ZLATKO DALIĆ objavio je popis reprezentativaca za tri ključne utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u rujnu.

Na njemu su svoje mjesto našli Marko Livaja, Borna Sosa i Nikola Moro, dok nema nekoliko standardnih igrača poput Šime Vrsaljka i Brune Petkovića. Nepozivanje Dinamovog napadača posebno je podiglo prašinu s obzirom na to da je Dinamova devetka bila prvi izbor Vatrenih u vrhu napada zadnje dvije godine.

Međutim, ovo bi mogao biti sjajan potez Zlatka Dalića. Petkovića je trebalo probuditi.

Kod Petkovića je upitna samo volja. Šok-terapija bi mogla uspjeti

Nepozivanje Brune Petkovića iz čisto taktičke perspektive nema velikog smisla. Njegova sposobnost da igra leđima okrenut golu, veže stopere i otvara prostor suigračima je često ključ igre u napadu. Sjajno se slaže s Vlašićem koji igra na desetki i sjajan je kreator u zadnjoj trećini terena te će bez njega u momčadi Dalić morati napraviti dosta preinaka.

Međutim, nije sve u taktici. Ako postoji jedan segment Petkovićeve igre ili ponašanja koji je pod upitnikom, to je voljni moment. Prečesto izgleda kao da igra u drugoj brzini, a dio utakmica u Dinamu ne igra, nego odrađuje. Na Euru se od njega očekivalo da eksplodira i osigura veliki transfer, ali je podbacio. Protiv Engleske je odigrao posljednjih 15 minuta, a protiv Čeha tek drugo poluvrijeme. Činjenica da nije započeo prve dvije utakmice objašnjavala se kondicijom, ali čini se da to nije bio razlog, barem ne jedini.

Već tada u medijima su se pojavile glasine da njegovo ponašanje i treniranje nisu na potrebnoj razini i da mu Dalić ne može vjerovati u ključnim utakmicama. Protiv Škota je odigrao 70 vrlo dobrih minuta i ugradio svoj doprinos u ključnu pobjedu, dok je protiv Španjolaca bio odrezan od ostatka momčadi. Koliko god objektivnih okolnosti za loše igre imao, činjenica je da nije bio tu kada ga je momčad najviše trebala, iako ga je Dalić i dalje krivo koristio. Osim toga, prije Europskog prvenstva je trošio energiju i vrijeme na sasvim krive stvari, poput reakcija na prilično benigne kritike domaćih medija.

Dalić ovim potezom (ako nije riječ o narušenom odnosu) vjerojatno želi isprovocirati Dinamovog napadača. Natjerati ga da ozbiljnije pristupi trenažnom procesu i da svaku utakmicu shvati kao novu priliku za dokazivanje. Petković je stigao u Dinamo u ljeto 2018. godine kao slabo poznat igrač široj javnosti. Malo po malo pod Bjelicom je rastao i istisnuo fantastičnog Marija Gavranovića iz prve postave. U manje od godine dana stigao je od anonimnosti do prve postave reprezentacije. Bila je to fantastična priča o uspjehu iz trećeg plana, ali nije bila bez posljedica. Petković se nekad ponaša i igra kao da je previše zaljubljen u svoj nogomet. Trebalo mu je nešto da ga razdrma i probudi, a možda će baš ovo pomoći da ga u budućnosti gledamo u još boljim izdanjima.

Sve je najbolje objasnio Samir Toplak

Nakon što je Dinamo u iznimno teškim uvjetima svladao Omoniju na Cipru i prošao u treće pretkolo, analizu susreta za Index je napisao i proslavljeni trener HNL-a Samir Toplak. Jedan od detalja koje je izdvojio bio je Bruno Petković koji je na samom početku sezone stvarno djelovao kao igrač kojem se ne igra nogomet.

"Dinamo me baš oduševio, no imam jednu zamjerku. Petković hitno mora promijeniti pristup i tako će pomoći sebi i momčadi. Ne znam čemu kompliciranje, čemu težnja nekim ekstra rješenjima. Trebao bi biti prava mantinela, tako bi stvarao šanse i sebi i suigračima. Ovako ne koristi nikome. Zaista ne znam zbog čega to radi, to bi trebalo pitati trenere koji s njim rade. U jesen prije dvije godine igrao je fantastično, tada je bio fenomenalan i zaslužio je poziv u reprezentaciju. No sjetite se što se dogodilo netom prije te njegove eksplozije. Bjelica ga je poslao na hlađenje. Ne znam, možda bi sad to trebao napraviti i Krznar", napisao je Toplak.

Petković je i dalje potreban reprezentaciji

Bez obzira na svu silu prvoloptaških komentara o kvaliteti Brune Petkovića, ona je i dalje neupitna. On nikad nije bio niti će biti golgeter, ali je u svim relevantnim statistikama za njegov stil igre ponajbolji napadač lige.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U kontekstu reprezentacije teško je zamisliti profil devetke koji više odgovara ovoj momčadi. Hrvatska ima spojke i krilne igrače koji vrlo često vole sami završavati napad. Takvi su i Vlašić, i Perišić, i Kramarić, i Brekalo. Takvoj ekipi najbolje odgovara igrač koji može navlačiti stopere, biti mantinela i upošljavati suigrače. Može i stvoriti višak lažnjakom, solidan je u skoku i posjeduje vrhunsko čitanje igre koje (prečesto) pokvari kompliciranjem pri rješenju.

Hrvatska je u posljednje tri godine jako rijetko igrala dobro, ali nije nimalo čudno to što je većina njene ofenzivne moći dolazila iz suradnje između Petkovića i Vlašića - devetke koja se voli povlačiti i razigravati te desetke koja može igrati u međuprostoru, a onda brzo ući u završnicu. Njihova je dinamika i dalje najbolje i najefikasnije što Dalićeva Hrvatska ima ofenzivno od Rusije naovamo.

Ne treba zaboraviti ni činjenicu da Petković može pomoći kada se momčad povuče i igra na kontre. Upravo je na njegovoj moći da primi i zadrži loptu te pričeka priključak veznjaka i krilnih napadača Bjelica gradio tranzicijski Dinamo koji je srušio prokletstvo europskog stoljeća. Tada je Petković igrao nogomet karijere, a koristan je i marljiv bio u obrani, što je danas također jako bitan segment igre čak i za najisturenije igrače. On i dalje može biti sve to. Njegova klasa nije upitna i dovoljno je mlad da se može reći kako ispred sebe ima, zaobiđu li ga ozljede, još barem tri ili četiri godine vrhunskog nogometa. 

Da bi se taj Petković vratio, potrebno ga je isprovocirati. Ovaj potez mogao bi i njemu i reprezentaciji u budućnosti višestruko koristiti.