KAD JE NA jesen 2012. Donna Vekić u Tashkentu kao 16-godišnja djevojčica ušla u finale prvog WTA turnira na kojem je izborila glavni ždrijeb, Hrvatska je dobila novu sportsku tinejdžersku zvijezdu. Iako je od tada osvojila četiri naslova, u proteklih 12 godina nije ispunila ogromna očekivanja koja su pred nju tada postavljena.

Kočile su je brojne ozljede, postala je već pomalo zaboravljena kao vrhunski hrvatski sportski adut sve do ovog ljeta, kad je u kratkom razdoblju, u potpuno različitim uvjetima, ostvarila dva najveća rezultata karijere. Na travi Wimbledona prvi je put dogurala do polufinala Grand Slama, a sad je u Parizu na zemljanim terenima Roland Garrosa osvojila prvu medalju hrvatskog ženskog tenisa u povijesti. Njeno je srebro nakon poraza od Kineskinje Zheng ujedno i najsjajnija medalja hrvatskog tenisa uopće u pojedinačnoj konkurenciji.

Ostala bez energije i motivacije

Ovi su pothvati još nevjerojatniji ako se zna da je samo dva mjeseca prije Wimbledona ozbiljno razmišljala o prekidu karijere, isfrustrirana stalnim ozljedama koje su je udaljavale od optimalne forme. Odluka da ipak ne odustane pokazala joj se kao najbolja u životu.

"Nisam više željela igrati tenis, nisam imala ni energije ni motivacije", rekla je Vekić britanskim medijima kad su se počeli zanimati za nju tijekom wimbledonskog pohoda u polufinale. Zasluge za predomišljanje pripisala je legendarnoj Amerikanki Pam Shriver, osvajačici 21 Grand Slama u parovima i olimpijskog zlata iz Seula, koja je u Donninom trenerskom stožeru već dvije godine.

"Rekla mi je da će sve biti drukčije kad budem imala travu pod nogama", prisjetila se tada Vekić. I zaista, na "svetoj travi" Wimbledona, svojoj omiljenoj podlozi, Vekić je zablistala i s 28 godina došla do najboljeg Grand Slam rezultata karijere. To joj je očito dalo dovoljno samopouzdanja za Pariz unatoč povratku na zemljane terene, ali iznenadila je i samu sebe.

"Igram na podlozi koja mi najmanje odgovara. Da mi je netko rekao da ću biti u finalu, ne bih mu vjerovala. Svaki meč sam se trudila do kraja i ostavljala sve na terenu i isplatilo se", rekla je Vekić nakon plasmana u finale. "Olimpijska medalja bila mi je jedan od velikih ciljeva od početka karijere, otkad sam se počela baviti tenisom."

Tinejdžerska zvijezda koju opsjedaju tabloidi

A počela je sa šest godina. Kao kći nogometaša Igora, bivšega golmana NK Osijeka, i nekadašnje atletičarke Brankice, Donna je imala sportske gene i punu potporu roditelja, koji su dignuli kredit kako bi njihova djevojčica već s devet godina imala priliku trenirati u kampu slavnog Nicka Bollettierija na Floridi.

Sa 16 godina debitirala je za hrvatsku Fed Cup reprezentaciju i na WTA Touru, a doslovno na prvom turniru na kojem je kroz kvalifikacije izborila glavni ždrijeb otišla je sve do finala, gdje je ipak izgubila od Rumunjke Begu. U Tashkentu je tada postala najmlađa finalistica turnira takve razine nakon šest godina.

Iduće godine iskusila je prve Grand Slamove, prvo finale na travi i ulazak među najboljih 100, a 2014. je u Maleziji dočekala i prvu titulu, svladavši u finalu Dominiku Cibulkovu, koja je iste godine igrala i finale Australian Opena.

Kao tinejdžerica, najmlađa igračica u top 100, Donna je privlačila sve veću pozornost medija i fanova i zbog fizičkog izgleda. Tabloidi su se počeli raspisivati o njenom ljubavnom životu, vezi s australskim tenisačem Thanasijem Kokkinakisom, a zatim i devet godina starijim Švicarcem Stanom Wawrinkom, te su je čak napadali da mu je razorila brak, što prema njenim riječima nije moglo biti dalje od istine.

Uz ozljede, sve je to utjecalo na Donnine brojne oscilacije, a i sama je priznala da se nije znala nositi s pritiskom. "Prevelika očekivanja u tinejdžerskim godinama bila su mi pretežak teret koji sam si sama nametnula. Očekivala sam da ću ponovno igrati finala, ući u top 50, ali trebalo mi je još dosta godina da se razvijem", priznala je svojedobno Vekić.

Mirisne svijeće ostaju u drugom planu

Oscilacije su je gurnule gotovo izvan najboljih 200, ali imala je i bljeskova, poput osvajanja prvog turnira na travi 2017. u Nottinghamu te ulaska u četvrtfinale US Opena 2019. i plasmana u top 20 na kraju iste godine. Dvije godine kasnije u talijanskom Courmayeuru došla je do treće titule u karijeri, ali i ispala iz najboljih 100 nakon operacije koljena.

Plasmanom u četvrtfinale Australian Opena 2023. i osvajanjem četvrtog naslova karijere u Monterreyu opet je ušla među 25 tenisačica svijeta, ali ozljede i loša forma ove su je godine nagnale da razmišlja o tako radikalnim odlukama kao što je prekid karijere u najboljim sportskim godinama.

Umjesto reketu i treninzima, mogla se posvetiti biznisu s mirisnim svijećama DNNA, tvrtki koju je pokrenula 2021. tijekom oporavka od operacije na prijedlog trenera Nikole Horvata, koji je primijetio da ih nakon mečeva voli paliti u svlačionici. Mogla je Wimbledon i Olimpijske igre gledati na televiziji, ali odlučila je dati tenisu još jednu šansu i pogodila.