PUNO smo puta u posljednjih dvadesetak godina za hrvatsku košarku pisali da je dotaknula dno, da treba ugasiti svjetlo i poslati sve u neku stvar. No, od nedjelje navečer, to je postalo i službeno. Porazom od Finske u Rijeci u zadnjem kolu prvog kruga kvalifikacija za SP 2023. hrvatska košarkaška reprezentacija je kao posljednja u skupini po drugi put u nizu propustila otići na košarkaški Mundijal, samim time i na Olimpijske igre. Da katastrofa bude potpuna, nacija koja je svijetu dala čak pet stanara Kuće slavnih u Springfieldu morat će igrati pretkvalifikacije za nastup na idućem Euru u društvu ekipa koje niti ne postoje na košarkaškoj mapi svijeta.

Debakl je glasno odjeknuo u košarkaškoj javnosti. Javljaju se znani i neznani, oni koji imaju nešto za reći i oni koji nemaju. Svi imaju neko mišljenje, a za mnoge su krivci za sadašnje stanje Dino Rađa i Stojko Vranković koji su na čelu Saveza.

Premda je Savez objavio neku vrstu ''silenzio stampe'', uspjeli smo odraditi opširan razgovor s Rađom s kojim smo pričali o aktualnim događajima. Rađa nam je dao svoje viđenje kraha hrvatske košarke, uperio je prst u klubove za koje smatra da su krivci za debakl, priznao je da je i Savez u nekim stvarima pogriješio, a onda je objasnio zbog čega i dalje smatra da stranac hrvatskoj košarci nije potreban. 

Što se dogodilo u nedjelju navečer protiv Finske? 

Što se dogodilo? Da je netko namjerno išao izgubiti utakmicu, na onakav način ne bi uspio. Stvarno nemam što prigovoriti momcima, dali su sve od sebe, ali kad promašiš 13 slobodnih bacanja, od toga sedam od osam u zadnjoj minuti, kako možeš dobiti bilo koga?

Nisu problem samo penali, nego bizaran način na koji se utakmica izgubila, što nam se stalno ponavlja u posljednjih dvadesetak godina. Postali smo majstori za izgubiti dobivenu utakmicu i dojma sam da bi i pet odličnih NBA igrača izgubilo od Finske da je obuklo dres Hrvatske. Kako je moguće da s nominalno najboljom momčadi, ako izuzmemo ozlijeđene Šarića i Simona, na onakav način izgubimo najvažniju utakmicu i to kući od Finske, koja je bila rasterećena što se tiče prolaska dalje?

Nedostajali su još Krušlin i Matković, Ramljak se ozlijedio… Ljudi misle, evo, doveli smo četiri NBA igrača i prošetat ćemo se. To ne ide baš tako. Jasno mi je da su navijači frustrirani, da godinama čekaju neki rezultat, ali to su neki dublji problemi o kojima ćemo kasnije, sad pričamo o ovoj reprezentaciji.

Usporedimo nas i Slovence ili Fince. Slovenija je ekipa koja od 2017. igra zajedno. Dončić, Dragić, Prepelič, Murić, Blažič, od Istanbula 2017 igraju skupa, a kad je ova Hrvatska u ovom sastavu igrala zajedno?

Nije to baš tako. Dragić se sad vratio za ove dvije utakmice protiv Hrvatske i Švedske, Dončić baš kao i Bogdanović i svi ostali NBA ili euroligaški igrači nije igrao čitave ove kvalifikacije, u Istanbulu su Slovenci imali Randolpha, a sad je tu Tobey koji nas je ubio u Ljubljani.

Ma dobro, oni imaju 12 do 15 igrača koji su stalno zajedno i koji čine okosnicu ekipe. Koliko su to utakmica zajedno odigrali Babo, Hezonja, Žižić i Zubac? Da ne govorim koliko su puta igrali skupa njih četvorica s ovim ostalim igračima iz reprezentacije.

Slovenci su stalno tu, od njih 15, 16, njih 12 će uvijek igrati posljednjih pet godina, a kod nas NBA igrače malo imaš, pa malo nemaš, pa netko promijeni ekipu, pa ga opet malo imaš, pa malo nemaš, pa se netko ne odazove i onda dobiješ ovo što imaš sad.

I sad je za sve Savez kriv. Primjera radi, uložili smo puno i novca i energije da bi Karlo Matković zaigrao za Hrvatsku. Zbog njega smo skoro zaratili sa Savezom BiH s kojim imamo odličan odnos. Dobio je šansu u Švedskoj, tamo je bio najbolji igrač i sad je radije otišao u Ameriku na NBA workout nego da igra za reprezentaciju.

Ljudi nas pljuju, a pojma nemaju s kakvim se problemima susrećemo iz dana u dan.

Tko je kriv što se izgubio kult reprezentacije i što nekim igračima više nije primarno igrati za Hrvatsku?

Jesam li ja kriv? Hoću li ja nekoga hvatati za vrat da igra za reprezentaciju? Sad smo napravili sve što smo mogli napraviti, imali su najbolje moguće uvjete za pripreme, bili su u Opatiji u hotelu s pet zvjezdica, imali smo četiri NBA igrača. Jebiga, nije se poklopilo. Zupca i Bogdanovića smo imali svega tri dana na pripremama. Što možeš napraviti u tri dana? 

Svaka čast Bogdanoviću što se stalno odaziva, no treba se i reći da je odigrao jako loše i protiv Slovenije i protiv Finske. Previše forsiranja, previše izgubljenih lopti, na kraju protiv Finske i previše promašenih slobodnih bacanja. Postoji li neki problem s Bogdanovićem u reprezentaciji?

Treba naglasiti da se Bogdanović uvijek odazivao na sve akcije reprezentacije. No, Bojan igra na jedan način u Uti, na drugi u reprezentaciji. U Americi mu netko drugi kreira igru, ovdje bi to on trebao raditi. Ne ide to tek tako preko noći, treba vremena za prilagoditi se.

No nije problem Babo, ajmo se vratiti na uzroke kraha. Više od pola ekipa ljeti ni ne trenira. Više od pola lige potpisuje ugovore s igračima na tri, šest ili devet mjeseci. Ta djeca ljeti ne rade ništa.

Drugo, ti igrači imaju plaće od tri do deset tisuća kuna. Većina njih ima od tri do pet, najbolji možda od sedam do deset. Ti momci od nečega moraju živjeti i ne mogu se maksimalno posvetiti košarci. Ili, dobiju ponudu iz inozemstva za par tisuća eura i odu. I što nam ostaje?

Možemo pričati i o Zadru i Ciboni. Gledam finale i vidim dva playa kako igraju dva metra jedan od drugoga. Svih pet utakmica na isti način. Ne diram se ja u tebe, ne diraj se ti u mene. I onda ti dođe Goran Dragić i priđe ti. Što naš play tada napravi? Okrene guzicu. A što napravi Dragić kad mu priđe naš play?

Probije ga. Zato što je navikao i naučio je igrati pod pritiskom i njemu je to nešto najnormalnije. A naš play pod pritiskom okrene guzicu jer je nesiguran. I onda je i za to kriv Savez. Sad su se javili navijači Zadra i traže moju ostavku, kako mi je to prenio zadarski novinar. Kojeg je to vrhunskog igrača Zadar izbacio nakon Komazeca? 

Ok, Popović i Banić su dobri igrači ali nisu oni koji rade razliku na naj višem nivou. Uvijek se busaju s onim ''Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku.'' Pitam ih još jednom, kojeg je to igrača svjetskog kalibra i nositelja reprezentacije Zadar stvorio u posljednjih 30 godina?

Obratite se prvo upravi svog kluba pa tek onda savezu. Zadar obožavam, u tom sam klubu proveo neke od najljepših trenutaka u karijeri, ali najvažnije je da se svatko pogleda u ogledalo pa tek onda, ako je posve čist, neka napada. U klubovima se radi tijekom godine, a igrači, u ovom sustavu kvalifikacija, u reprezentaciji provedu tek nekoliko dana. 

Smatrate li debaklom ovo što se sad dogodilo?

To je naša realnost. Ovo je poanta svega: mi nemamo igrače koji su prošli euroligaški nivo. Kakvu to ulogu naši klubovi imaju u Aba ligi? Totalno podređenu. I tako iz godine u godinu. I onda ti momci dođu u reprezentaciju gdje nešto moraju odlučiti, nešto moraju pogoditi. A cijelu godinu gube u Aba ligi.

Na primjer, Roko Prkačin, MVP kadetskog Europskog prvenstva, igra u Ciboni koja s najbolja četiri kluba ABA lige ima omjer poraza i pobjeda od 2-20 u posljednjih 6 sezona.

Kakvog igrača odgajaš ako u sezoni ima 25 poraza od 30 utakmica? A sve glavne uloge igraju stranci. Pri tome pričam o čitavoj ligi, ne samo o našim klubovima. Cedevita ima osam stranaca, Partizan i Zvezda pet ili šest, Budućnost isto tako. I onda se mi čudimo kako smo izgubili od Finske.

Nakon Finske javnost traži ostavke čitavog Saveza. Hoćete li ih dati?

Znam što traže, ali nitko od njih se ne želi pogledati u ogledalo. Pitam Zadar što je to dao reprezentaciji da ima pravo tražiti moju ostavku. Ili Cibona. Pogledajmo Prkačina, Gnjidića i Drežnjaka, tri njihova najtalentiranija igrača. Pogledajmo Prkačinov šut sad i pogledajmo kako je šutirao 2018. kad je bio MVP kadetskog prvenstva Europe.

Netko je tom momku rekao da tako treba šutirati ili netko tom momku nije rekao da to treba ispraviti. Tko? Netko s imenom i prezimenom tko četiri godine s njim radi u Ciboni. Roko treba reći tko je taj koji mu je mijenjao mehaniku šuta. I onda je kriv Savez.

Gnjidić igra obranu dva metra od svog igrača. Netko u klubu mu je to dozvolio. Tako igra dvije godine. Mali je talent, no ako ne shvati da se mora spustiti u stav i igrati obranu, da igrača koji mu priđe mora probiti, onda neće biti ništa od njega.
Možemo mi sad pričati koliko god hoćemo, ali to se radi u klubu 11 mjeseci, a ne u Savezu.

U Savezu dobiješ igrača koji ima određene navike i te navike moraš prilagoditi. Svi sad pričaju kako Stojka i Dina treba pljuvati, ali gdje smo bili prije 20 godina?

Prije 20 godina smo bili nezadovoljni nesretnim ispadanjima u četvrtfinalima velikih natjecanja, sad ćemo morati igrati kvalifikacije za kvalifikacije. Mislim da to nije baš usporedivo.

Ma, nas nema nigdje od Igara u Atlanti 1996. Ponavljam, to je naša realnost. Nama u reprezentaciji igraju momci koji nisu nositelji u svojim klubovima i onda od njih očekujemo da naprave rezultat. Jednostavno, oni to ne mogu.Naš najveći problem je što mi i dalje živimo u 1992. Bilo mi je užasno gledati ove dvije utakmice, baš mi je bilo teško.

Moram ponoviti pitanje, hoćete li dati ostavke?

Ne znam. Vidjet ćemo. Stojku sam rekao da bi bilo najbolje da odemo, ali ljudi u Upravnom odboru ne daju. Kažu da nismo mi krivi za ovo stanje, da su krivi Cibona, Zadar, Split. Pogledajte poslovanje Cibone. Stalno su u nekim dugovima i sad smo mi krivi za ovo što se dogodilo.

Što vama i Stojku ovo uopće treba u životu? 

Osobno, ja sam na rubu. Ne znam što mi ovo treba. U petak sam išao u Veliku gledati U-18 reprezentaciju na +70 stupnjeva u dvorani bez klime. Onda sam došao o hotel u Novu Gradišku gdje nije bilo vode za otuširati se.

Zatim sam opet došao u Veliku gledati trening U-16 i nakon toga došao u Opatiju gdje je bila A selekcija. Stvarno dajem sve od sebe, pokušavam pratiti sve kako se radi i što se radi, ali na kraju, moram se zapitati ima li to sve skupa smisla. 

Smatrate li da je Savez u ovih šest godina otkako ste tu u nečemu ipak pogriješio? 

Naravno da smo pogriješili u nekim stvarima, u nekim odabirima, ali moram se opet vratiti na činjenicu da igrači koji 11 mjeseci treniraju kako treniraju u svojim klubovima dođu u reprezentaciju gdje bi im mi morali promijeniti navike u 15 dana.

To je nemoguće. Ne mogu ja doći u Cibonu i reći im da krivo rade s igračima. Ne mogu to ni u Zadru ni u Splitu. Na sastancima s klubovima Alkar, Zabok i ovi manji klubovi su nam zahvalni na onome što radimo za njih. Cibona, Zadar i Split niti ne žele poslušati što imamo za reći. 

Pojasnite malo na koje greške Saveza mislite?

Kod Skelina smo napravili grešku, ali ne njegovim izborom.  Pogledajmo malo što se tada događalo. Naš je trener, imao je dobru sezonu u Splitu, bio je pomoćnik Aci tako da je bolje od ikoga poznavao situaciju. Je li zaslužio priliku? Po meni je.

Razgovarali smo tada i s Trinchierijem i sa Spahijom i s Perasovićem i s Repešom… Nisu htjeli, nisu mogli. Nije bitan razlog zbog čega nisu, ali nisu. Onda smo se odlučili za nekog svoga tko želi. Ivica Skelin je čovjek s kojim ne možeš pričati o ničemu drugom nego o košarci.

Taj je momak ispravan sto posto. Greška je bila u tome što smo dozvolili da radi dva posla u isto vrijeme. Svi misle da ga je Dino doveo, da ja radim što hoću. To nije točno. Svaki trener koji je došao, morao je dobiti podršku od bar deset ljudi iz Saveza.  
U situaciji kad su nas odbili svi gore navedeni treneri, je li greška što smo doveli Anzulovića i Mršića.

Mislim da nije i da su zaslužili priliku. Mršić se ponio kako se ponio, ostavio nas je 20 dana prije drugog trećeg kola kvalifikacija, ali nikad neću reći da nije zaslužio šansu. Jebiga, radiš s onim što imaš.

Mulaomerović? Koga ćemo naći 20 dana prije reprezentativne akcije? Svi su radili negdje i nismo imali rješenja. Nikad neću zaboraviti rečenicu koju je rekao Mula kad smo ga pitali bi li pristao voditi reprezentaciju.

Rekao je da nema šanse da bi nas ostavio i da mu netko ponudi milijun eura. Tu me kupio za cijeli život. Je li napravio neku grešku u vođenju? Vjerojatno je, ali nemoguće je u jednoj utakmici ne napravit grešku.

Zanimljiva je bila njegova izjava da mu nije jasno kako je lopta u ključnim trenucima protiv Finske završila kod Gnjidića.

Jebiga, završila je ali Gnjidić mora proći ovakve stvari da bi postao igrač. Mali šutira 78 posto penale u sezoni. Je li trebao Babo držati loptu? Je. No, u utakmici kad vidiš slobodnog igrača automatski mu dodaš, ne gledaš tko je, je li Babo, Hezonja ili Gnjidić.

Vidiš crveni dres i vidiš da oko njega nema na pet metara nikoga. To je odluka koja se donese u djeliću sekunde i sad bi trebali kriviti Mulu ili Babu zbog toga. Glupost.

Sad kad smo i službeno dotaknuli dno, je li moguće da se svi oni koji nešto vrijede u hrvatskoj košarci stave pod isti stijeg, na stranu gurnu neke osobne animozitete i naprave neki plan za spas hrvatske košarke? Ne vjerujem da Spahija, Perasović ili Aco ne bi mogli pomoći?

Svi su dobrodošli. Sa svima sam u nekom trenutku razgovara. Sa Spahijom sam u kontaktu, ali čovjek radi vani. Peras radi u Rusiji. Repesa u Italiji. Aco? Aci fali medijske pažnje. Aco za sebe vjerojatno misli da je bio vrhunski play i da je vrhunski trener.

Više od 30 godina trenirao je Cibonu, Zadar, Cedevitu, reprezentaciju. Koliko je taj veliki znalac i veliki play stvorio playmakera? On mi se javlja. Najlakše je srati sa strane. Vratimo se u malo u prošlost. Kad smo došli u Savez, zatekli smo katastrofalno stanje, financijski i u svakom drugom pogledu katastrofalno.

Tada je sudačka organizacija vladala svojim dekretima. Napravili smo program u suradnji s Kineziološkim fakultetom putem kojeg je 400 ljudi dobilo izobrazbu i pravo na trenersku licencu, bez toga bi bili u problemu. 

Jedan Slavko Trninić bio je izopćen iz košarkaškog društva. Mi smo Slavka vratili u našu košarku. Održao je nekoliko stručnih seminara koje je Savez organizirao. Slavka su izopćili jer taj čovjek previše zna o košarci, želi razgovarati u košarci, želi puno raditi i samim time on tim ljudima nije odgovarao.

Moramo shvatiti da nismo više Hrvatska i 1992., da smo jedna nova Hrvatska koja je tu gdje je i koliko će to biti tako najviše ovisi o klubovima.Klubovi moraju početi raditi. Kad je neki skaut zadnji put otišao Drniš ili u neka sela po Hercegovini i tražio talente, a nitko mi ne može reći da ih tamo nema? Cibona na ime pokupi sve živo, a onda ti momci ne igraju zbog nekih Amerikanaca. 

Stojite li dalje iza toga da odbijate uopće razgovor o strancu u reprezentaciji? 

Apsolutno. Meni je to nakaradno. Po meni za reprezentaciju može igrati samo Hrvat iz Hrvatske, Hrvat iz Bosne, Hrvat iz Njemačke, netko kome je barem jedan roditelj Hrvat, netko tko osjeća grb i himnu te mu je nastup za reprezentaciju čast. Uostalom, je li stranac ikakva garancija za uspjeh?

Možda nije ako se stranac dovede bez plana i ideje, ali Španjolci su sve živo osvojili s Ibakom i Mirotićem, Slovenci su bili prvaci Europe s Randolphom, a s Tobeyem ih je jedan napad dijelio od finala Igara u Tokiju. Makedonija je čak s Bo McCalebbom igrala polufinale Eurobasketa 2011. Na koncu, stranac u našoj košarci je već bio, stranca koriste mnogi i Savez ne bi napravio ništa što ne rade i ostali. Čemu tolika tvrdoglavost?

A što je to Makedonija napravila nakon tog turnira? Gdje su danas? Kako im se to isplatilo? Je li se zbog njega košarka u Makedoniji podigla? Koliko je naša košarka profitirala s dva kupljena Amerikanca? Naravno da nije. Stranac je samo maskiranje nerada. Opet se moram vratiti na Acu. Koliko je to playeva stvorio u više od 30 godina rada u košarci? Niti jednog. I sad bi on kupio Amerikanca da bi prikrio svoj nerad. 

Što biste radije, osvojili medalju sa strancem ili bez stranca izgubili od Finske i dotaknuli dno? 

Kupiti stranca za reprezentaciju mi je kao da netko kupi diplomu na fakultetu. Je li ta osoba onda inženjer? Bi li netko doktoru tko je na taj način stekao diplomu dao da ga operira? Meni je to falsificiranje povijesti. Najdraža medalja u životu mi je srebro 1992.

Draža od Seula, draža od zlata u Zagrebu ili Rimu. Zato što sam to napravio sa svojim prijateljima, sa Stojkom, Draženom, Tonijem, Arijanom i svim ostalim igračima koji su tada bili tu. To je bila neponovljiva emocija. Da je tu bio neki Amerikanac, ta bi medalja za mene bila manje vrijedna. Ja na stranca pristati neću.

Ne inatim se nikome. Jasno sam rekao svima u Savezu da ako hoće stranca, slobodno, ali tada ja odlazim. Ne želim dolaziti na utakmicu reprezentacije i navijati za nekog Amerikanca. Svi koji me poznaju znaju da nisam nikakva ‘’velika Hrvatina’’, da nisam zadojen nikakvom ideologijom i da nikad u životu nisam brojao krvna zrnca, ali ovo je nešto sasvim drugačije.

Na kraju, gomilanje stranaca u klubovima je i dovelo do pada naše košarke. Koliko domaći igrači igraju, a koliko stranci? Zato i jesmo tu gdje jesmo i zbog toga i ne podržavamo ABA-u jer domaći igrači nisu prioritet.

Hoće li Mulaomerović ostati do Eurobasketa u rujnu?

Vjerujem da hoće.