Otac mu je pred očima ubio majku. Danas je najveći frajer među nogometašima
FOTOGRAFIJA iznad naoko je sasvim obična fotografija s finala Lige prvaka Liverpoola i Tottenhama kakvih je tisuće stizalo s madridske ljepotice Wande Metropolitano tog 1. lipnja 2019.
Na ovoj dva brata s osmijehom čekaju početak utakmice u kojoj navijaju za Liverpool, samo zbog jednog čovjeka. Jurgena Kloppa. Posebno mlađi brat (lijevo na slici) kojem je karizmatični Nijemac bio poput drugog oca kada mu je to najviše trebalo.
Taj mlađi brat je Jakub Kuba Błaszczykowski, legendarni 34-godišnji poljski nogometaš koji je ovih dana, kako bi od sigurnog bankrota spasio Wislu Krakow u kojoj već godinu dana igra za 100 eura mjesečno, odlučio je otkupiti i postati njen vlasnik.
S njim je u projekt ušao i stariji brat Dawid uz dva prijatelja biznismena Tomasa Jadzynskog i Jaroslawa Krolewskog. U doba zloglasne korone koja je žestoko udarila i na financijske slike i projekcije sportskih kolektiva diljem svijeta, njih su četvorica ušla u ogroman rizik - srcem.
"Jakub je nevjerojatno dobra osoba i sada daje ono što nikada nije igralo veliku ulogu u njegovom životu. To su materijalne stvari i novac", rekao je Krolewski prije tri dana, točno na 1. travnja pa se odmah pomislilo da je riječ o šali.
Kod Kube, vidjet ćete u ovoj priči, mjesta za šalu nema. On je po povratku u klub u siječnju 2019. uplatio 300 tisuća eura na račun i svojevoljno pristao igrati za minimalac kako bi, barem na kratko, odagnao teške financijske probleme koji guše klub posljednjih godina.
Povratkom u Wislu ispunio je i obećanje izrečeno 2007. kada je po njega došao Jurgen Klopp i odveo ga u Borussiju Dortmund - prije 13 godina zakleo se da će se vratiti i to se dogodilo.
To su, slažemo se, i više nego dovoljni argumenti za status kultnog lika poljskog nogometa. A i šire.
Međutim, vratimo se na priču o nasmijanoj braći. Mučnu i tešku životnu priču koju pod utjecajem opijata ni Quentin Tarantino i Martin Scorsese ne bi mogli osmisliti.
Nevjerojatne situacije koje zbog svoje snage i težine dozvoljavaju isključivo pobjednički epilog u borbi dva brata, Jakuba i Dawida, za spas njihove Wisle.
Ovo će im, zbog priče koja slijedi, biti tek jedna u nizu dobivenih bitaka.
Braća Jakub i Dawid gledali su kako im otac ubija majku
Na svoje oči su, kao dječaci te 1996. godine, gledali kako im otac Sigmund ubija majku Annu.
Izbo ju je nožem i otišao u zatvor na 15 godina, a briga o dva brata pala je na njihovu baku Felicju, čiju važnost u odgoju i svojim uspjesima uvijek glasno ističu, i ujaka Jerzy Brzeczeka, tada 25-godišnjeg nogometaša koji je 1992. kao kapetan odveo Poljsku do olimpijskog srebra, a danas izbornika poljske reprezentacije.
Jakub je, kada se krvava tragedija dogodila, imao deset godina. O detaljima svog tragičnog djetinjstva nije htio govoriti sve do 2015. kada je izdao autobiografiju.
"Ranije u svom životu to nisam nikad htio spominjati. Pokušao sam sve zaboraviti, ali nisam mogao. Sada sam dovoljno zreo da mogu pričati o tome i do kraja života morat ću živjeti s njim", rekao je prije pet godina.
"Nikad neću razumjeti zašto se to dogodilo. Uvijek ću se pitati - zašto? Nije lako, ali to je epizoda koju nisam zaboravio i nikad je neću zaboraviti. Tog dana se moj život zauvijek promijenio. Mislim da mi je to dalo puno snage. U životu sam se morao suočiti s toliko nevolja da to drugi nikad ne bi mogli izdržati."
Do te, za Jakuba i Dawida, užasne 1996., djetinjstvo je bilo sasvim normalno. Obojica su zaljubljeno trenirala nogomet u Czestochowi, silesijskom gradu, pola sata udaljenom od njihovog sela Trukolasyja u kojem su rođeni. Jakub je bio nešto talentiraniji od starijeg brata, ali nakon obiteljske tragedije odlučio je prekinuti s nogometom. Srećom, dva mjeseca kasnije, nakon brojnih nagovora i ohrabrenja ujaka Jerzyja, Jakub se vratio svom životnom pozivu.
Zbog bake i majke postao je fajter
Pojavila se nevjerojatna odlučnost i čvrstina u 12-godišnjaku. Svoj prvi klub Rakow prerastao je 2002., kada se u kadetskim godinama priključio omladinskom pogonu najtrofejnijeg poljskog kluba Gornika iz Zabrzea.
"Moja majka pazi na mene. Imao sam neke poteškoće u životu, ali sve sam ih prevladao i osjećam da je to zbog toga što je ona negdje i pomaže mi. Bez nje sam mogao zalutati pogrešnim putem u životu. Pokušavam je učiniti ponosnom jer je učinila velike stvari za mene i mog brata", riječi su Jakuba stare pet godina u kojima je opisao baš tu odlučnost koja je od njega napravila neuništivog borca.
Za svoje godine, tada kao 18-godišnjak, Kuba je bio izvanredno brz i spretan s loptom. U Gorniku je trebao napraviti profesionalni iskorak. Ipak, nakon godinu dana vratio se doma i potpisao za četvrtoligaša KS Czestochowu.
Korak unazad, djelovalo je na prvu. Iz top prvoligaša među amatere.
To je, ispostavilo se, bilo prelagano za njega. U 24 utakmice zabio je 11 golova i zaradio poziv u U-19 reprezentaciju, što mu je pomoglo da dođe do probe u klubu koji će mu zauvijek prirasti srcu.
Wisla i Jakub - dogodila se ljubav. A onda u priču ulazi Jurgen Klopp
Ponovno je reagirao plemeniti ujak Jerzy koji mu je pomogao izboriti probu u Wisli Krakow u zimu 2005. Mladi Kuba, u naponu snage, zablistao je odmah na pripremama pa je trener Werner Licka četvrtoligašu poslao oko 18 i pol tisuća eura odštete.
Već u derbiju protiv Polonije u pobjedi 5:0 Jakub je zabio i oduševio na desnom krilu te postao jedan od najboljih igrača momčadi. No eto novih problema - u ljeto Licka odlazi s Wisline klupe i mladi Jakub pati, ne uspijeva ponavljati proljetne igre i igra po sistemu "toplo-hladno". Nakon teškog uvoda u sezonu ponovno hvata ritam i osvaja poljskog nogometnog Oscara za najboljeg veznjaka u Ekstraklasi.
Počinju mu se događati fantastične stvari, stiže poziv poljskog izbornika Pawela Janasa koji ga poziva na prijateljsku utakmicu sa Saudijskom Arabijom i taman kada je trebao potvrditi pozivnicu za Mundijal 2006. u Njemačkoj, doživljava ozljedu leđa koja ga izbacuje s terena na dva mjeseca.
Umjesto na velebnim njemačkim stadionima i Svjetskom prvenstvu, Jakub je boravio na terapijama.
Jasno da se spremio za novu sezonu kao nikad prije - 2006. nastavio je rasturati za Wislu, a osim izbornika Janasa, na tribinama Wislinog Henryk Reyman stadiona pojavio se i Jurgen Klopp.
Gledao ga je Nijemac svega nekoliko puta i odmah ga odlučio zakapariti. Oduševila je slavnog trenera Kubina nogometna kvaliteta jer je on tip igrača kakve preferira - brz, okomit, motoričan i sposoban, ako treba, sam držati cijelu desnu stranu u bilo kojoj formaciji.
Ipak, više od nogometnih kvaliteta Kloppa je fascinirao Jakubov karakter jer se ranije po Poljskoj kvalitetno raspitao o njemu. Načuo je ponešto o filmskoj životnoj muci mladog Poljaka i shvatio je da je taj mladić jakog karaktera.
A Klopp, vidimo i po današnjem Liverpoolu, bira prvenstveno prave frajere, a tek onda tehničko-fizički moćne nogometaše. Kuba je u najavi bio spoj kvalitete i mentalne snage pa je dolaskom u Kloppovu radionicu bilo jasno da slijedi fino brušenje dragulja iz Trukolasyja.
O svom nogometnom ocu iz Njemačke Kuba priča isključivo u superlativima. Kada je Klopp 2016. preuzeo Liverpool, Jakub je već znao što slijedi.
Nije se igrao proroka, govorio je iz duše i bez floskula. Iskreno.
"On me promijenio, ne samo kao nogometaša, nego i kao ljudsko biće. Klopp je imao najviše utjecaja na moju igračku karijeru. Dugujem mu toliko toga. Naučio me sve o nogometu, o svoj toj ludosti u sportu i natjecanju. Ali tu je i ona ljudska strana koju je trebalo njegovati. Liverpool nije mogao dovesti boljeg menadžera, oni su već pobijedili time što su ga doveli. Klopp nije samo sjajan trener, on je nevjerojatan psiholog i sjajan čovjek. Donosi odluke na temelju onoga što vidi, ne na temelju onoga što mu netko drugi govori. To je strahovito važno jer je iskren čovjek koji ima osjećaja za sve. Zna kako se nositi s različitim karakterima i prilično sam siguran da će uspjeti u Liverpoolu, ali samo ako dovede igrače koji odgovaraju njegovoj filozofiji. Moraju mu samo vjerovati jer zna što radi, na terenu i izvan terena. Radili smo jako puno u Dortmundu i podnijeli mnoge žrtve, ali na kraju smo zajedno napravili puno toga."
FOTO: Jakub i Dawid uoči finala Lige prvaka Liverpoola i Tottenhama. "Uvijek uz trenera", napisao je Blaszczykowski mlađi
U Dortmundu je odmah pokazao što zna unatoč velikim pehovima
Kubi je u ljeto 2007. isticao ugovor s Wislom, uletjela je Borussia Dortmund i bez odštete uzela Poljacima najboljeg igrača. U Njemačkoj je počeo na dresu nositi nadimak umjesto prezimena - Kuba, i kao takav se na najbolji mogući način predstavio novom poslodavcu.
Već u prijateljskoj utakmici protiv Rome zabio je i asistirao te bio igrač utakmice, a od 2007. postaje jedan od najboljih poljskih reprezentativaca i najveća zvijezda.
Pa gdje je onda u to vrijeme bio Robert Lewandowski, sigurno se pitate. Lewa, tada 19-godišnjak, sumanuto je trpao za drugoligaša Zrinc Pruszkow. S druge strane, Kuba je izrastao u zvijezdu Bundeslige i bio jedna od najvećih faca reprezentacije uoči svog prvog velikog turnira u karijeri, Europskog prvenstva 2008. u Austriji i Švicarskoj.
Poljska je, sigurno se sjećate, bila posljednja u skupini s Hrvatskom, Njemačkom i Austrijom i to bez svog mladog aduta Blaszczykowskog. Kuba je ponovno doživio šok, stradala mu je tetiva i to ga je izbacilo s drugog velikog natjecanja u nizu.
Još jednom, imao je snage izdići se iznad svega i nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Te 2008. nekoliko mjeseci nakon Eura, ponovno hvata formu u Borussiji pa ga u Poljskoj proglašavaju najboljim nogometašem ispred Michala Zewlakowa i Artura Boruca. Dvije godine kasnije ponovno je bio najbolji igrač Poljske i to ispred nadolazeće zvijezde i svog suigrača Roberta Lewandowskog koji je u ljeto 2010. prešao iz Lech Poznana u Borussiju Dortmund za 4,5 milijuna eura.
Kuba je sljedećih godina stekao gotovo mitski status u svojoj domovini, pamti se prijateljska utakmica reprezentacije 2010. protiv Obale Bjelokosti kada mu je izbornik Franciszek Smuda dao kapetansku traku, što je oduševilo sve u Poljskoj.
Eksplozija emocija u Varšavi: "Mama, ovo je za tebe". Nakon toga - novi šok
Konačno, u 26. godini igra na svom prvom velikom reprezentativnom turniru u karijeri i to kao kapetan. Njegova Poljska domaćin je Europskog prvenstva s Ukrajinom 2012., a Poljaci završavaju zadnji u skupini iza Češke, Grčke i Rusije s dva postignuta gola.
Jedan od njih djelo je Błaszczykowskog u drugome kolu u remiju protiv Rusije (1:1). Zabio ga je majstorski svojom slabijom, lijevom nogom, u desne rašlje.
Uslijedila je emotivna proslava uz ljubljenje grba na dresu na opći delirij Nacionalnog stadiona u Varšavi pred 56 tisuća gledatelja. Bio je to posebno emotivan trenutak - Jakub, okružen suigračima u deliriju, spustio se na koljena i gledao u nebo prema majci Anni, kao i uvijek kada zabije gol.
VIDEO: Jakubova golčina Rusiji na Euru 2012. u Varšavi
A uoči turnira ponovno je morao, kako je sam objasnio, pregrmjeti neke probleme. Naime, neposredno pred početak kontinentalne smotre, Jakub i brat Dawid dobivaju vijest o smrti svog oca Sigmunda koji je imao 56 godina. Iako dva brata nisu imali s njim kontakt za vrijeme odsluživanja 15-godišnje zatvorske kazne, otišli su na pogreb.
Žurno je napustio kamp reprezentacije usred važnih priprema u Austriji te otišao u Poljsku posljednji puta ispratiti oca. Ubojicu vlastite majke.
Učinio je to zbog svoje odanosti Bogu. Jakub je veliki vjernik, pobožni rimokatolik koji svakodnevno čita Bibliju i često se moli. Zbog toga je u Poljskoj, zemlji od 33 milijuna katolika, stekao kultni status i navijači ga smatraju herojem.
Imao je sjajnu karijeru. Uz Euro 2012. nastupio je i na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. te na nama uvijek dragom Mundijalu 2018. u Rusiji. Unatoč brojnim ozljedama uspio je odigrati 108 utakmica za Poljsku - više od njega ima samo i dalje aktivni Robert Lewandowski (trenutačno četiri više).
Iza Kube su ostale legende kao Grzegorz Lato, Wladyslaw Zmuda i Zbigniew Boniek. S 21 golom deveti je strijelac reprezentacije u povijesti, a u karijeri je još stigao zaigrati za Fiorentinu i Wolfsburg.
Wisla nije mogla dobiti boljeg gazdu
Bundesligu je osvajao s Kloppom 2011. i 2012., u kolekciji su i njemački kup 2012. te tri domaća superkupa (2008., 2013. i 2014.), ali i izgubljeno finale Lige prvaka 2013. protiv Bayerna kada je Dortmundu presudio Mario Mandžukić na Wembleyju u pobjedi 2:1.
Impresivan CV, ali na njegovom Instagram profilu nećete vidjeti previše objava vezanih za gore nabrojano.
Sve se vrti oko Wisle, vlasnice 14 naslova prvaka i četiri kupa.
FOTO: Jakubov Instagram prepun je ljubavnih objava prema Wisli Krakow
Dobro... Wisle i njegove obitelji koju je zasnovao sa suprugom Agatom 2010. godine. Imaju dvije kćeri, devetogodišnju Oliwiju i šestogodišnju Lenu. Njih dvije, sigurni smo, imaju savršenog oca.
Na Kubinim društvenim mrežama pravi je izazov pronaći privatne fotografije za razliku od ostalih nogometnih zvijezda koje gotovo da objave svaki detalj iz svoga doma.
Svoju pravu obitelj za koju se morao na sve načine boriti do 24. godine Jakub maksimalno štiti. Tako, eto, postoje tek jedna ili dvije objave s voljenom Agatom.
FOTO: Jakub i njegova supruga Agata 2017.
Uspješna borba s nevjerojatno teškom i mučnom prošlošću izgradila je neviđeno čvrstu i poniznu osobu koja je, tvrde svi oni koji ga godinama poznaju, ostala ista i prizemljena kao i onih dana kada je kao klinac trčao za loptom u svom Truskolaysju.
I zato je njegova nova bitka, ujedno bitka za Wislin život, nešto što je već predodređeno na uspjeh jer ovaj neuništivi ratnik navikao je na pobjede u daleko zahtjevnijim, nadljudskim ratovima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati