TEK JE NEŠTO više od mjesec dana otkako je 20-godišnji napadač Marin Ljubičić napustio Hajduk, a u tom kratkom razdoblju već je zabio devet službenih golova, jednako kao u cijeloj karijeri u Hajduku, koja je trajala 44 utakmice. U austrijskom LASK-u za taj su mu učinak trebala samo četiri nastupa.

Velike stvari najavio je već na debiju u pripremnoj utakmici protiv rumunjskog Rapida, kada je zabio nakon samo 12 minuta igre. U prvom kolu kupa niželigašu je zabio triput u razmaku od 12 minuta, a bio je strijelac i na prva dva prvenstva okršaja - protiv Austrije Klagenfurt imao je gol i asistenciju u pobjedi 3:1, a protiv Austrije Beč pogodio je za vodstvo u remiju 1:1.

Konačna eksplozija dogodila se ove subote kada je Wolfsbergeru zabio čak četiri gola u gostujućoj pobjedi 5:1, pa je sa šest golova iz prva tri kola izjednačio rekord austrijske lige koji su prethodno postigli Tibor Nyilasi 1983. i Oliver Bierhoff 1990. godine.

Ljubičić je prije dvije sezone nakon ulaska u prvu momčad djelovao kao svijetla budućnost kluba, ali povratkom Nikole Kalinića izgubio je dobar dio minutaže i uglavnom igrao na krilu umjesto na prirodnoj poziciji središnjeg napadača. U potrazi za većom ulogom i boljim uvjetima za razvoj otišao je na posudbu u LASK, koji ga na kraju sezone može otkupiti za samo 2.4 milijuna eura, što u ovom trenutku izgleda kao bagatela.

U razgovoru za Index objasnio je zašto je tako uzletio u Austriji, otkrio kakvu je klupsku tradiciju morao odraditi nakon subotnja četiri gola, što očekuje od sezone, ali i kako proživljava Hajdukove uspjehe ovog ljeta te namjerava li se vratiti na Poljud.

Kako si doživio subotnju utakmicu s četiri gola?

Bilo je malo očekivano, mislili smo da će WAC biti tvrđi, čvršći i da će ga biti teže pobijediti, a kamoli mu dati ovoliko golova. Otvorilo nam se na početku, oni također igraju Europu pa su možda bili umorni. Ali gol u prvoj minuti ih je šokirao, nama se otvorilo pa smo zabijali kao na traci. Sretan sam, zadovoljan i ponosan, napokon mi se otvorilo.

Kako si proslavio? Jesi li vodio suigrače na večeru ili nešto slično?

Ne, tamo se pjeva nakon utakmice, neku pjesmu o LASK-u. Morao sam stajati u krugu i voditi pjesmu. Na njemačkom je, ali nešto kratko i nije komplicirano.

Kako objašnjavaš ovako dobar početak sezone?

Kad sam krenuo na pripreme s Hajdukom, bio sam spreman u glavi, motiviran, željan, gladan golova, igre, minuta, terena, svega. Kad sam odlučio otići, samo sam nastavio tako, na treninzima i utakmicama, a sad se vraća ono što sam dao. Nadam se da će mi se i dalje tako vraćati.

Zašto si odlučio otići u LASK?

Imao sam ponude za posudbu iz hrvatskih klubova, ali najviše sam želio otići van države, da se maknem od svega, fokusiram se samo na nogomet, ne gledam medije... Moji agenti mislili su da mi najviše paše austrijski nogomet da se isprofiliram. Zasad je odlično, otvara mi se, za mladog napadača je vrlo važno da igra i zabija.

Koliko je uspjesima pridonijela činjenica da igraš na prirodnoj poziciji, jedinog napadača u sustavu 4-2-3-1?

To mi najviše odgovara, imam najviše slobode, mogu se kretati na obje strane, napadati s obje strane. Igramo napadački, cijela liga je takva, igra se otvoreno, a to je dobro za nas brže igrače koji imamo mogućnosti za ubacivati se iza zadnje linije.

Kakva je razlika između austrijske i hrvatske lige?

Upravo u tome što se ovdje igra brzo i napadački, ne gledaju se previše greške. Ako pogriješiš, nije bitno, uvijek se gleda samo prema naprijed i kako zabiti gol, bez obzira na razliku. U Hrvatskoj je u prva četiri kluba kvaliteta malo veća, tamo su tehnički bolji igrači, ali ovdje se igra puno brže, što mi puno više odgovara.

Jesi li u Linzu sam ili si poveo koga sa sobom?

Na početku su mi došli roditelji pomagati mi sa stanom nekih tjedan dana, pa sam neko vrijeme bio sam, a onda mi je došla cura. Ona ima fakultet u 10. mjesecu, a do tada ćemo iskoristiti vrijeme. Klub ima stanove i predložio mi je ovaj, lijepo sam se snašao, dobra je lokacija, blizu grada, u blizini se gradi novi stadion.

Kako se sporazumijevaš sa suigračima? U kadru su Crnogorac, Srbin i tri Austrijanca s "našim" imenima...

Najteže je kad imaš toliko Balkanaca sa sobom (smijeh). Držimo se stalno skupa, a s ostalima pričam na engleskom. Ali počeli smo učiti njemački, imamo satove, hvatam pomalo, stalno na treningu pitam što nešto znači... Nadam se da ću se uskoro moći sporazumijevati.

Bi li volio ostati ili se vratiti u Hajduk na kraju sezone?

Meni je najbitnije da se isprofiliram i ostvariti dobar rezultat i mislim da sam na dobrom putu. Zabiti što više golova, što više asistirati, ostvariti što bolji plasman, a onda ćemo vidjeti. Zna se da LASK ima pravo otkupa, pričat ćemo na kraju sezone, ali na kraju malo toga ovisi o meni.

Jesi li gledao Hajduk protiv Vitorije?

Hajduk je odigrao najbolju utakmicu otkad ga ja gledam. Pomeli su Vitoriju, nadam se da će i u Portugalu pa se čeka Villarreal. Nadam se da će tako nastaviti i u ligi.

Foto: Miroslav Lelas/PIXSELL

Je li za Hajduk bolje da uđe u skupinu Konferencijske lige ili da se posveti borbi za naslov prvaka?

Hrvatski klubovi prije nisu imali tako jak kadar da mogu paralelno igrati ligu i Europu. Ne znam što bih rekao, ali za Hajduk je najveći cilj ući u skupinu, kako zbog financijskih razloga tako i zato što odavno tamo nije bio i da bi se publici donijelo zadovoljstvo, da gleda pravi, moćni Hajduk. Trebali bi minimalno ponoviti lanjski uspjeh u Kupu i boriti se za prvo mjesto u prvenstvu.

S kim si ostao u najčešćem kontaktu iz Hajduka?

S Biukom sam ostao najbolji, čujemo se skoro svaki dan. I njega je stvarno dobro krenulo, rasteretio se nekih stvari, kažu da je bio jedan od najboljih na pripremama, a tako je bilo i protiv Vitorije. Nema se reći što drugo nego da tako nastavi i da će sve ostalo doći.