BIO JE OŽUJAK 2016. godine. Romelu Lukaku zabio je dva gola, Everton je pobijedio Chelsea 2:0 i ušao u polufinale FA kupa, a sve to s tribine gledao je Farhad Moshiri koji je samo par mjeseci ranije kupio 49.9 posto dionica kluba. Najavio je skorašnje preuzimanje i većeg paketa vlasništva te potpuno novu eru u povijesti slavnoga kluba iz Liverpoola.

Everton je tu sezonu završio na 11. mjestu, u polufinalu FA kupa je ispao od Uniteda golom Martiala u sudačkoj nadoknadi, ali navijači su bili optimistični jer su dolazak novog vlasnika vidjeli kao novi početak kluba. Nije Everton dotad bio pretjerano neuspješan. Spomenuto 11. mjesto, koje je osvojio i sezonu ranije, bilo je najlošiji rezultat u zadnjih deset godina. 

Od borbe za Ligu prvaka do borbe za goli život

U međuvremenu je klub bio triput peti i blizu Lige prvaka, svaki put je bio u prvih osam ekipa, ali mu je trebao neki poguranac da se ozbiljnije potuče s najjačima u borbi za velike stvari. Točno šest godina i 612 milijuna eura kasnije Evertonu također treba poguranac, ali za - ostanak u ligi.

Način na koji je iranski milijarder vukao poteze, uglavnom krive, i odvukao Everton prema borbi za ostanak izučavat će se na studijima sportskog menadžmenta. Moshiri je u šest godina primijenio isto toliko trenera, kroz svlačionicu su prošla 32 nova igrača (samo oni koji su plaćeni), navukao je na sebe bijes navijača i sad, kad više nema nikakvog izlaza, najavio je da prodaje klub.

Osam kola prije kraja prvenstva Everton je bod iznad zone ispadanja. To je dobra vijest. Loših je nekoliko. Prva je da momčad Franka Lamparda na terenu izgleda kao skupina ljudi koji su se prvi put susreli na haklu i koja ima šest poraza u zadnjih sedam kola. Druga je da u preostalih devet utakmica (ima zaostale s Palaceom i Leicesterom) Everton ima uvjerljivo najteži raspored od konkurenata.

Sutra dočekuje Manchester United koji se grčevito bori za Ligu prvaka. Dva tjedna kasnije igra gradski derbi s Liverpoolom, onda ide u goste Chelseaju, a do kraja sezone čeka ga još jedna utakmica s Leicesterom te gostovanje kod Arsenala u zadnjem kolu koji će se također boriti za Ligu prvaka. Od izravnih konkurenata igra samo s Watfordom, i to u gostima, a s obzirom na trenutačnu formu, navijači nemaju pravo ni na malo optimizma.

U prvoj ligi od 1954.

Za većinu klubova s dna tablice Premier lige ispadanje u niži rang ne bi bilo takva katastrofa, ali za Everton bi to bio debakl epskih proporcija. Ne samo zbog činjenice da je Everton jedan od starih "Big Six" klubova i da je u prvoj ligi od 1954. godine nego i zbog strahovitog udarca koji bi to imalo na klupske financije, odnosno budućnost.

Temelji za Evertonov krah, kako god ova sezona završila, udareni su tog prvog ljeta nakon Moshirijeva preuzimanja kluba. Ohrabren prodajom Johna Stonesa u City za 55 milijuna eura, Everton je u ljeto 2016. spiskao 86 milijuna eura na nove igrače. Bio je to rekordni Evertonov prijelazni rok, ali istovremeno i najjeftiniji u sljedeće četiri godine.

Sve se činilo logičnim. Na klupu je doveden Ronald Koeman koji je sezonu 2015./2016. sa Southamptonom završio na fantastičnom šestome mjestu. Koeman je inzistirao na Yannicku Bolasieju, Morganu Schneiderlinu, Ashleyu Williamsu, Ademoli Lookmanu i još nekim igračima i Moshiri mu je sve to omogućio.

Prva Koemanova sezona bila je solidna iako je u finišu igrao dosta slabo. Everton je završio sedmi, ali sve to trebalo je biti podloga za ono što je slijedilo, a to je bio ljetni prijelazni rok 2017. godine. Koeman se plasirao u Europa ligu, a tog ljeta Moshiri mu je dao praktički neograničen budžet za igrače. Nizozemac ih je doveo devet za 203 milijuna eura i spremao je napad na LP.

No tog ljeta ostao je bez Romelua Lukakua koji je prodan Unitedu za 85 milijuna eura i par mjeseci kasnije Koeman je dobio otkaz nakon poraza od Arsenala i senzacionalnog pada u zonu ispadanja. Nizozemac je kukao da nije kupio zamjenu za Lukakua i da je to bio ključ loše Evertonove igre, ali još jedna sezona propala je i prije nego što je praktički počela.

Potpuno kriva ideja

I Moshiri i Koeman željeli su ono što su mnogi prije njih pokušavali, ali nisu uspijevali: stvaranje momčadi preko noći i uspjeh preko noći, i to ne bilo kakav, nego borbu s najjačim svjetskim klubovima u najjačoj ligi svijeta, a to nije bilo tako jednostavno osim ako nisi Chelsea i City pa od preuzimanja kluba pokupuješ sve najbolje što se nudilo. No ni to nije bila garancija, nego su se i te momčadi stvarale godinama.

Nakon Koemanova odlaska momčad je preuzeo Sam Allardyce koji je zatekao kaotičnu svlačionicu, mučio se sa selekcijom skupih igrača koje je Koeman doveo, ali je nekako uspio dovući Everton do respektabilnog osmog mjesta.

Loše dvije sezone s politikom "kupit ćemo sve što možemo" nisu puno značile vodstvu kluba koje je s istom praksom nastavljalo iz sezone u sezonu. Rezultati su uglavnom bili isti ili slični kao i prije Moshirijeva dolaska sve do zadnje dvije sezone, kad je postalo jasno da dobro biti neće.

Na klupu je u ljeto 2018. sjeo perspektivni Marco Silva koji je stukao još 100 milijuna eura na nove igrače. Završio je osmi, da bi u jesen 2019. dobio otkaz nakon što je klub još jednom završio u zoni ispadanja. U pokušaju da spasi stvar, Moshiri je povukao veliki potez. Doveo je Carla Ancelottija, jednog od najvećih europskih trenera, i dao mu 11 milijuna funti plaće da spasi klub.

Nakon što je osvajao sve živo s Juventusom, Milanom, Chelseajem, PSG-om, Realom i Bayernom, veliki Carletto našao se nakon epizode u Napoliju u situaciji da se s nekim mora boriti za ostanak. Odradio je to bez problema i Everton je završio 12., a za sljedeću sezonu Ancelotti je doveo neke svoje bivše igrače (Allan, James) i sezonu 2020./2021. otvorio je sa sedam pobjeda u svim natjecanjima.

Ancelotti pobjegao kad ga je pozvao Real

No Evertonova momčad nije bila dovoljno dobra za nešto više od toga iako je pod Ancelottijem Everton prvi put u deset godina pobijedio Liverpool i prvi put na Anfieldu od 1999. godine, ali opet je momčad završila na desetome mjestu. Ancelottiju je stigao poziv od Reala i Talijan je zahvalio Moshiriju na zanimljivoj avanturi i otišao u Madrid.

Od svih ljudi koje je Moshiri mogao dovesti umjesto Ancelottija vjerojatno najlošiji izbor bio je Rafa Benitez. Ne zato što je, ne daj bože, Španjolac loš trener, nego zato što je ikona Liverpoola i što je kao trener najvećeg rivala nazvao Everton malim klubom. 

Engleski medij taj potez nazvali su najkontroverznijim u Evertonovoj povijesti, no počelo je dobro. Benitez je dočekan uglavnom pljeskom na prvoj utakmici na Goodison Parku, a sezonu je otvorio s četiri pobjede u prvih pet utakmica te je remizirao na Old Traffordu s Unitedom.

No svi su znali da Beniteza od toksične atmosfere i rata s navijačima dijeli samo mala rezultatska kriza i tako je i bilo. Ozlijedio mu se Dominic Calvert-Lewin, a nakon poraza od West Hama u listopadu 1:0 Everton je protiv Watforda do 78. minute vodio 2:1, da bi na kraju izgubio 2:5 i onda je sve eksplodiralo. Zaredali su se porazi, Benitez je ušao u otvoreni sukob s direktorom Marcelom Brandsom koji je nakon poraza od Liverpoola i vrijeđanja navijača jednostavno početkom prosinca otišao iz kluba.

Benitez nije imao šanse

Benitez se u međuvremenu posvađao i s Lucasom Digneom, miljenikom navijača i jednim od najboljih igrača, te ga je u siječnju prodao Aston Villi. Spasiti ga je moglo samo neko čudo koje se nije dogodilo, a na zub su i njega i upravu uzeli navijači.

Na Carrow Roadu protiv Norwicha pojavili su se brojni transparenti protiv Beniteza i uprave, navijači su brutalno izvrijeđali igrače nakon poraza i čak su pokušali doći do klupe i pa ni Moshiri više nije mogao braniti Beniteza. Smijenio ga je u siječnju ove godine, a Everton je počeo strelovito tonuti prema dnu.

Moshiriju je trebao netko iskusan, trener koji je u takvoj situaciji bio puno puta u karijeri i koji, kad gori, zna uzdrmati momčad koja nije najbolja, ali sigurno nije toliko loša da bi ispala iz lige. No, od svih rješenja, Moshiri je izabrao najlošije. Na klupu je doveo neiskusnog Franka Lamparda koji je imao jako malo vremena da riješi jako puno problema i sad je potpuno jasno da to, u ovim trenerskim godinama, nije u stanju.

Lampard je dobio samo dvije prvenstvene utakmice, a pritom je imao i dosta problema s disciplinom. Dva kola zaredom njegovi igrači dobili su crvene kartone, u četvrtfinalu FA kupa su sramotno izgubili od Crystal Palacea 4:0, a potpuni raspad sistema u Evertonu dogodio se u srijedu u odgođenoj utakmici 19. kola protiv Burnleya.

Moshiri gurnuo Lamparda pod autobus

Bila je to utakmica koja je mogla kupiti barem malo mira Lampardu i momčadi uoči teškog rasporeda koji ih čeka. Na poluvremenu su vodili 2:1 golovima Richarlisona iz penala, da bi se raspali u nastavku i serijom nevjerojatnih pogrešaka pet minuta prije kraja primili gol za 3:2. Upravo je taj gol Maxwela Corneta slikovito prikazao sve ono što godinama nije valjalo u Evertonu. 

I što sad? Teško je išta predvidjeti osim činjenice da bi ispadanje bilo čisti horor za klub koji na plaće troši oko 90 milijuna funti godišnje. Eventualnim ispadanjem u Championship prihodi kluba drastično bi pali, a ne bi ga mogao spasiti ni "parachute payments", odnosno novac koji se isplaćuje klubovima koji su ispali iz lige kako bi pokrpali budžet.

No to u prosjeku donosi oko 15 posto budžeta za plaće, a nema sumnje da bi u slučaju ispadanja iz lige većina igrača napustila klub i pitanje je u kakvom sastavu bi krenuo u borbu za povratak. Sve to je još teorija i Everton i dalje odlučuje sam o sebi.

U sljedeća četiri kola igra s Unitedom, Leicesterom, Liverpoolom i Chelseajem. Do, uvjetno rečeno, lakšeg rasporeda sve će biti puno jasnije, a možda već i izgubljeno.