VJEROJATNO svi imaju jednog prijatelja koji je trebao postati zvijezda, ali nije imao dobrog trenera ni sreće s ozljedama. Većina igrača zauvijek ostaju samo talenti, a svaka nova generacija donosi nove profile koji se u jednom trenutku svojeg razvoja čine kao igrači čijoj vrhunskoj karijeri ništa ne može stati na put. Prisjetili najvećih HNL talenata koji nikad nisu ostvarili svoj potencijal.

Postoje tri uvjeta za upad na ovaj naš popis, koji smo ipak slagali po nekim parametrima, osim subjektivnog mišljenja. Prvi je da igrač mora biti poznat široj javnosti jer je najavljen kao veliki talent. Drugi je taj da mu je karijera krenula u krivom smjeru u seniorskom nogometu, a ne ranije. Treće, neispunjeni potencijal možemo promatrati kao nesklad između očekivanja s jedne strane i činjenice da se nikad nije ozbiljno i dugotrajnije afirmirao u reprezentaciji, međunarodnom nogometu ili vodećim HNL klubovima s druge strane. Potrebno je naglasiti kako će parametri poput očekivanja ili vrednovanja nečije karijere ipak uvijek biti barem dijelom subjektivni.

Marin Lalić

Prvi na ovom popisu je ujedno i najstariji. Stigao je u Hajduk iz Bjelovara. Kakav je potencijal bio dovoljno govori činjenica kako je Bokšić za njega izjavio da je bio daleko najbolji igrač kojeg je gledao, "kao Messi danas". Joško Jeličić je bio jednako opčinjen njegovim talentom, pa ga je nazvao "Peleom". Plemeniti veznjak debitirao je za Hajduk još u bivšoj državi, ali je odigrao tek 21 službenu utakmicu na Poljudu.

Više nije zaigrao prvoligaški nogomet, nego je nakon epizoda u Zmaju iz Makarske, grčkom Tyrnavosu, islandskom Huginnu, Omladincu, Kamenu iz Ivanbegovine, Dugopolju, Orkanu i Jadranu iz Klisa završio u Slogi iz Mravinaca, hrvatskom trećeligašu. Tamo mu danas ne ide sjajno, s obzirom na to da uglavnom nije dio prve postave.

Tomislav Gondžić

Vjerojatno se svaki Dinamov navijač dobro sjeća najsjajnijeg trenutka Gondžićeve karijere. Igrala se 82. minuta derbija s Hajdukom na Maksimiru u prosincu 2000. godine kada je ušao u igru, a u sudačkoj nadoknadi je zabio gol koji je Dinamu donio pobjedu. Bilo mu je 19 godina, ali uskoro mu je sreća okrenula leđa.

Čak devet puta operirao je koljeno i najavljena zvijezda brzo je splasnula. Nakon toga je igrao za zaprešićki Inter, Croatiju Sesvete, Zadar, austrijski Weiz, Otočac, a karijeru je završio u Savskom Marofu. Za dres koji je nosio kada je zabio gol Hajduku navijači i kolekcionari nudili su mu "milijune", ali ih nikada nije prihvatio. On je sve što mu je ostalo kao uspomena na nešto što je trebala biti fantastična karijera.

Oliver Zelenika

Najmlađi igrač na ovom popisu u svom životopisu ima i najvrjedniju stavku - Niko Kovač ga je vodio na Svjetsko prvenstvo u Brazilu kao trećeg golmana. Taj potez činio se naročito neobičnim s obzirom na to da je Zelenika imao jedva jednu ozbiljnu seniorsku sezonu iza sebe u kojoj nije bio prvi Dinamov vratar, s obzirom na to da je više utakmica branio Antonio Ježina. 

Zelenika je bez obzira na to bio smatran ogromnim golmanskim talentom i igračem koji ima puno prirodniji put nogometnog sazrijevanja od Mateja Delača, koji je s godinama postao sinonim za preskakanje koraka u karijeri koje dovodi do njenog raspada. 

Zelenika se nije uspio prodati, a dolaskom Eduarda izgubio je mogućnost da se dokaže u Dinamu. Uslijedio je trogodišnji period posudbi u Lokomotivu i Rudeš, da bi prije tri godine otišao u Lechiju iz Gdanjska. Preko nizozemskog NEC-a vratio se u HNL prije dva mjeseca, kada je potpisao za Varaždin.

PS. Nade s našeg popisa propalih talenata posložite u ranking listu i izaberite najdarovitijeg koji nije uspio. Možete ih pomicati na ljestvici s negativnim i pozitivnim glasovima.