VEČERAS će PSG protiv Red Bull Leipziga tražiti prolaz u finale Lige prvaka.

Pariškom klubu će to biti drugo polufinale u povijesti najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja, a prvi i posljednji put su takav pothvat ostvarili u sezoni 1994./95.

Poharali su skupine i izbacili viceprvaka Europe

PSG je te sezone slavio tek 25. obljetnicu postojanja, a u sezoni 93./94. je osvojio svoj drugi naslov prvaka Francuske. 

U kvalifikacijama za Ligu prvaka s lakoćom su svladali mađarski Vac, klub koji danas igra u drugoj ligi, s ukupnih 5:1. Ždrijeb im je dodijelio neugodnu skupinu u kojoj su bili još Bayern München, Dinamo Kijev i Spartak iz Moskve, ali PSG je pokazao nevjerojatnu dominaciju. 

Bio je jedini klub koji je te sezone pobijedio u svih šest utakmica u grupi, a čovjek odluke bio je George Weah koji je zabio barem jedan gol u pet grupnih susreta. 

Četvrtfinale im je donijelo okršaj s Barcelonom, aktualnim prvakom Španjolske i viceprvakom Europe koju je još uvijek vodio veliki Johannes Cruijff. U prvom susretu na Camp Nou Barcelona je povela pogotkom Igora Kornejeva, pomalo zaboravljenog ruskog veznjaka koji je tamo bio samo jednu sezonu. U 54. minuti Weah je postigao svoj sedmi gol u turniru i osigurao sjajnih 1:1 pred uzvrat.

Na Parku Prinčeva je ponovno Barcelona bila ta koja je povela, ovaj put pogotkom Bakera. Ipak, Parižani preko Raia i Guerina dolaze do preokreta koji im donosi polufinale. 

Boban je uništio snove

Tamo ih je čekao sjajni Milan, koji je u finalu godinu dana prije toga razbio Barcelonu s 4:0. Bilo je to samo dvije sezone nakon što je Marseille osvojio prvi i zasad jedini naslov Kupa ili Lige prvaka za francuske klubove. 

U prvoj utakmici u Parizu, zabavu je pokvario Zvonimir Boban. Hrvatski kapetan zabio je jedini gol na utakmici u sudačkoj nadoknadi i donio svojoj momčadi ogromnu prednost. Tu prednost je Milan obranio u uzvratu zahvaljujući dvama golovima Dejana Savičevića što je okončalo PSG-ovu europsku bajku. 

Momčad su predvodili najbolji Afrikanac u povijesti i jedan od najpodcjenjenijih Brazilaca svih vremena

U to vrijeme su pravila o broju stranaca bila znatno stroža, ali je PSG i u takvim okolnostima složio kultnu ekipu. 

Na golu je bio osebujni Bernard Lama, čovjek nezaboravljive frizure i čestih eskapada na terenu i bio je prvi golman francuske reprezentacije sve do Svjetskog prvenstva 1998. godine kada je tu ulogu preuzeo Barthez. 

Sredinom je dirigirao Paul Le Guen koji je tih godina bio jedan od najboljih francuskih veznjaka. Le Guen je kao trener napravio još zvučniju karijeru kada je s Lyonom početkom tisućljeća osvojio tri od prva četiri naslova prvaka Francuske u klupskoj povijesti.

Najveće zvijezde ekipe igrale su u napadu. Jedan od glavnih igrača i "desetka" bio je Rai, sjajni Brazilac i veliki virtuoz koji je igrao ključnu ulogu na putu prema naslovu prvaka svijeta 1994. godine. Rai je donekle nepravedno zapostavljen u nogometnoj povijesti, ali to je isključivo zbog toga što je igrao u vrijeme kada su neki od najboljih Brazilaca u povijesti bili u zenitu ili su tek započinjali karijeru, poput Romarija, Cafua, Bebeta, Ronalda, Rivalda i Roberta Carlosa.

Prvi napadač momčadi bio je George Weah, Liberijac koji je te godine uzeo nagradu za najboljeg strijelca Lige prvaka. To mu je donijelo transfer u Milan, a na kraju sezone i najveću individualnu nagradu u nogometu, Zlatnu loptu. Weah je postao prvi ne-europski igrač koji je osvojio tu nagradu i zasad je jedini Afrikanac s tom nagradom. 

Bila je to prva godina u kojoj su se promijenila pravila glasanja te je omogućeno i igračima izvan Europe da osvoje prestižnu nagradu. Weah je u utrci za Zlatnu loptu iza sebe ostavio Jurgena Klinsmanna i Jarija Litmanena. 

Tadašnji PSG bio je svima simpatičan i zapamćen kao istinska romantičarska ekipa

U momčadi su igrali i drugi sjajni igrači poput Vincenta Guerina i Davida Ginole, koji je kasnije igrao za Newcastle, Tottenham, Everton i Aston Villu te je na Otoku postao svojevrsni playboy svjetskog nogometa.

Današnji PSG krcat je globalnim superzvijezdama zbog čega ih ljudi podjednako vole i ne vole. Oni kojima nisu dragi najčešće se ne sviđa činjenica da su brzim ulaganjima stigli iz europskog prosjeka u samu elitu. Sasvim suprotna situacija je bila prije 25 godina, kada je jedan relativno mali klub stigao na vrata raja, a spomen na tu momčad i danas budi emocije kod nogometnih romantika.