SEZONA 2015./16. bila je vjerojatno najgora u Zagrebovoj povijesti. S tek tri pobjede u 36 kola uvjerljivo je zauzeo dno tablice i preselio u drugu ligu. Pritom je primio 64 gola, najviše u ligi. Ipak, njihov golman bio je jedina karika koja je pokazivala znakove života u klubu. Danas je on prvi golman reprezentacije i prva brana Dinamovih europskih interesa.

Trenirao je košarku, a zbog Vrsaljka je prešao na nogomet

Dominik Livaković, kao valjda svaki pravi Zadranin, sa sportom se upoznao kroz košarku. Tradicija koju košarka uživa u Zadru tjera djecu, posebno onu koja dovoljno izrastu, da joj se posvete. Veliku ulogu u prvim koracima Dominika Livakovića imao je njegov djed koji je bio radiolog, ali i član Uprave KK Zadra. Danas je pokojni, ali je Livakoviću i dalje velika inspiracija. Mladi hrvatski golman rekao nam je u intervjuu da sve što je postigao duguje njemu te mu i danas daje snagu na terenu.

Kako se Livaković prebacio u nogomet? Jedan od prvih njegovih susjeda je bio tri godine stariji Šime Vrsaljko. 

"Živio sam na Putu Petrića u zgradi odmah do Šime kojem smo se divili jer nema toga što nije mogao napraviti s loptom. Gledali smo u njega kao u Boga, ma, brate, sve je znao. I kad imaš nekog takvog pokraj sebe, onda nije teško zavoljeti nogomet", kazao je u jednom od prvih intervjua koji je dao kao seniorski golman za Slobodnu Dalmaciju. Vrsaljko je uskoro otišao u Dinamo, a Livaković je htio istim putem. Kaže kako je na prvom treningu u NK Zadru vidio golmane kako se bacaju i odlučio - to je to. Kasnije je zaključio da nije nimalo slučajno što je Zadar u kratko vrijeme dao reprezentaciji dva vrhunska golmana. Tko izdrži bacanje i parade na suludo tvrdom Bagatu, taj je već prošao dobru školu. To zna i Danijel Subašić. 

Dobro je biti u najgoroj momčadi

Livaković je već kao junior počeo trenirati s prvom momčadi Zadra, ali je u konkurenciji Antonija Ježine i Tome Gluića bio treća opcija. Odlučio se za odlazak u Zagreb, a trener Dražen Besek dao mu je šansu kao sedamnaestogodišnjaku. Zagreb se nije baš najbolje proveo te je ispao iz lige te sezone, ali se ekspresno i uvjerljivo vratio u prvu ligu nakon samo godinu dana. U prvoj povratničkoj sezoni osvojili su jednako bodova kao Lokomotiva, imali su i istu gol-razliku, ali je Dinamova mlađa sestra otišla u Europu zbog više postignutih golova. To je bio posljednji izdisaj kluba koji je godinama gomilao kadrovske, upravljačke i financijske probleme, a rezultat je bio ponovno ispadanje iz Prve lige u idućoj sezoni. 

Jedino što nije bilo grozno u toj sezoni nalazilo se na golu kluba iz Kranjčevićeve, a Livaković je jednom prilikom rekao kako mu je upravo to bilo neprocjenjivo iskustvo: "Za Zagreb sam branio četiri sezone, od čega tri u Prvoj ligi. Prošli smo u tom razdoblju svašta, ali stalno sam branio. To što sam imao puno posla silno mi je pomoglo."

Činjenica je da se cijela Zagrebova sezona svela na njega. A onda je uslijedio poziv koji čeka svaki mladi vratar. 

Za Dinamo je igrao beka pa je postao nezamjenjiv između vratnica

Zanimljivo je da je na pripremama uoči prve sezone s Dinamom Livaković slomio prst, ali to ne znači da je mirovao. U nekoliko pripremnih susreta zaigrao je na poziciji desnog beka te je kazao kako je bilo izrazito bitno da popravi igru s loptom u nogama i pas. S obzirom na to da ni Eduardo nije prošao pripreme, za Dinamo je u novoj sezoni među vratnicama startao Ježina, Livakoviću dobro poznato ime. 

Čak ni odlaskom Ježine i Eduarda, Livakoviću nije bilo garantirano mjesto u prvoj postavi. U jednom od najgorih startova u prvenstvu u klupskoj povijesti na golu se učio mladi Adrian Šemper, a loš početak prvenstva svoj će vrhunac doživjeti prvom izgubljenom titulom u 10 godina. Ipak, Dinamo je nešto te sezone i dobio, a to je "jedinica" koja je definitivno prigrabila svoju ulogu. Livaković je počeo rasti. 

Nakon oproštaja Subašića i zbog loše forme Kalinića natjerao je Dalića da mu preda "jedinicu" i mjesto prvog golmana Hrvatske. Nakon što je protiv Engleza na Rujevici sačuvao "nulu" sjajnim obranama, o Livakoviću je tweet napisao Iker Casillas. "Ove godine pratio sam Dominika Livakovića. Igra u zagrebačkom Dinamu i ima 24 godine. Zanimljiv je." Njegove riječi prenijeli su gotovo svi važniji mediji.

Kakav je Livaković golman? Svaki put sve bolji 

Danas je Livaković u sjajnoj formi, oduševljava reakcijama i izgleda kao da nikad neće prepustiti dres koji je dobio. To ujedno znači da najbolje od njega tek možemo očekivati te da je pred njim desetljeće vrhunskog nogometa. Trebat će mu sreće sa zdravljem, a sve drugo zasad ima. 

Za razliku od većine golmana koji su potekli iz hrvatskih škola, Livaković je vrlo dobar u reakcijama na centaršuteve i često agresivno izlazi na njih te ih boksa. Ima dobre reflekse, dobro čita udarce i jako se dobro postavlja. Njegova najveća mana u ovom trenutku je vjerojatno nešto nepreciznija igra nogom, ali to (barem dosad) Dinamu i nije predstavljalo probleme zbog njegovog stila igre. Livaković na golu nudi konstantu, što nije tako često kod mladih golmana. Nije golman-kikser koji će donijeti jednu pobjedu i dva poraza svakih pet kola, već kontinuirano pruža vrlo dobre partije. Ono što je najbitnije, Livaković uvijek barem malo napreduje. 

Za savjete i danas zove Subašića 

Njegove brojke prošle sezone u Europa ligi pokazuju takav trend. Ipak, ovakvu statistiku treba staviti u kontekst. Prednost će uvijek imati oni golmani koji imaju više utakmica i čije ekipe dozvoljavaju više centaršuteva, pa i udaraca. Ipak, podatak o pet utakmica u kojima je Livaković sačuvano mrežu, uz opći dojam njegovih predstava, dovoljan je za zaključak da je Livaković imao jako dobru sezonu.

Odličan je i ove godine, a vrhunac je doživio protiv Atalante u pobjedi 4:0 na otvaranju Lige prvaka. Sigurno je reagirao na sve pokušaje s poludistance, njegova obrana Zapati na elitnoj je razini - onakva situacija, u kojoj je napadač mogao šutirati u obje strane, može se obraniti jedino tako da se tijelom zatvori jedan kut, a u drugu stranu tvrdo postavi ruka od koju se može odbiti i snažna lopta. 

Nije mu nikakav problem ni danas priznati da za savjete pita Danijela Subašića: "Čujemo se skoro nakon svake utakmice. Daje mi puno korisnih savjeta, posebno kada nešto napravim krivo, kao u protekloj utakmici protiv Lokomotive. Krivo sam dodao, a Subašić mi je rekao da takve situacije samo što prije moram zaboraviti jer do kraja utakmice ima još puno vremena. Usporedio je to sa svojom situacijom u Hajduku, kada su mnogi bili ljuti na njega zbog tuđih pogrešaka. On bi to samo stavio sa strane." 

Dinamova sadašnjost i budućnost Hrvatske 

Mentalno je na razini mnogo iskusnijih golmana i dojam je da je i u Dinamu i u reprezentaciji standardni golman već barem pet godina. A takav dojam ostavlja i izvan terena. Dolazi iz visoko školovane obitelji u kojoj je djed bio liječnik, baka profesorica, a otac inženjer. Sam Livaković odlučio je nastaviti tu tradiciju te je upisao studij diplomacije kojom bi se, kako sam navodi, volio baviti i nakon završetka profesionalne karijere, kada bude imati vremena. 

Hrvatska je tako sasvim nenadano, nakon rupe koja je uslijedila odlaskom Subašića, potencijalno dobila izrazito dugoročno rješenje za najosjetljiviju poziciju u momčadi. Dinamo ga je pronašao u najgoroj momčadi lige, a čini se kako mu je baš ta epizoda umjetno "povećala" iskustvo. Jer neki golmani za tri sezone ne moraju obraniti toliko šuteva koliko je Livakoviću bilo upućeno prošle sezone u Zagrebu. U Dinamu je dokazao da može funkcionirati i u ozbiljnoj momčadi te je jedna od glavnih karika u kičmi najuspješnijeg Dinama u modernoj povijesti kluba. Dominik Livaković je sadašnjost hrvatskog nogometa i teško je zamisliti da neće biti i njegova budućnost.