HRVATSKA je u posljednjem kolu Lige nacija slavila na gostovanju kod Austrije rezultatom 3:1, a golove su postigli Luka Modrić, Marko Livaja i Dejan Lovren te je tim rezultatom osvojila prvo mjesto i plasirala se u polufinale koje se igra u svibnju 2023.

Prije samo nekoliko mjeseci, nakon prvog dvoboja s jučerašnjim protivnikom u kojem je Austrija u Osijeku slavila 3:0, hrvatskoj reprezentaciji se nije predviđao bajan scenarij u grupi, posebno jer su slijedile utakmice s Danskom i Francuskom.

Austrija je tada razotkrila nekoliko problema u igri reprezentacije, a upravo su neki od njih ponovno isplivali jučer u Beču te je Austrija u jednome trenutku bila vrlo blizu vodstva. Međutim, dobar dio nedostataka s Gradskog vrta je u međuvremenu riješen te je Hrvatska sada reprezentacija koja može preživjeti pritisak jedne Austrije i okrenuti utakmicu u svoju korist.

Loše prvo poluvrijeme

Glavna snaga Austrije od dolaska Ralfa Rangnicka na klupu je visoki presing. Pokazali su to u svim utakmicama grupne faze Lige nacija, a upravo su Hrvatsku tim elementom igre razbili u prvoj utakmici u Osijeku.

Zbog takvog stila igre i visokog tempa koji Austrijanci nametnu od samog početka utakmice, jučerašnjih prvih 20-ak minuta bilo je zanimljivo za gledati, ali je iz taktičke perspektive utakmica bila potpuno izvan kontrole obje ekipe. Posjed se brzo mijenjao, bilo je puno riskantnih grešaka na obje strane te su obje ekipe bile ranjivije u obrani nego što bi htjele biti.

Takva igra ipak više odgovara Austriji jer je Hrvatska ta koja želi veznom linijom kontrolirati posjed, a time i tempo utakmice. Obje ekipe su uspjele postići pogodak iz tuđih grešaka, a Austrija je još pokoji put zaprijetila. Međutim, taman kad je Hrvatska počela preuzimati konce igre i smirivati utakmicu, ozlijedio se Marcelo Brozović.

Kako zamijeniti Brozovića?

Izlaskom Brozovića izvedba gotovo svih taktičkih ideja izbornika Dalića pada barem za jednu razinu, a mnoge padaju i za nekoliko. U ovom slučaju, Mateo Kovačić se morao spustiti na Brozovićevu poziciju zadnjeg veznog, dok je na poziciju centralnog veznjaka ušao Lovro Majer. To je automatski pretvorilo Hrvatsku u ekipu bez zadovoljavajuće strukture u svim fazama igre.

Primjerice, koliko god Kovačić bio dobar u progresiji lopte prema protivničkoj trećini, taj posao ne zna raditi toliko rano u fazama izgradnje napada kao što to Brozović radi spuštajući se među stopere. Nemogućnost Kovačića da sa stoperima prenese loptu u sljedeću fazu automatski je povukla Modrića 20 metara niže i Hrvatska je izgubila jednog veznjaka u međuliniji ispred austrijske obrane.

Dodatno je tome odmoglo pozicioniranje Majera na desnoj strani vezne linije gdje se često sudarao s Vlašićem koji ima naviku ulaziti u sredinu, dok istovremeno širine na toj strani uopće nije bilo jer desni bek Josip Stanišić nema naviku ići visoko. Time je Hrvatska ostala bez ijednog koridora za progresiju te je austrijski vezni red na čelu sa Xaverom Schlagerom potpuno zatvorio prilaz austrijskim vratima.

S druge strane, Kovačić nije navikao pokrivati veliki prostor ispred obrambene linije koji redovito sam pokriva Brozović, ne samo svojim plućima, već i vrhunskim pozicioniranjem. Okomite lopte iza njegovih leđa prema Marku Arnautoviću izbacivale su dvije hrvatske linije i ostavljale stopere u nezavidnim situacijama. Upravo je iz takve dvije situacije Austrija došla najbliže vodstvu.

Zamijeniti igrača jedinstvenog igračkog profila i Brozovićeve kvalitete bilo bi teško i nekim kvalitetnijim reprezentacijama, ali činjenica da Hrvatska u kadru jučer nije imala niti jednu zamjenu približno adekvatnu igranju na poziciji zadnjeg veznog je zabrinjavajuća. Prvo poluvrijeme je pokazalo koliko njegova ozljeda ima sposobnosti uništiti sve faze igre reprezentacije, a alternative nije bilo.

Dovoljno kvalitete za Austriju

Niti u prvih petnaestak minuta drugog poluvremena utakmica nije izgledala drugačije, ali je Hrvatska u tome periodu uspjela donekle popraviti obrambenu fazu i neutralizirati austrijske napade. A onda je došao i trenutak individualne kvalitete, rizik pojedinca koji uvijek prelomi utakmice koje se nalaze na vagi.

U sasvim običnoj izgradnji napada, Kovačić je na svojoj polovici primio loptu i umjesto čekanja ili jednostavnog dodavanja sa stoperima, odlučio se na dribling kroz sredinu terena. Kada je prešao jednog Austrijanca, trenutak prije nego što će mu pobjeći lopta servirana za austrijsku kontru, gurnuo ju je Borni Sosi koji je iz toga pomaknuo napad prema naprijed za 30 metara i ostavio loptu Ivanu Perišiću za savršeni centaršut i pogodak Marka Livaje.

Takav rizik nekog drugog igrača bi možda završio austrijskom kontrom i pogotkom, ali je Kovačić pokazao da unatoč loših 50-ak minuta izvan svoje primarne pozicije, ipak i dalje ima samopouzdanja i sposobnosti pokazati vlastiti “faktor x”, odnosno element igre zbog kojeg igra za Chelsea i koji ga izdvaja od svih veznjaka Austrije ili Danske.

Hrvatska ima nekolicinu takvih igrača vrhunske razine i taj element je oba puta u zadnjih nekoliko dana prevagnuo protiv suparnika koji taktičkom organizacijom zapravo izgledaju bolje od Hrvatske, ali u pravilu imaju samo jednog igrača koji može čistom individualnom kvalitetom prelomiti utakmicu ili ga uopće nemaju.

Proba je bila uspješna, najbitnija stvar funkcionira

Do Svjetskog prvenstva ostalo je malo manje od dva mjeseca i hrvatska reprezentacija će odigrati još svega jednu pripremnu utakmicu za taj turnir. Time ove dvije utakmice protiv Danske i Austrije možemo smatrati finalnom probom za ono što je čeka u Kataru, a ona je bila uspješna.

Prilično je zadovoljavajuće da se kristaliziralo osam ili devet pozicija u početnoj jedanaestorki za koje Dalić može biti siguran da pojedinci mogu igrati na najvišoj razini. Uglavnom mu napadačke pozicije zadaju muku, no to su završi dijelovi slagalice koji se mogu podesiti ovisno o kontekstu utakmice.

Neovisno o tom izboru, Liga nacija je pokazala da Hrvatska može računati da najbitnije stvari funkcioniraju, a to je prije svega vezna linija. Ona je ta koji lomi utakmice čak i kada se ekipa na terenu nalazi u podređenom položaju. S takvom individualnom kvalitetom, Hrvatska mora proći grupu, a za dalje je, kao i u Rusiji, potrebno malo sreće.