ZRINKA LJUTIĆ bori se za slalomski Mali kristalni globus te je u vrhu ukupnog poretka za Veliki. Sjajna 21-godišnja hrvatska skijašica sezonom iz snova probudila je interes hrvatske javnosti za zimskim sportom koji su u našoj zemlji obilježili Janica i Ivica Kostelić.

Dok Ljutić čeka posljednju utrku kako bi obranila prvu slalomsku poziciju, dvije godine mlađi sunarodnjak Matija Legović već je ugrabio juniorski Veliki kristalni globus i Mali kristalni globus. Ali ne u skijanju, već u biatlonu.

Mladić iz mjesta Brod Moravice u Primorsko-goranskoj županiji protekli tjedan zauzeo je sedmo mjesto u utrci sa zajedničkim startom na 12 kilometara u švedskom Östersundu, što mu je bilo dovoljno za potvrdu prvog mjesta u ukupnom poretku Svjetskog kupa. Na vrhu je s 578 bodova ispred Poljaka Grzegorza Galice s 499 i Nijemca Linusa Kespera s 464 boda.

Matija Legović dao je intervju za Index

Uz Veliki kristalni globus, Legović je ove sezone osvojio i Mali kristalni globus kao pobjednik juniorskog Svjetskog kupa u disciplini sprint. Par dana nakon velike pobjede javio se iz Estonije te dao intervju za Index. Otkrio je kako ga brojni novinari zovu i poručio da se ne osjeća poput senzacije, osobito zato što je već ranije osvajao europske i svjetske medalje.

Opisao je mjesto iz kojega dolazi i prepričao kako je ondje provodio djetinjstvo, koje je za razliku od većine vršnjaka bilo ispresijecano biatlonskim natjecanjima. Dočarao je koliko je teško pucati tijekom natjecanja kada je temperatura u minusu i na kraju odgovorio na pitanje bi li, da nije zadovoljan uvjetima u Hrvatskoj, ikad nastupao za drugu reprezentaciju, kako je to 2010. učinio Jakov Fak prešavši pod slovenski savez.

Osvojili ste Veliki kristalni globus u juniorskom Svjetskom kupu. Kakvi su dojmovi tjedan dana nakon pobjede?

Svi smo zadovoljni. Velik uspjeh, možda i najveći u mojoj karijeri. Otvorio sam si još vrata, pokazao sam da mogu konkurirati najboljima.

Je li se što promijenilo u Vašem životu nakon osvajanja Svjetskog kupa? Ima li poziva sponzora, medija, veće pozornosti?

Puno novinara me je zvalo, dao sam minimalno deset intervjua. Nije bilo sponzorskih upita, ali nadam se da hoće, puno bi mi pomogli.

Deset intervjua je puno u kratkom roku. Je li Vam to pritisak ili Vam je drago što zovu?

Drago mi je, to je dio uspjeha.

Na više mjesta zove Vas se senzacijom. Osjećate li se kao zvijezda?

Već sam imao tako dobre rezultate, navikao sam se na to da sam drugima senzacija. Na mene osobno to nije utjecalo, imam i veće ciljeve.

Kakve su reakcije konkurenata, primjerice drugoplasiranog Poljaka Grzegorza Galice i trećeplasiranog Nijemca Linusa Kespera? Kažu li što Norvežani, koji imaju najvećeg biatlonca u povijesti, Johannesa Thingnesa Bøa?

Čestitaju mi, ipak svi žele Veliki kristalni globus. Norvežane vidim jednom godišnje u mojoj konkurenciji jer oni ne nastupaju na juniorskim kupovima, već u domaćim natjecanjima i na svjetskim prvenstvima. Gotovo se uopće ne družimo, tek ponekad razgovaramo na treningu. Veće zemlje idu u hotele, pa se možda i druže, ali mi smo uvijek odvojeni, zbog čega nam je druženje onemogućeno.

Pokušavate uloviti jeftiniji smještaj?

Naravno, moramo jer Savez ne bi dugo opstao kada ne bismo štedjeli. Navikli smo na to, uzimamo jeftinije smještaje kako bismo na ljeto imali više vremena na pripremama.

Osjećate li se zakinutim s obzirom na takve uvjete ili ste zadovoljni?

Zadovoljan sam, uvjeti su sve bolji. 

Osvojili ste i Mali kristalni globus u sprintu te bili drugi u disciplini masovni start. Koja Vam je disciplina omiljena?

Najviše volim sprint. Ako ste u biatlonu slab trkač, onda ste najbolji u individualnoj disciplini jer je ondje pucanje najvažnije. Pogodite li, prvi ste. A u sprintu morate biti dobar strijelac, ali i trkački dobri. U mass staru mi je malo nedostajalo, s time da u dvije-tri utrke juniorskog Svjetskog kupa nisam ni nastupio.

Osvajanje Svjetskog kupa nije Vam prvi veliki uspjeh. Bili ste prvi u masovnom startu na Europskom prvenstvu, na Svjetskom prvenstvu u Kazahstanu uzeli ste srebro u sprintu te broncu u individualnoj utrci, u Slovačkoj ste imali zlato i broncu na Svjetskom prvenstvu, a u Estoniji dva srebra. Jesu li to usporedivi rezultati sa Svjetskim kupom, veći ili manji?

Svjetska prvenstva su uvijek teža, konkurencija je jača, osobito zbog Norvežana. U svakoj utrci koju sam trčao na Svjetskom prvenstvu pobijedio je Norvežanin. Najbolji su. Imaju prednost jer se pripremaju samo za to.

Imaju puno svojih utrka, ne zamaraju se ničime drugim, kao ja sa Svjetskim kupom. Norvežana je u juniorskoj konkurenciji na stotine. Teško im je izabrati tko će ići na Svjetsko prvenstvo ili juniorske kupove. 

Dolazite iz mjesta Brod Moravice u Primorsko-goranskoj županiji. O kakvom je mjestu riječ i kakav je ondje život?

Općina ima 50 naselja i živi se u prirodi. Kada sam doma, na rolama treniram na lokalnoj cesti dugoj osam kilometara. Volim prirodu, često se vozim na biciklu. More nije daleko, a i blizu smo rijeke Kupe. Stvarno je jako lijepo.

S obzirom na globalno zatopljenje, koje dovodi do nedostatka snijega na natjecanjima zimskih sportova, jeste li primijetili promjene u prirodi?

Prije je bilo više snijega i temperature se češće mijenjaju. Sada sam na natjecanju u Estoniji, gdje je deset stupnjeva i samo na stazi ima snijega. Baveći se biatlonom, bio sam u Salt Lake Cityju, Kazahstanu, Francuskoj, Njemačkoj, svim skandinavskim zemljama, balkanskim državama...

Prošao sam cijelu Europu. Svi imaju problem s globalnim zatopljenjem, samo u Skandinaviji bude hladnije iako je i ondje na kraju sezone bilo pretoplo. Moramo živjeti s time. 

Kako je izgledalo Vaše djetinjstvo s obzirom na to da bavljenje biatlonom podrazumijeva putovanja na treninge i natjecanja diljem Europe, pa i svijeta?

Skijaškim trčanjem počeo sam se baviti s četiri godine. S 9-10 godina krenuo sam sa zračnom puškom, a od 15. godine s malokalibarskom. Do 12. godine trenirao sam doma, s povremenim odlascima u Sloveniju. Trenirali smo zbog zabave, bili smo djeca.

Nakon 12. godine su mi roditelji plaćali pripreme kako bih išao s reprezentacijom jer je inače potrebno imati barem 15 godina kako bi se ušlo u reprezentaciju. Primjerice, bio sam u Češkoj i Italiji, gdje sam puno napredovao. Dobro su investirali, haha.

Mladi danas ne mogu bez tehnologije i mnogi govore da je sve manje djece na igralištima. Vi ste, pak, odmalena po cijele dane u prirodi.

Svi smo danas uz tehnologiju, što me živcira. Mladi su prečesto na mobitelu, ne znaju što bi radili sa sobom. Manje je djece na igralištima, već su od pete godine na mobitelima. Nikako nisam fan toga.

Svaka disciplina ima pucanje u ležećem i stojećem položaju. Opišite kako se osjećate kada nakon sprinta, na hladnoći, morate uzeti pušku, smiriti se i gađati.

U sprintu je kraća distanca od deset kilometara. U svakom krugu ideš maksimalno, ali moraš paziti da ne odeš u crveno i da te ne presiječe. Stoga mi je u sprintu ponekad teže pucati nego u utrkama u kojima imam po četiri pucanja.

Hladnoća je također problem. Katastrofa, još ako vjetar puše... No to je dio biatlona. Juniori se mogu natjecati na temperaturama do -15, a seniori do -20. Prsti ozebu i ne osjetite okidač. Teško si je pomoći, ne znam kakve bi rukavice trebao imati. Možeš uzeti deblje, ali onda ne možeš osjetiti okidač. Moraju biti tanke, a dovoljno tople.

Koja je najniža temperatura koju ste doživjeli?

Bilo je to -25, a u Hrvatskoj -20.

Što sve uključuje oprema s kojom se natječete?

Štapove od 200 do 500 eura, pušku od 4000 eura, a s karbonskim kundakom još 2500, skije i cipele od oko 600-700 eura, rukavice dobijem od sponzora, tu su i dresovi, sat, bicikl za treniranje...

Posljednja ste godina srednje škole, smjer mehatronika, i predstoji Vam još jedna sezona u juniorskoj konkurenciji te ćete imati priliku braniti naslov osvajača Svjetskog kupa. Sezona je pri kraju, što Vas očekuje u narednim mjesecima?

Mislio sam da ću imati još dvije sezone u juniorskoj konkurenciji, no pravilnik će se mijenjati tako da ću imati još jednu. Slijede mi povratak kući, proslava i odmor, a od svibnja treniranje do kraja studenog, kada počinje nova sezona.

Plan je profesionalno se baviti biatlonom?

Rezultati su temelj za profesionalizam, vidi se da napredujem. Vjerujem da mogu biti dobar u Svjetskom kupu, ali imam još vremena doći do te razine. Sposoban sam za različite sportove. Da nije biatlon u pitanju, bio bih dobar u nekom drugom sportu.

Vaš kolega i sunarodnjak Jakov Fak je 2010. prestao nastupati za Hrvatsku i prebacio se u Sloveniju, koja mu je nudila bolje uvjete za rad. Biste li se Vi odlučili na to kada ne biste bili zadovoljni uvjetima u Hrvatskoj?

Ne vidim kako bi se moj prelazak pod drugi savez mogao dogoditi. Hrvatski savez napreduje, uvjeti su sve bolji. Jakov je imao lošije uvjete od Slovenaca, koji su u usporedbi s Hrvatskom bili dan i noć. Ne planiram otići, a Jakovu nimalo ne zamjeram, to je napravio za svoju dobrobit, morao je to napraviti.