo je pet dana kasnije. Imao je samo 24 godine.

Zato gesta Danijela Subašića, koji na utakmicu ne dolazi bez majice sa Hrvojevom slikom, ima još dublju poruku od sjećanja na pokojnog prijatelja i suputnika. 

Ona je podsjetnik na jedinu pravu žrtvu hrvatskog nogometa.

"Hrvoje ide svaki dan sa mnom na posao u NK Zadar"

Subašić je od ranog djetinjstva bio blizak sa Ćustićem, od kojeg je stariji točno godinu dana.

Nakon što je tragedijom ostao bez prijatelja, on od Hajduka, preko Monaca, do svih kontinenata gdje igra s Hrvatskom, ispod svog golmanskog dresa nosi majicu na kojoj je lik pokojnog Hrvoja. 

Isto je napravio i na meču protiv Danske, a nakon što je u raspucavanju napravio podvig, suigrači su ga podigli i nosili do navijača. Na najvećoj sceni, na Svjetskom prventsvu, bio je Hrvoje, pred tisućama navijača. 

To posebno znači njegovom ocu, koji s Danijelom i Lukom Modrićem proživljava svaki uspjeh. Oni su mu dali snagu da krene u borbu za NK Zadar, iz kluba ukloni vanjske štetočine i suradnike, prebije dugove i pomogne klubu da se nakon višegodišnje devastacije vrati među žive. 

"Hrvoje ide sa mnom na posao svaki dan, zajedno mi to", rekao nam je Svetko Ćustić dok nas je nedavno vodio u razgledavanje po Stanovima.

Da, pomaknuo je kobni zid, par metara nazad. Cvijeće je stalno tu, a Hrvojeve kopačke na ulazu u klub. 

Svetko Ćustić zauvijek će pamtiti i scenu sa sinoćnje utakmice u Nižnjem Novgorodu. 

"Uvijek osjećam ponos kada vidim Danijela s likom mog Hrvoja. Danijel i Hrvoje su odrasli zajedno. Hrvoje je prvi zaigrao za reprezentaciju. Prošao je sve selekcije i bio je autoritet svojim kolegama. Suba je također bio veliki potencijal, znao sam da će on i Luka Modrić postati veliki igrači. Što reći o Subi i Luki, oni su moja djeca. Dio obitelji. Bio sam s njima prije utakmice u Zagrebu, kada su se trebali izboriti za SP.  Znam što su prošli i znam koliko im ovo znači. Toliko znači i meni i Hrvoju. Volim ih, to se riječima ne može opisati. Oni znaju sve"

U ožujku je bila desetlja obljetnica Hrvojeve tragične pogibije. Suba ne može zaboraviti dan kada ga je zadnji put vidio.

"Taj dan smo se zadnji put vidili, smijali skupa, izašli na teren i igrali ono što najviše volimo i to za naš Zadar. Prošlo je dugih 10 godina boli i tuge, ali sjećanje na tebe nikad izblijediti neće. Uvijek u mojim mislima i snovima. Hrvoje Ćustić je zadarsko srce"