Ovo je idealna postava igrača kojima je Zlatna lopta izmaknula za dlaku
ZLATNA LOPTA ultimativna je individualna nagrada u nogometu. Trofej France Footballa dobili su neki od najvećih igrača koji su ikad trčali nogometnim travnjacima, poput Ronalda Nazarija, Franza Beckenbauera, Zinedinea Zidanea ili Ronaldinha.
Posljednjih godina utrka za tu nagradu postala je bojno polje u dugogodišnjem rivalstvu Cristiana Ronalda i Lionela Messija, u kojem Argentinac trenutačno vodi 6:5.
Međutim, to što nagrada ide samo jednom čovjeku godišnje znači da su neki fantastični igrači završili karijeru a da nisu osvojili trofej koji su svakako zaslužili. Priča o njima već je više puta napisana, ali portal Give Me Sport sastavio je idealnu postavu od 11 najvećih nogometaša kojima je Zlatna lopta izmaknula za jedno jedino mjesto.
Golman: Gianluigi Buffon
Golmanima je napravljena najveća nepravda u svijetu Zlatne lopte. Legendarni Rus Lev Jašin jedini je njen osvajač, ali Buffon je definitivno najbolji među ostalima.
Bio je drugi iza sunarodnjaka Fabija Cannavara 2006. godine, a Liga prvaka je, uz Zlatnu loptu, jedini značajan trofej koji nedostaje u riznici Juventusove legende.
Buffon je više od 650 puta branio za Staru damu, osvojio je Serie A devet puta, osvojio je Zlatnu rukavicu na SP-u 2006. te Fifinu nagradu The Best za najboljeg golmana 2017.
Desni bek: Paul Breitner
Da, znamo, Breitner nije bio strogo desni bek i većinom je igrao u veznoj liniji, ali Bayernova legenda mogla je igrati bilo gdje na travnjaku i, iskreno, nema puno opcija u izboru desnog beka.
Nijemca se smatra sedmim najubojitijim strijelcem među braničima u povijesti sa 113 golova i član je ekskluzivnog društva igrača koji su zabili u dva finala svjetskih prvenstava.
Breitner je podignuo trofej Bundeslige pet puta, a prije nego što je prešao u Real Madrid, s kojim je dvaput osvojio prvenstvo, u istoj je godini postao europski prvak s klubom i svjetski s reprezentacijom.
Stoper: Franco Baresi
Trebamo li uopće opravdavati uključivanje Baresija? Ikonu Milana mnogi smatraju najvećim braničem svih vremena, a 1989. mu je Zlatna lopta za malo pobjegla.
Tom ju je prilikom osvojio njegov suigrač Marco van Basten, ali Baresijevo je ime trebalo u zlatni trofej biti ugravirano barem jedanput u karijeri u kojoj je odigrao 719(!!!) utakmica za Milan.
Dodajte tome naslov svjetskog prvaka 1982., nagradu za Milanova igrača stoljeća i hat-trick titula europskog klupskog prvaka u istinski zvjezdanoj karijeri na San Siru.
Stoper: Bobby Moore
Vjerojatno najveći branič kojeg je Engleska ikad proizvela, Moore je bio kapetan Tri lava na putu do slavnog naslova na SP-u 1966., nakon čega je bio drugi u izboru za Zlatnu loptu.
Te je godine Moore izveo najpoznatiji start svih vremena na Peleu, koji ga je kasnije proglasio najboljim braničem s kojim se ikad susreo, i samo ga je Gerd Muller uspio pobijediti u utrci za Zlatnu loptu.
Njegov rekord od 108 nastupa za englesku reprezentaciju, ne računajući golmane, srušen je tek 2009. godine, a West Ham je umirovio njegov broj 6 u čast 16 sezona u klubu.
Lijevi bek: Roberto Carlos
Braničima nije lako osvajati individualne nagrade, a vjerojatno najbolji lijevi bek svih vremena morao se 2002. zadovoljiti drugim mjestom.
Sunarodnjak Ronaldo tom je prilikom bio dobitnik, ali i Carlos je imao što slaviti nakon što je osvojio peti brazilski naslov svjetskog prvaka te Ligu prvaka s Real Madridom.
Lijeva noga tog beka jedno je od najubojitijih oružja u povijesti nogometa - ne zaboravite ONAJ gol protiv Francuske, a sa 113 golova osmi je najbolji strijelac među braničima svih vremena.
Srednji vezni: Andres Iniesta
Iniesti je za dlaku pobjegla Zlatna lopta u godini kad je Barcelona privatizirala podij. Izgubio je od suigrača Messija za samo pet posto glasova.
Španjolski čarobnjak tada je zabio u finalu Svjetskog prvenstva, a kasnije je proglašen najboljim igračem Eura 2012.. Oba prvenstva je osvojio, a među najboljih 11 u izboru Fifa FIFProa našao se devet godina zaredom.
Međutim, izvedbe u Barceloni donijele su mu status istinske legende. Osvojio je devet prvenstava i četiri Lige prvaka tijekom 674 nastupa.
Srednji vezni: Frank Lampard
Odabir vezne linije je najteži jer je mnoštvo centralnih veznjaka bilo drugo u izborima za Zlatnu loptu. Roberto Baggio i Zidane su je, na primjer, kasnije i osvojili.
Dakle, Lampard je u istom statusu kao i igrači poput Baresija i Inieste, ali to ne znači da premierligaška legenda nije bila vrijedna prilike za svjetski vrh.
Rekord Chelseajeve ikone od 177 golova u najvišem engleskom razredu jednostavno je nezamisliv za veznjaka, a i činjenica da je bio ispred Stevena Gerrarda u godini Istanbula dovoljno govori.
Ofenzivni veznjak: Dennis Bergkamp
Pomislili biste da je Bergkamp tijesno izgubio Zlatnu loptu dok je bio u Arsenalu, ali to mu se zapravo dogodilo u sezoni koju je podijelio između Ajaxa i Intera iz Milana.
Baggio je naposljetku bio taj zbog kojeg je sjajni Nizozemac proklinjao sreću, ali izostanak najveće individualne nagrade ne može naštetiti Bergkampovu naslijeđu jednog od tehnički najnadarenijih igrača u povijesti.
Bergkamp je bio ključni djelić Arsenalovih legendarnih Invinciblesa, još dvaput je osvojio Premier ligu s Topnicima, a imao je impresivan reprezentativni učinak od 37 golova u 72 nastupa.
Desno krilo: Kenny Dalglish
Vjerojatno najbolji igrač u povijesti Liverpoola ostao je drugi, ni više ni manje, nego iza Michela Platinija 1983., prije nego što će Francuz voditi svoju reprezentaciju do europske krune.
Dalglish je među 10 najboljih strijelaca Redsa sa 169 golova, osvojio je četiri engleska naslova i četiri od šest klupskih europskih titula.
Osim što je dominirao škotskim nogometom u nevjerojatnoj generaciji Celtica, Škot je zaslužio mjesto u Fifinom izboru 100 najvećih svih vremena te je uvršten u englesku i europsku Kuću slavnih.
Srednji napadač: Ferenc Puskas
Iako je njegov „partner u zločinu“ Alfredi di Stefano nagradu osvojio dvaput tijekom dominacije Real Madrida europskim nogometom, drugo mjesto 1960. je najviše na koje je Puskas dospio.
Realno, teško je shvatiti zašto je Luis Suarez dobio nagradu umjesto Mađara, koji je zabio četiri gola u finalu Europskog kupa i osvojio trofej Pichichi za najboljeg strijelca španjolske lige s 25 golova.
Ipak, Puskasevo naslijeđe govori samo za sebe – nenormalna 84 gola u 85 nastupa za Mađarsku, 242 pogotka za Real u 262 utakmice i Zlatna lopta za najboljeg strijelca SP-a 1954. Uz gol u finalu.
Lijevo krilo: Thierry Henry
Nedavno je proglašen najboljim napadačem u povijesti Premier lige i čini se neobjašnjivo zašto nikad nije izabran za najboljeg na svijetu i kako mu je Pavel Nedved kontroverzno uzeo nagradu 2003. godine.
Ali Arsenalov najbolji strijelac svih vremena može se utješiti osvajanjem rekordnih četiriju engleskih Zlatnih kopački, dviju uzastopnih europskih te četirima nagradama za francuskog igrača godine.
Dodajmo tome i dugoočekivani uspjeh u Ligi prvaka s Barcelonom te ulogu najboljeg strijelca Francuske na putu do svjetskog naslova 1998. i imamo jednu od najboljih karijera u eri modernog nogometa.
Facebook
Google
