Tekst: Zvonko Alač
Foto: AFP

POD Dunginim zapovjedništvom nema umiranja u ljepoti i iskradanja iz kampa zbog pijanki, samo lov na rezultat u kojemu su svi igrači jednaki.

Mnogi su cvilili kako se to čovjek koji je obilježio 90-te kao atipični kapetan brazilske reprezentacije (teški fizički radnik sredine terena) usudio u Južnu Afriku ne voditi zvijezde kao što su Ronaldinho, Adriano ili Diego i u Brazilu se nakon objave imena 23 igrača koji idu na SP veća polemika i rasprava vodila oko onih koji nisu pozvani.

Dunga, naravno, ima potpuno pravo što tri pala velikana nije poveo u Afriku: Ronaldinho je ozbiljan nogomet posljednji put igrao prije tri godine, nakon čega su tulumarenja uzela danak. Igranje po načelu "kada mu se da" za Berlusconijev propali gigant nikako ne može impresionirati Dungu koji je kao igrač formativne godine odradio u talijanskoj nogometnoj provinciji (Pisa, Pescara, Fiorentina) pa nema razumijevanja za mušičave zvijezde kao što su Ronaldinho ili labilni Adriano. Da uzme tankoćutnog napadača Flamenga, morao bi u ekspediciju povesti još čuvara i psihologa, jer nekada veliki talent se ne može odlučiti jel mu draže stanje melankolije ili razuzdanog pijančevanja.

Diego je u Juventusu prvu talijansku sezonu odradio katastrofalno, ali je isti dojam ostavio i njegov suigrač Felipe Melo, pa je ipak na popisu, dok na njemu nema Alexa, braniča Chelseaja. Međutim, Dunga se ne opterećuje imenima i zvijezdama (bez pardona je iz reprezentacije izbacio Ronalda), njemu je jedino bitan konačan cilj - osvajanje titule svjetskog prvaka. Kako god završila avantura u Južnoj Africi, najavio je odlazak nakon SP jer smatra da su četiri godine na najvrućoj klupi svijeta sasvim dovoljne.

Kako je ruglo nacije postao junak

Na nju je Dunga sjeo prije četiri godine bez ikakvog iskustva ali to mu nije smetalo da već godinu poslije u Venecueli osvoji Copa Americu, kontinentalni naslov Južne Amerike i to pobjedom u finalu 3:0 nad favoriziranim Argentincima.

Pobijedio je i u generalnoj probi za SP, na Kupu konfederacija prošlog ljeta u Južnoj Africi. Upravo se u finalnoj pobjedi nad SAD-om ogleda mentalitet koji je usadio u momčad potpuno demoraliziranu neuspjehom (četvrtfinale) na SP 2006. Amerikanci su status iznenađenja Kupa dokazali vodstvom 2:0 ali se Brazil vraća u drugom poluvremenu sa dva zgoditka Luisa Fabiana dok za pobjedu i potpuni preokret pet minuta prije kraja pogađa Lucio.

Luis Fabiano (prvi strijelac Kupa konfederacija, najefikasniji Brazilac u kvalifikacijama za SP) i Robinho, prvi topnik spomenute Copa Americe, napadački su dvojac kojeg loptama hrani Kaka, a u kvalifikacijama za SP odlično im je (5 golova) sekundirao Villarrealov napadač Nilmar.

Upravo će u kvalifikacijama za SP Brazil i Dunga doći do još jedne velike pobjede u posljednje tri godine - u ključnom ogledu za potvrdu prvog mjesta (i ponižavanje najvećeg suparnika) Argentina nije imala šanse (1:3), iako se na Maradonino inzistiranje igralo na vrućem terenu u Rosariju. Opet je Luis Fabiano s dva gola potvrdio da je prvi brazilski napadač.

Brazil po pravilu ne igra dobro kvalifikacije za SP ali ovaj put bila je to druga pjesma - Selecao je u 18 utakmica primio tek 11 golova, a Dunga si je mogao priuštiti luksuz da u dvije posljednje utakmice u skupini na teren pošalje kombiniranu momčad.

Sve je to postigao čovjek koji je nakon katastrofalnog nastupa Brazila na SP '90. bio predmet poruge jer nikako se nije uklapao u predodžbu o brazilskim nogometašima, ali je svima začepio usta kada je kao kapetan podigao trofej pobjednika SP-a četiri godine poslije.

Iako je '98. bio veteran u japanskoj ligi, opet je predvodio momčad do finala, a iz Francuske je poznata scena kada je zbog nedovoljnog zalaganja na terenu nasrnuo na Bebeta (jednu od najvećih zvijezda pobjedničke kampanje četiri godine prije) takvom žestinom da su ga suigrači morali smirivati.

Dunga kao izbornik neće podleći pritisku - pokazao je to i kao igrač: '94. je (za razliku od Baggija i Baresija) pogodio penal u finalnom raspucavanju protiv Italije, a četiri godine poslije je nakon neodlučenog rezultata u polufinalu protiv Nizozemske, upravo njegov gol iz penala bio ključan za plasman u finale.

Brazilski dijamant

Do svih nabrojanih uspjeha i trofeja, Brazil je došao s momčadi posloženom u sustav 4-1-2-1-2 pa je za očekivati da protiv Sjeverne Koreje, Obale Bjelokosti i Portugala igra u sastavu:

Julio Cesar; Maicon, Lucio, Luisao, Michel Bastos - Gilberto Silva - Ramires, Josue - Kaka - Robinho, Luis Fabiano

Što mogu na SP-u?

Pobijediti. Na Prvenstvu gdje branitelji naslova (Italija) dolazi bez šanse da titulu  odbrani, suparnici najvećeg konkurenta (Argentine) u svakoj utakmici imaju igrača više zahvaljujući Maradoni, a Engleze nagrizaju ozljede i vanterenski problemi, Brazilu je Španjolska jedina velika prepreka na putu prema rekordnoj šestoj svjetskoj tituli.

Konačni popis 23 igrača Brazila za SP 2010

Vratari: Julio Cesar (Inter), Gomes (Tottenham). Doni (Roma)

Braniči: Maicon (Inter), Juan (Roma), Lucio (Inter), Michel Bastos (Lyon), Daniel Alves (Barcelona), Luisao (Benfica), Luisao (Benfica), Thiago Silva (Milan), Gilberto (Cruzeiro)

Veznjaci: Felipe Melo (Juventus), Elano (Galatasaray), Gilberto Silva (Panathinaikos), Kaká (Real), Josué (Wolfsburg), Ramires (Benfica), Júlio Baptista (Roma), Kléberson (Flamengo)

Napadači: Luís Fabiano (Sevilla), Robinho (Santos), Grafite (Wolfsburg), Nilmar (Villarreal)