TRI SVJETSKA prvenstva, 34 stadiona i 11 milijardi i 165 milijuna eura potrošenih za njihovu izgradnju nogometna su bilanca drugog desetljeća u ovom mileniju, govorimo li o najvećim natjecanjima reprezentacija, izračunali su u španjolskom AS-u.

Dakle, Južna Afrika, Brazil i Rusija ulupali su više od 11 milijardi eura na izgradnju stadiona koji propadaju, prenamijenjeni su ili se koriste u originalne svrhe, ali s tužnom posjećenošću.

JAR-u je trebalo šest, a Brazilu pet godina da izađu iz minusa

Organizacija Svjetskog prvenstva zahtijeva velika ulaganja, ali u teoriji nosi nevjerojatnu zaradu ako je se zna u potpunosti iskoristiti. Iako sve tri zemlje prijavljuju stalno povećanje prihoda, posebno u turističkom sektoru, bilanca nije ni izbliza onakva kakvu su očekivale.

Samo je Rusija zabilježila brze benefite, dok je Južna Afrika koja je uložila četiri milijarde eura na izgradnju stadiona za SP 2010., tek 2016. nadoknadila uloženo. Brazil je uložio nešto više od tri milijarde u izgradnju stadiona za SP 2014., a tek je ove godine izašao iz minusa, ali od očekivanog razvoja ekonomije nije bilo ništa.

Samo tri od 34 stadiona ispunjavaju više od pola kapaciteta

Uzmu li se brojke svih triju posljednjih svjetskih prvenstava, spomenuta 34 stadiona ispunila su samo 23,2% svojih kapaciteta. Posebno su porazne brojke u Južnoj Africi (9,7%), nešto bolje u Brazilu (22,9%), a donekle pristojne u Rusiji (37%). Samo tri stadiona redovito (barem 15 puta u sezoni) prelaze ispunjenost od 50% i sva tri su u Rusiji.

Otkriće Arena, na kojoj igra moskovski Spartak, u prosjeku prima 30.941 gledatelja, a kapacitet joj je 46.990. Kretovski u Sankt Peterburgu, dom Zenita, u prosjeku ispunjava 48.122 od ukupnih 69.500 mjesta, a stadion u Rostovu 31.034 od 43.702. Lužnjiki u Moskvi, kao i Maracana u Riju, imaju dobru posjećenost, ali na njima igra samo reprezentacija, i to ne više od pet puta godišnje.

Četvrtoligaški nogomet na stadionu za SP

U cijeloj priči ne pomaže ni razina nekih od klubova koji nastanjuju ove stadione. Na Pernambucu i na Amazoniji igra se brazilski trećeligaški, a na Areni das Dunas četvrtoligaški nogomet. U Cuiabi je nogometno zdanje već skoro u ruševinama, a u Brasiliji je dio stadiona pretvoren u autobusnu postaju.

U Južnoj Africi stanje bi bilo još gore da nema drugih, u toj zemlji popularnijih sportova, koji se mogu igrati na stadionima za SP, poput ragbija, atletike ili kriketa. Oni su od zaborava spasili stadione u Pretoriji, Nelspruitu, Bloemfonteinu i Port Elizabethu, a nogomet se redovito prati samo u Johannesburgu, na kojem Kaizer Chiefse u prosjeku gleda više od 10.000 ljudi.