TOTTENHAM je ovog ljeta bio prvi klub u povijesti Premiershipa koji u ljetnom prijelaznom roku nije doveo nijednog igrača.

Uzdao se Mauricio Pochettino u aktualni kadar u nadi da će mu Kane, Eriksen i društvo nastaviti na valu prošlosezonskih igara i ove godine ga povesti u ozbiljnu borbu za titulu. Navijači su njemu i klupskom vodstvu silno zamjerili što se nisu pojačali u vrijeme kad su svi ostali glavni konkurenti znatno pojačali momčadi.

A onda se dogodilo ono čega su se bojali. Ozlijedio se Dele Alli, onda i Eriksen, a Harry Kane, barem za sada, nije ni blizu razine iz prošle sezone kad je samo Mohamed Salah bio bolji od njega. Kad se činilo da će Spursi upasti u ozbiljne probleme, pomalo ni iz čega je u prvi plan iskočio Erik Lamela.

Sjajni Argentinac zabio je krajem rujna u dvije utakmice zaredom u prvenstvu, onda bio najbolji igrač Spursa protiv Barcelone, a u zadnje tri utakmice upisao je još dva gola, ukupno šest u samo 11 nastupa ove sezone u samo 610 minuta na terenu. Usporedbe radi, Kane je na terenu bio točno dvostruko više vremena i zabio je samo dva gola više. Nitko ne kaže da je Lamela bolji od Engleza, no Erik je ove sezone definitivno prvo ime Spursa i spasio je Pochettina u vrijeme kad je ostao bez svoja dva ključna igrača.

Sinoć je protiv Wolverhamptona upravo on načeo domaćine i bio je uz Lucasa Mouru i Huga Llorisa najbolji igrač Spursa. Ove sezone ga je gotovo nemoguće čuvati. Na terenu nema klasičnu poziciju nego malo igra lijevo, malo desno, a majstorski koristi sve rupe u protivničkoj obrani i pravovremenim ubacivanjima iza leđa obrane izluđuje protivnike.

Gdje je Lamela bio ovih pet godina od kad je stigao iz Rome za 30 milijuna eura? U prvoj sezoni u Spursima Argentinac je imao puno problema s ozljedama, onda je par sezona odigrao solidno da bi se prethodne dvije gadno mučio s ozljedom kuka. U travnju i svibnju prošle godine bio je na dvije operacije, a u jednom periodu čak 13 mjeseci nije igrao te se bojao da će morati prekinuti karijeru. U međuvremenu je dvaput proživio osobnu tragediju i polako pao u drugi plan kraj svih zvijezda Spursa koje su imale sjajne sezone.

Obitelj odbila 100.000 eura godišnje, stan i posao od Barcelone

Pritisak koji ga je mučio i u osobnom životu i u vidu oporavka od ozljeda nešto je na što je 26-godišnji Lamela navikao još u dječačkim danima. Erik je kao klinac počeo igrati nogomet u River Plateu za koji je s 12 godina zabio 120 golova. U jednoj jedinoj sezoni. Takve brojke odmah su alarmirale sve moguće skaute i u Buenos Aires su odletjeli predstavnici Barcelone baš kao i u slučaju Lionela Messija. Lamelinoj obitelji ponudili su preseljenje u Španjolsku, posao za roditelje i 100.000 eura godišnje naknade do potpisivanja profesionalnog ugovora. No, za razliku od Messijeve obitelji, Lamelina je odbila ponudu kakvu se teško odbija.

“Bio sam u Barceloni i trenirao u njihovom kampu. Odigrao sam čak i jedan turnir i oni su me silno željeli. No, vratio sam se u River i nakon razgovora s roditeljima i ljudima iz kluba odlučili smo da ostanem u Argentini”, rekao je Lamela.

Njegova majka rekla je za engleski Guardian da nije željela na sina staviti toliki pritisak da je obitelj zbog njega morala preseliti u Španjolsku. Mnogi klinci bili bi jako tužni što im je uskraćena prilika za igranjem u Barceloni, ali Erik nije mario.

Iz godine u godinu je briljirao u mlađim Riverovim kategorijama da bi sa 17 godina debitirao za prvu momčad. Vatreno krštenje, vjerojatno najteže moguće u svjetskom nogometu imao je u studenom 2010. godine kad je u svojem prvom nastupu u Superclasicu protiv Boce iz kornera asistirao za jedini gol u pobjedi 1:0.

Sljedeće sezone je nakon odlaska Ariela Ortege dobio svetu Riverovu “desetku” i bio je u autobusu na putu za Bomboneru za sljedeći derbi. Autobus je na ulasku u stadion kamenovan do neprepoznatljivosti i Riverova momčad je do svlačionica došla bez i jednog stakla na prozorima.

“Iz ove perspektive to zvuči strašno, ali te utakmice bile su najbolje što mi se dogodilo u nogometnom životu. Ja sam u Riveru bio od svoje sedme godine i sve o čemu smo mi klinci maštali je da igramo protiv Boce. Nekome tko nije iz Buenos Airesa teško je opisati što nama te utakmice znače i ta iskustva pomogla su mi da ojačam i kao igrač i kao osoba. Kad se naučiš nositi s teretom igranja u Superclasicu i u klubu kao što je River, a kasnije i Roma, znaš što je pritisak. Nakon toga ti je sve puno lakše”, kazao je Lamela po dolasku u Englesku.

U Tottenham je došao nakon jedne solidne i jedne fantastične sezone u Romi nakon čega je u ljeto 2013. godine poslovično škrti Tottenhamov predsjednik Daniel Levy odlučio iskrcati 30 milijuna eura za tada 21-godišnjeg Argentinca.

Brata mu oteli na ulici

U večeri prije debija za novi klub, Eriku su javili da mu je brat Alex, s kojim je iznimno vezan, otet usred bijela dana na ulici u Buenos Airesu. Otmičari su mu uperili pištolj u glavu i upali mu u automobil te se odvezli. Potom su došli na vrata obitelji Lamela i rekli im da im na ruke daju 50.000 pesosa (oko 5500 dolara) i da će pustiti Alexa.

“Ti ljudi nemaju strah ni od čega. Došli su na vrata iako su znali da imamo kamere i tražili su novac. Policija nam je kasnije rekla da su slučajno napali Alexa, iako mi jako dobro znamo da su ga pratili jer je brat bogatog nogometaša te su tako na brzinu željeli izvući novac”, prisjetio se Lamela tog nemilog događaja.

Brat se izvukao živ i zdrav, no u prosincu 2016. godine Erik je ponovno dobio poziv iz Argentine. Alex je pri skoku u bazen udario glavom u dno i ostao potpuno paraliziran. Mjesecima nije mogao pomaknuti nijedan dio tijela i obitelj je strahovala da se nikad neće oporaviti. To se dogodilo u vrijeme kad se Erik mučio s kukom i cijela situacija bila je vrlo teška. Alex se u međuvremenu polako oporavlja i trenutačno je u kolicima iako liječnici vjeruju da će se ipak potpuno oporaviti.

Axel jedva ostao živ

“To su trenuci u kojima shvatiš da nogomet, koji je meni sve, nije najvažnija stvar na svijetu. Strašno sam se uplašio kad sam čuo za njegovu nesreću jer sam u sekundi shvatio kolika tanka može biti linija između života i smrti. Rekli su mi da su nedostajali milimetri da na mjestu pogine. Iako sam bio usred rehabilitacije u Londonu, Mauricio Pochettino mi je dopustio da odem u Buenos Aires, čak mi je i sredio neku avionsku kartu da mogu što prije na put”, prisjetio se Lamela.

Kad se vratio u London uginuo mu je pas Simba s kojim je bio iznimno vezan i činilo se kao da se sve urotilo protiv njega.

“Najvažnije je da u tim trenucima ostaneš mentalno jak jer se vrlo lako možeš uvući u letargiju iz koje nema povratka. Ozljede su sastavni dio nogometa, no ovo je sasvim druga priča. Teški su to udarci. Bilo mi je jako teško. Najuža obitelj bila je sa mnom u Londonu, ali ostatak je bio u Argentini s Alexom. Počne ti nedostajati i obitelj, i brat, i pas, i prijatelji, i sve skupa je golemi stres. Ja nisam tip koji može živjeti bez nogometa, a u to vrijeme ni u njemu nisam mogao uživati. Liječnici su me uvjeravali da će sve biti u redu, ali glava ti govori drugo i počneš biti paranoičan da ništa neće biti kao prije”, rekao je Erik.

No, Argentinac je našao neku novu energiju nakon oporavka od ozljede i ove sezone je uskočio kad je takav impuls Spursima najviše trebao. Alli i Eriksen su se oporavili, no Lameline igre Pochettino više ne može ignorirati i lako je moguće da će se ovaj put Alli morati dobro namučiti da vrati mjesto u prvoj momčadi.