PRIJE nešto više od godinu dana napunilo se godinu dana otkako nas je napustio veliki Jurica Jerković, a u Radunici njemu u čast napravljen je predivan mural, samo nekoliko metara dalje od stančića i dvora u kojemu je odrastao.

Na muralu su Jurica, Pele i Maradona.

Rodio se u Splitu 25. veljače 1950. godine. Započinje igrati u juniorima Hajduka 1963. godine. Završetkom juniorskog staža kratko vrijeme provodi u RNK-u Split. Vraća se pod staru murvu 1969. godine. Odigravši 529 utakmica i postigavši 219 zgoditaka, s Hajdukom osvaja tri prvenstva bivše države u sezonama 1970./71., 1973./74., 1974./75. i pet kupova 1972., 1973., 1974. godine i u sezonama 1975./76. i 1976./77.

Bio je vođa zlatne generacije Hajduka

Vođa zlatne generacije Hajduka zauzima u povijesti Kluba mjesto rezervirano samo za odabrane. Od bijelog dresa oprostio se 1. kolovoza 1978. godine utakmicom Hajduka protiv Aston Ville. Suigrači su ga na ramenima i sa suzama u očima iznijeli sa stadiona kod stare plinare. Odlazi u švicarski prvoligaš Zürich za koji igra od 1978. do 1984. godine. Godinu dana potom igra u dresu FC-a Lugano. Dvije godine za redom, 1982. i 1983., proglašen je najboljim strancem u švicarskom nogometu.

Istinski nogometni znalac, za kojeg nogometna lopta nije imala tajni, odigrao je za reprezentaciju Jugoslavije od 1970. do 1981. godine 43 utakmice – 42 kao nogometaš Hajduka, jednu švicarskog Züricha – i postigao šest zgoditaka. Za A reprezentaciju debitirao je u Beogradu 12. travnja 1970. godine u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske (2:2), a posljednju utakmicu odigrao je 29. prosinca 1981. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Grčke u Ateni (2:1) postigavši svoj posljednji reprezentativni zgoditak. Sudionik je dvaju svjetskih prvenstava, 1974. godine u SR Njemačkoj i 1982. godine u Španjolskoj, te završnice Europskog prvenstva 1976. godine u Zagrebu i Beogradu.

Dobitnik je Žute majice Sportskih novosti za najboljeg nogometaša prvenstva Jugoslavije u sezonama 1970./71. i 1975./76. Nogometna povijest posebno pamti dva njegova zgoditka. Prvi je bio u posljednjoj utakmici prvenstvene sezone 1973./74. protiv OFK-a Beograd na Karaburmi u 90. minuti, čime je osigurao Hajduku naslov prvaka. U velemajstorskoj akciji predriblao je dvojicu, trojicu domaćih igrača i postigao pobjedonosni drugi zgoditak, bacivši na stražnjicu Petra Borotu s dva lažnjaka.

Legendarni Carlos Alberto: Jugoslavija je Jerković

Drugi je zgoditak bio na brazilskoj Marakani 18. srpnja 1971. godine u oproštaju slavnog Pelea od aktivnog igranja nogometa. Na poluvremenu utakmice tadašnji izbornik Vujadin Boškov poslao ga je s klupe na zagrijavanje. Uskoro je ušao u igru postigavši izjednačujući zgoditak za 2:2. Oduševio je publiku volej udarcem s otprilike 25 metara udaljenosti. Lopta je uletjela pod samu prečku, u rašlje. Sljedećeg jutra brazilske su novine donijele izjavu Carlosa Alberta, proslavljenog braniča Carioca: ''Jugoslavenska reprezentacija je onaj igrač s brojem četrnaest.'' Taj je broj Jurica nosio na utakmici kad se od nogometa oprostio najveći nogometni virtuoz što ga je svijet ikada imao, legendarni Pele.

Igrao i s Peleom i s Maradonom

Nastupio je godine 1987., na jednom revijalnom nastupu za reprezentaciju svijeta, zajedno s Maradonom, Boniekom, Brancom i Dirceuom. 

Po završetku nogometne karijere obavljao je od 1986. do 1990. godine dužnost direktora Hajduka.

Dobitnik je Hajdukovog priznanja Zlatne kapetanske trake. Imao je čast tijekom igračke karijere u veljači 1975. godine postaviti kamen-temeljac novog stadiona Hajduka na Poljudu.

Zbog svoje igre i pristupa igri pravi je nogometni intelektualac. Na teren je izlazio kao profesor za katedru pokazati ono što je lijepo u nogometu, ostavljajući drugima da iskažu onu drugu stranu.

O njemu ponajviše govori natpis na istočnoj tribini stadiona, kod plinare, prilikom njegovog oproštaja od bijelog dresa: Radunica kala mala, velikana Juru dala!

Dirljiv oproštaj Torcide od svoje legende

Na mjestu gdje je bila njegova druga kuća, na Starom Placu, od Jerkovića se prije godinu dana oprostila Torcida, njegova druga obitelj. Navijačima Hajduka pridružili su se i mnogobrojni građani.

Na travnjaku su zapaljene svijeće formirali u Jerkovićevu "desetku", koju je nosio na leđima i na ovom mjestu zabijao za svoj Hajduk. Za Jerkovića su na Starom Placu tada gorjele baklje i pjevale su se hajdučke pjesme. Bio je to veličanstven, a opet intiman oproštaj Splita od velikog kapetana.